hrenfrdeites

Na kraju 20. st., u vremenu kad su biblijske poruke izgledale daleke i upitne, Dalmaciju posjećuje Sveti Otac - Ivan Pavao II. Znakovitošću ovog posjeta i veličinom njegova blagoslova ostvaruje se prelijepa ideja i osniva se Biblijski vrt Gospe od Stomorije, u još uvijek očuvanom zapadnom dijelu Kaštelanskog polja. Cjelina prostora oko srednjovjekovne crkvice na padinama Kozjaka, svetišta i mjesta hodočašća, kao da se sama ponudila u svojoj prirodnoj ljepoti punog Mediterana. U širem krajobrazu čempresa i maslina, vinograda i smokava ... kamena slobodnog i zidanog, te obale s palmama ostvaruju se uvjerljive scene biblijskih tema u pejzažu sličnom Svetoj zemlji. Stoga je razumljivo da hrvatski biblijski vrt nastane upravo ovdje u srcu Dalmacije.

Kao što svaka rijeka ima svoj izvor, tako i svako drvo, pa i Biblijski vrt, ima svoje sjeme - špicu iz koje je niklo.
Profesorica Ivna Bučan stvorila rajski vrt u Kaštel Lukšiću, iz kojeg nesebično i zarazno godinama prenosi ljubav prema prirodi na kaštelansku djecu. Spoznaja vrijednosti prirode pulsira iz tog epicentra i širi se lijepom našom.

I tako jednoga dana, u praskozorje dolaska Svetog Oca Pape u Hrvatsku, nemirni duh profesorice koja je život posvetila prirodi, družeći se u Stomoriji sa maslinom, mirtom i judinim drvom, prosto je uskliknuo: Bože moj, pa ovo jest Biblijski vrt.
Kao lavina ta se ideja zakotrljala padinama Kozjaka, spoznaja je pala na plodno tlo, i evo, danas je Biblijski vrt duboko pustio svoje korijenje u Stomoriji.
Osnovana je Udruga Biblijski vrt, izrađeni su projekti, udružena je energija, znanje, sredstva.
Biblijski vrt je zamišljen kao prostor u kojem bi uspijevale biljke spomenute u biblijskim zapisima. To je ujedno mjesto suživota duhovnosti i prirode, mjesto na kojem gradski čovjek može naći duhovni mir ali i odmor od gradske vreve. Ovdje se može zdravo disati, čuli pjev ptice, osjetiti treptaj lista na vjetru.


Na južnim padinama Kozjaka, između brda i mora, između planinskog grebena i pitome obale Kaštelanskog zaljeva, sačuvan je prirodni rezervat - Stomorija.
Kaštelansko polje, zaštićeno Kozjakom od vjetrova sa sjevera, a izloženo suncu juga, podneblje je sa dahom mora i soli Mediterana. Ljube se tradicionalni dalmatinski kontrasti, kamenjar i škrta zemlja, makija i drača, loza i maslina, smokva i brnistra do mora.
Bezbrojne kamene gomile, prizide i suhozidine, svjedoci su uporne borbe i suživota Čovjeka i prirode. Osloboditi zemlju od kamenja, vjekovna je potraga za plodnom zemljom. Umorna ruka težaka stvara kamene katedrale, spomenik trudu i znoju, upornosti, preživljavaju. Kamen po kamen, stina po stina, bovan po bovan, suhozid, gomila, pa tako generacijama, kamen ostane u genima. Mašklin i motika ne trebaju antikorozivnu zaštitu.
Usred ovakvog ambijenta stoljećima je stvoreno svetište, sa crkvom Gospe od Stomorije u centru. Sam toponim Gospina njiva govori o odnosu pučana i ovog lokaliteta.
Središte ovog svetišta je crkva Gospa od Stotnorije (ili Sv. Marija od Špi-Ijana - Spiljan je prvo srednje vjekovno podkozjačko naselje). Prva je crkva građena 1189., današnja je podignuta u 18. stoljeću.

Oltar crkve naši su srednjovjekovni preci, ne slučajno, podigli baš iznad izvora žive vode, svjesni kako je voda izvor života. Izvor je odatle kanaliziran u mali bazen unutar zapadnog dijela dvora crkve, gdje je voda na usluzi i korištenju. Voda zatim kroz otvoreni jarak obilazi zapadni i južni zid dvora, pa kroz otvoreni zdenac - točilo, pilo, uz žubor nudi okrijepu prolaznicima, ljudima i životinjama. Ponovo kanaliziran ispod kolno-pješačkog puta, daje svoj doprinos potoku Stomorja i kreće prema Jadranu.
Plato ispred crkve, točno je 100 metara iznad mora, što omogućava nesmetane vizure na cijeli Kaštelanski zaljev do Marjana i Čiova.
Crkva, njeno dvorište, izvor pitke vode, potok, predjeli Jidro i Gospina njiva, čine sretnu cjelinu, prikladnu za ostvarenje ideje Biblijskog vrta.

Najteži zadatak graditelja je graditi u prirodi, mijenjati okolinu. U prirodnom ambijentu slobodna ruka arhitekta zadrhti. Školovan je geometrijski, navikao na pravac, plohu, kružnicu, okomicu, paralelu. Osloboditi ruku, znači osloboditi misao. Postoji visoka doza odgovornosti "diranja" u prirodni okoliš. Lako je pogriješiti, nametnuti se prirodi i organskoj formi. Ambijent se smije samo pažljivo nadopunjavati, ali ne ostavljali ožiljke tehničke civilizacije.

 

Stoga se u projekt ušlo pažljivo i nenametljivo. Izbjegnula je kruta geometrijska šema, nisu nuđena pravocrtna rješenja koja je "lakše" nacrtati trokutima. Baratalo se prirodnim, organskim oblicima, krivuljama, zakrivljenim plohama i volumenima. Velikim dijelom se odustalo od standardnog ortogonalnog koordinatnog susutava kotiranja građevinskih nacrta, pa su bitnim građevinskim točkama (početak pravca, tjeme luka, središte kružnica i krivulja) zadane koordinate osi x, y i z u odnosu na odabranu fiksnu točku na terenu.
Odabir upotrebljenih materijala treba bitli onaj koji je bio moguć i u staro vrijeme, a to su: kamen, zemlja, drvo. Redukcija materijala, bez sjaja prokroma i pleksiglasa, bez staklenih perlica i umjetnih boja.
Obrada kamena bez pilanja, brušenja, poliranja. "Grubog" reza, otesan, nepravilan, kamen puca po prirodnoj veni. Svaki kamen u zidu leži prema zakonima gravitacije, ležište svake pojedine stijene mora biti u donjoj trećini. Kamen koji stoji na špicu, neuvjerljiv je.Vezivo mora ostati skriveno, nevidljivo, tako da kameni zid odaje dojam suhozida. Autentične prizide, suhozidi nastaju odlaganjem, pažljivim slaganjem kamena na kamen, kao što su vijekovima naš stari činili. Oslobođena tereta stijene, zemlja slobodno diše, upija sunce i kišu, toplinu i vodu, omogućava prirodne procese, nastaje plod.
Jedan od usvojenih postulata koji vjerojatno neće iznevjeriti: ne napraviti ništa što će potjeratli ptice iz Stlomorije.

Područje Biblijskog vrta sačinjavaju: pristupni plato, crkva Gospe od Slomorije, potok, Jidro i Gospina njiva.
Pristupni plato je predvorje Biblijskog vrta. Posjetitelja, koji makadamskom cestom stiže iz smjera Kaštel Novog, na pristupnom platou dočeka prva informacija o mjestu gdje je stigao: na spomen kamenit, monolitu prirodne forme, ispisan je tekst:

NA SPOMEN DRUGOG DOŠAŠĆA SVETOGA OCA IVANA PAVLA II
HRVATSKOJ
ZASNOVASMO BIBLIJSKI VRT
U STOMORIJI NAD ZALJEVOM
PUČANI KAŠTELA
27. RUJNA 1998.


Plitki reljef ocrtava granu masline i smokve, biblijske simbole, ujedno znakove ovog podneblja.
Nije još realizirano uređenje pristupnog platoa prema dvorištu crkve. U visinskoj razlici (gdje opet prolazi uski potok oborinske vode) postavit će se podij od velikih pločastih kamenih monolita. Tako bi se stvorio podij prikladan za održavanje manifestacija na otvorenom, bilo crkvenih bilo svjetovnih (kao što su recitali poezije, pučke ili školske priredbe, glazbeni nastupi zborova, klapa).

Na ovom prilaznom dijelu posebna je prostorna pažnja poklonjena papinoj maslini, koju je Sveti Otac posvetio za vrijeme svog posjeta Splitu. Postavljena je nasuprot spomen kamena, u osovini puta procesije Gospine njive. Ograđena je niskim kamenim zidom u koji su ukomponirani kameni masivi, prikladni za sjedenje. Stražnji zid je povišen, iznad gabarita stare gomile koja je oslobodila teren za maslinu. Ovaj zid je iskorišten za još jedan pučki motiv, u njemu je ostavljena - ponara, udubina u zidu. U potleušicama širom Dalmacije u ponarama su ljudi držali sliku sveca, voštanicu ili bočicu ulja načinjenu od gospine trave. Već drugi dan nakon što su je zidari izveli, osvanula je u njoj kitica cvijeća.
Do ponare se može pristupiti preko dvije kamene skale ispred kojih je kamena ploča sa tekstom:

PAPINA MASLINA BLAGOSLOVLJENA OD SV. OCA

IVANA PAVLA II U SPLITU NA ŽNJANU
4. LISTOPADA 1998.
UDRUGA BIBLIJSKI VRT
STOMORIJA

Potok Stomorija je prirodna vododerina koja regulira odvodnju oborinskih voda sa šireg područja. Rekonstrukcija ovog potoka bio je glavni preduvjet za daljnja uređenja i kultiviranja terena.
Kamenje od kojeg su bile u suhozidu izgrađene bočne sirane postojećeg potoka je sačuvano i upotrebljeno kao materijal za obzidivajne betonskih stijena novog potoka. Nagnute betonske plohe obzidane su kamenom, uglavnom pravokutnog oblika bez fugiranja sljubnica. Ostali dijelovi potoka građeni su sličnim kamenom i vezom. Nažalost, u nedostatku dovoljne količine odgovarajuće kamene grade, jedna dionica je obzidana drugačije, pa se svojom bojom (čisto bijeli vapnenac) i formatom kamena i načinom zidanja (ciklopski vez trokutastih i trapeznih oblika), ne uklapa u ovaj tradicionalni tip gradnje zida. Posađeni bršljani iznad ovog dijela potoka ubrzano ga pokušavaju prikriti.

Kod izgradnje bočnih strana potoka upotrijebili smo jedan pučki tradicionalni detalj savladavanja visinskih razlika terena, ovdje silazak u potok: postavili smo stepenasto kratke kamene konzole - istake koji preuzimaju funkciju stepeništa.

Preko potoka Stomorija postojala su dva prelaza, mosta, neuvjetna za komunikaciju.

Južni most je bio lagana ravna betonska ploča, nesigurna za promet. Novi južni most je armirano-betonska konstrukcija obložena kamenim obzi-dom, sa oblikovanom bočnom ogradom od kamenog zida.
Sjeverni most bio je napravljen od drvenih greda (željeznički pragovi) iznad kojih su bočno postavljeni kameni masivi. Novim rješenjem i ovaj most je dobio sigurnu armirana-betonska konstrukcija, iznad koje su položena dva velika kamena masiva-ploče dužine preko dva metra. Nosiva betonska konstrukcija potpuno je nevidljiva za prolaznika.
Oba mosta su važni dio komunikacije kroz Biblijski vrt, budući preko njih prolazi tradicionalna trasa puta procesije koja od crkve vodi preko Gospine njive.

Predio zvan Jidro (površine 618,23 nr) je uska, dugačka parcela (širine od 2 dolO metara, dužine 70 metara), smještena je sjeveroistočno od crkve, između postojećeg korita vododerine bujice (istočno) i pješačke komunikacije koja vodi uz zid crkvenog dvorišta (zapadno). Godinama zapušten i nepristupačan, krševit predio pun drača, očuvao je u sebi 8 stabala masline.
Za naglasiti je kako su za formiranje kolone velikana upotrijebljeni veliki blokovi kamenja pronađenih na jugoistočnom dijelu Salone, a poklonjenih Biblijskom vrtu u Stomoriji -Kaštela od strane Arheološkog muzeja Split. Sav doneseni kameni materijal smo snimili, izmjerili, nacrtali i sistematizirali. Dio kamenih gromada upotrijebljen je kod uređenja prilaznog platoa i Jidra (naznake ulaza, kolona velikana).
Odabir velikih kamenih blokova nije slučajan, budući megaliti (grčki megas - velik + Hthos - kamen,) monumentalni kameni monoliti smješteni pojedinačno ili u osmišljenom slijedu, imaju svoj značaj u povijesti civilizacije. Postavljeni bez praktične svrhe oni su materijalizirani simboli koji budućim generacijama prenose oznake na neke važne spoznaje tog vremena, svojom trajnošću putuju kroz vrijeme a svojom masom čuvaju sjećanje na izuzetna djela, događaje i
ideje. Pojedinačno smješteni na istaknutim mjestima dominiraju prostorom, oko sebe stvaraju pozitivne vibracije.
U prvom polju Jidra postavljena je ležeća kamena ploča sa tekstom koji posjetitelju pruža informacije o kojim se velikanima radi, datirana 27. rujna 2002.

Postojeći zdenac, na mjestu gdje izvor pitke vode (koji izvire pod oltarom Crkve Gospe Stomorije) ponire ispod puta i utiče u obližnji potok, nije bio prikladno oblikovan prema značaju koji bi trebao imati unutar Biblijskog vrta. Dvije pregrade koje su formirale zdenac bile su tanki betonski zidovi, neprimjereni okolini i njenoj prirodnosti.
Na samom rubu glavne kaskade postojala je kamena reljefna figura glave koja "riga" vodu, a koja je svojom "primitivnom" obradom davala pečat ovom izvoru. Djelatnici Muzeja grada Kaštela 2001. godine demontirali su glavu, sa namjerom da je trajno čuvaju u muzeju a da na njeno originalno mjesto postave kamenu repliku. Eto i muzeji nas navikavaju da živimo od surogata a originali ostaju suhih ustiju na prašnjavim policama, kao eksponati umiru osamljeni jer više ne služe svrsi za koju ih je stari majstor i napravio.

Sada vrijeme i voda teku bez originala i bez replike, a sami zdenac bezrazložno je ostao bez "svečanog završetka" koji mu pripada i koji mu je davao značaj fontane.
Napomenimo kako uz sami zdenac prolazi markirani planinarski put prema Malačkoj na Kozjaku, pa je sigurno nejedanputl umorni prolaznik na zdencu ulazio svoju žeđ. Postoji i legenda prema kojoj djevojka koja umije lice u ovom zdencu ostaje vječno mlada. Zdenac inače redovno posjećuje cijeli životinjski svijet uokolo Stomorije.
Bočni betonski zidovi kaskade djelomično su prikrivali pogled na glavu a prag donje kaskade držanje vodostaj previsoko i tako smanjivao dužinu točenja vode iz "usliju" figure.
Cijeli zdenac rekonstruiran je na slijedeći način;
Pažljivo su srušeni betonski zidići zdenca do dubine od 10 cm ispod kole terena.
Snižen je (upilavanjem) unutarnji prag vodene kaskade za 5 cm. Rubovi su brušenjem zaobljeni, na sredini izrađeno užljebljcnje slično postojećem, u dubini od cea 2 cm.
Isklesana i postavljena dva kamena koja uokviruju sami zdenac. Vidljiva površina ove dvije kamene gromade nije pilana već oklesana, sa nepravilnom površinom, vanjski bridovi kubu sa nisu pravokutni. Nastojao se poslići dojam robusnosti, sirovosti, grube obrade! Ispred kamena uvaljan je pojas šljunka u dubini od cca 15 cm.
Uz rubove zdenca na razini terena pula postavljen je jedan red nepravilnog pločastog kamenja, tuge ispunjene zemljom.

Uz južni zid crkve postoje dva stara umorna stabla, koja su se deblima prigela prema zemlji. Očito im je potok, koji prolazi neposredno između njih i zida crkve, onemogućio da se korijenjem "usidre" u teren, pa su se nagnuli na suprotnu stranu. Mještani su odavno i na vrijeme izbetonirali velike oslonce (2x3x2,5 metra) pod debla, kako bi spriječili potpuno
padanje stabala. Ovu lešku betonsku masu pokušali smo ublažili, pa su sivi kubusi obloženi nepravilnim kamenom u vezu suhozida. Posligao se dojam karakteristične težačke gomile, koja je godinama nastajala kako se zemlja oslobađala suvišnog kamena. Na poslamenlu ove gomile dodan je u istom vezu kameni podanak, na koji je prikladno sjesti i družiti se sa topolama, koje svojom sjenom uzvraćaju zahvalnost.
Predio nazvan Gospina njiva (površine 4.156,45 rrr) smješten je jugoistočno od crkve, na zapadu je omeđen potokom, na sjeveru postojećim kolno-pješaekim putem, a na istoku i jugu graniči sa poljoprivrednim površinama -vinogradima.
Na ovom području do sada se nije krenulo u realizaciju planiranog.
Projektom Biblijski vri predviđeno je uređenje samog terena Gospine njive uz zadržavanje vrijednog postojećeg zelenila kao i izgradnja sklopa objekata na sjevero-istočnom dijelu. Projektno su obrađeni: uređenje terena, ogradni zid prema sjevernom javnom putu, ulazi u Gospinu njivu (dva sa sjevernog puta i jedan sa postojećeg mosta preko potoka), sklop objekata, glavni put i pomoćne staze, odmorišta, vidikovac sa klupama, kao i elementi koji podržavaju biblijske teme. Projektom se nastojalo postići ugodan ambijent, mjesto duhovnosti i odmora, stvorili površine za sadnju biblijskog raslinja, zadovoljiti mogućnost realizacije raznih biblijskih motiva kao što su: put procesije, mjesto spoznaje, križni put, središnji križ, raskrižje puteva, kamen spoznaje, vidikovac...

Više na: www.biblijski-vrt.hr


KOMENTARI:

Stari Komentari (3)

  • Tonka♥ (Gost_6185)

    Predivno je!
    Prirodne ljepote, pjev ptica, mala Noina arka, zlatno zabranjeno voće...
    Pravi Rajski vrt!:D

    oko 2 godina prije
  • Zeljko Vagaj (Gost_4158)

    Profesorice Ivna,moje ime je Zeljko Vagaj iz Melbourna Australia,danas sam razgovaral sa mojom mamom Rozalijom Vagaj iz lijepog naseg Medjimurja pa mi je spomenula Vas,i evo bas sam pogledao vas lijepi vrt i drugi put kad dodemo u Lijepu Nasu HR,posjeti cemo Vas.Lijep pozdrav iz daleke Australie.

    oko 2 godina prije
  • (Gost_5174)

    eh živin tamo

    oko 6 mjeseci prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara
hrenfrdeites