hren
 

Na bivši Dan državnosti, 30. svibnja, prije deset godina umjesto hrvatskog dinara uvedena je hrvatska kuna kao nacionalna valuta. Hrvatski dinar je bio uveden 23. prosinca 1990. i već tim činom se Hrvatska definitivno u novčarskom pogledu odcijepila od bivše Jugoslavije. No, za razliku od hrvatskog dinara koji je znao deprecirati i po 30 posto dnevno, kuna je bila i ostala jedna od najstabilnijih valuta u Europi.

Kuna i jazavac
Na hrvatsko tržište ušla je u sklopu stabilizacijskog programa koji je Vlada Nikice Valentića počela provoditi od jeseni 1993. i od tada se oko kune lome koplja, ali ni jedna Vlada ni središnja monetarna vlast nije mijenjala tečajnu politiku zacrtanu stabilizacijskim programom. S političkoga gledišta, uvođenje kune izazvalo je i brojne polemike zbog toga što je kuna prvi put postala službeno platežno sredstvo u Hrvatskoj za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.
Ivo Banac, danas predsjednik Liberalne stranke, tada je izjavio kako je uvođenje kune prvorazredni politički skandal, jer je ona "ustaška novčana jedinica", a tjednik Feral Tribune godinama nije htio na naslovnici pisati cijenu lista u kunama, već u lipama. Jednu od najboljih političko-semantičkih analiza utvrđivanja kune kao nacionalne valute dao je publicist Boris Buden koji je uvođenje kune stavio u kontekst s "istjerivanjem" jazavca, odnosno mijenjanjem imena zagrebačkoga satiričkog kazališta Jazavac u Kerempuh. Buden je tada prostodušno zaključio kako kuna ni jazavac nisu ustaše ni četnici, već ta obilježja dobivaju u konkretnom simboličkom političkom univerzumu.
Tek u situaciji u kojoj se proganja jazavac zbog toga što je pisac istoimenog djela po kojem je kazalište dobilo ime Srbin Petar Kočić, u situaciji dakle kada jazavac postaje četnik, i kuna postaje ustaša. "S malo mašte moguće je zamisliti hipotetički susret dviju životinja: kune koja se iz mraka uspinje k blještavo osvijetljenoj pozornici i jazavca koji istim putem silazi u mrak neke svoje Jazovke. Pretpostavimo da su im se pogledi sreli. E, pa ti pogledi nijemo su naravoučenije basne koju živimo u tužnoj Republici Hrvatskoj", pisao je tada Buden i lucidno oslikao tadašnju političku klimu.
Međutim, kuna je unatoč kritikama opstala kao nacionalna valuta, a političke kritike ubrzo su zamijenile ekonomske kritike zbog tečajne precijenjenosti kune. Tijekom godina na ekonomskoj sceni profilirao se čitav niz ekonomskih stručnjaka i znanstvenika koji su tvrdili i tvrde kako precijenjena kuna uništava hrvatsko gospodarstvo, pogotovo izvozni sektor privrede. Te su pritužbe većinom dolazile od zastupnika ekonomske škole "keynesijanizma", dok su, prirodno, iz gospodarskih krugova svakidašnje jadikovke ispisivali veliki izvoznici.
Ipak, ni te kritike i pritisci nisu prisilili ni HDZ-ove vlade ni koalicijsku vlast da krenu u bilo kakve promjene tečajne politike. Najkonstruktivniji prijedlog mijenjanju tečajne politike svojevremeno je dala Hrvatska gospodarska komora na čelu s Nadanom Vidoševićem, kada se predlagalo postupno, višegodišnje smanjivanje vrijednosti kune kako bi se mogle kontrolirati i amortizirati sve posljedice koje takve promjene mogu izazvati.
Vapaji bez efekta
Ali, svi ti vapaji su ostali neuslišeni, a jedna od posljedica je činjenica da je Hrvatska unatoč svim naporima države ostala zemlja visoko uvozno orijentirana, dok je izvoz u odnosu na ostale tranzicijske zemlje mizerno napredovao. Rezultat toga jest i stravična bilanca robne razmjene Hrvatske s inozemstvom. Kuna je ostala stabilna i nakon uvođenja eura i zadržala je relativni odnos (puta dva) kakav je imala u odnosu na legendarnu, Bog da joj dušu prosti, njemačku marku. Posljednjih godina kuna je znala snažno aprecirati i deprecirati, čak je bila izraženija težnja k jačanju kune, što je dodatno urušavalo izvoz, ali je mjerama Hrvatske narodne banke tečaj kune zadržan u koordinatama od 7,33 do 7,73 kune za jedan euro.
Ironijom sudbine, ulaskom Hrvatske u EU kunu će zamijeniti euro i tako ćemo bježeći od jugoslavenskog, a potom i hrvatskog dinara, doći do sveeuropske valute. Velikim dijelom ćemo izgubiti monetarni suverenitet, a tek treba vidjeti hoće li Hrvatska Europi biti moneta za "potkusurivanje" ili ćemo se uspjeti izboriti za kakav-takav ravnopravan, što bi se reklo, partnerski odnos. Samo da glavni igrač i u tim europama opet ne bude neki misteriozni "peti ortak". Pa da nam umjesto kune ne uvali č...!


KOMENTARI:

Stari Komentari

  • Nema komentara
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara