VIJAVICA
Tri godine otkada sam zadobila frakturu lubanje zbog pada na zaleđenom pločniku još uvijek se liječim od posljedica, ali u isto vrijeme radim kao trgovkinja jer je komisija HZZO-a ocijenila kako sam potpuno sposobna za rad. Također, sa suda kojem sam podnijela tužbu početkom ove godine, znači prije devet mjeseci, još nisam primila niti poziv da me se sasluša!

Tako je svoju priču započela Marija Kelam (45) iz Kaštel Gomilice, koja je u našu redakciju došla s fizikalne terapije, u pratnji supruga Ivana.

Dok je išla na posao 5. veljače 2012. godine u ranim jutarnjim satima, na autobusnoj postaji u Kaštel Gomilici poskliznula se na zaleđenom snijegu – koji je pao dva dana ranije – i udarila glavom. Od jačine udarca izgubila je svijest te bi ostala ležati na zaleđenom pločniku da nije naišao prolaznik koji ju je priveo svijesti i pomogao joj da sjedne u autobus koji je upravo naišao.

Odveli su je na Hitni prijam KBC-a Split, odakle je ubrzo prebačena na Odjel za neurokirurgiju jer joj je utvrđena okomita fraktura na zatiljku. Nakon dva dana u bolnici, kad su obavljene pretrage i utvrđeno da nema oštećenja mozga, puštena je na kućnu njegu uz preporuku da miruje i pije lijekove.

Znala i policija

Njezin lom lubanje evidentiran je i u podacima Policijske postaje Kaštela jer policijski službenici moraju napraviti zapisnik o svakoj teškoj tjelesnoj ozljedi.

– Slijedila sam sve upute liječnika i radila sve što je trebalo. Unatoč svemu, nakon toga sam još par puta pala jer bi mi došlo mutno ispred očiju. Kad bi mi se to dogodilo, nisam mogla glavu držati uspravno, nisam mogla govoriti ni funkcionirati – kaže Marija o tome kako su prolazili prvi dani oporavka.

Sljedećih je mjeseci obavila niz pregleda i pretraga, među kojima MSCT mozga (višeslojna kompjutorska tomografija) i MR vratne kralježnice (magnetska rezonancija). Zaključci specijalista i neurologa bili su da pati od slabosti i vrtoglavice te da joj je potrebno mirovanje i poštedan način života jer nije za posao.

– Unatoč svim nalazima, morala sam u lipnju ići raditi jer mi komisija nije produžila bolovanje. Zatim mi je HZZO u srpnju 2012. godine odbio zahtjev za priznavanje ozljede na radu, što sam tražila jer sam u vrijeme pada išla na posao. U svojem rješenju naveli su kako neurolog nije povezao moje stanje s padom na ledu. Nisam mogla vjerovati, pa ja sam prije pada bila zdrava žena – veli naša sugovornica.

– Moja žena nije, takoreći, nikad išla liječniku, osim kad je rodila naše četvero djece. Njezin liječnički karton počeo se puniti nalazima i dijagnozama tek nakon te nesretne veljače. Ne mogu vam opisati poniženja i bešćutnosti koje je proživljavala od komisije do komisije. Nje sada nema upola kakva je bila – kaže nam Marijin suprug Ivan.

Iz redakcije u firmu

U listopadu 2012. godine, nakon još jednog u nizu pregleda, specijalist neurolog naveo je u svojem nalazu: “Nije za posao, sva zbivanja su uzrodično-posljedično vezana uz pad 5. veljače.”

Unatoč tome, Marija nije mogla dobiti bolovanje, kako tada, tako i do danas. Još uvijek se liječi, te dvije i pol godine nakon pada ide na fizikalne terapije zbog zdravstvenih tegoba.

– Podnijeli smo tužbu za naknadu štete kako bih makar na taj način dobila neko obeštećenje, ali zdravlje mi više nitko ne može vratiti – kaže Marija, koja je iz naše redakcije otišla na rad u poslijepodnevnu smjenu.

Nije imao tko...

Iz Komunalnog redarstva Grada Kaštela doznajemo kako su 2012. za održavanje prometnica i javnih površina bile zadužene Županijske ceste. Komunalno redarstvo djelovalo je na terenu u okviru svojih nadležnosti.

– Mi smo, čim je pao snijeg, upozorili tvrtke i trgovine da ga moraju očistiti oko svojih prostora. Dio njih je očistio, ali neki nisu ni radili dan-dva, tako da nije ni imao tko počistiti – kazao nam je komunalni redar zadužen za Kaštel Gomilicu.

Sud: Nije prioritet

Tužba Marije Kelam protiv Županijskih cesta podnesena je 3. siječnja 2014. Općinskom sudu u Splitu te je dodijeljena jednom od sudaca s Parničnog odjela. Do danas nije poduzeta ni jedna radnja u tužbi, pod brojem Pnš-6/14, s vrijednošću spora 50.000 kuna.

– Duljina razdoblja od podnošenja tužbe do prve poduzete postupovne radnje suda, odnosno određivanja prvog ročišta, ovisi o tome radi li se o prioritetnom spisu, što ovaj predmet nije, te o strukturi referade suca koji je zadužen predmetom, kao i broju prioritetnih predmeta u referadi – doznajemo od suca Marija Franetovića, glasnogovornika Općinskog suda u Splitu.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

Stari Komentari (1)

  • (Gost_5194)

    Sve ovakve sudbine upućuju na to da smo samo podstanari u državi u kojoj živimo i da se slade samo poodobni i prva ona oko njih, a ostale ko j...

    oko 3 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara