hren
 
NEISKORIŠTENI VODNI RESURSI
Trebala je prošlogodišnja suša i štete koje je izazvala da bi se počelo misliti i raditi na provedbi Nacionalnog projekta navodnjavanja. Odličan je cilj tog projekta - bolje iskoristiti obradive površine, promijeniti strukturu poljoprivredne proizvodnje u korist povrćarstva i voćarstva, povećati prinose i kvalitetu proizvoda

Ljeto prošle godine bilo je  izrazito suho u ravničarskom dijelu Hrvatske. Suša, kakva se ne pamti dugi niz godina, prepolovila je urod žitarica, uljarica, šećerne repe i drugih kultura. U Dalmaciji je pak suša svake godine, nekad veća, nekad malo manja, jer takav je tip mediteranske klime. Zimi je kiše često i previše, kao ove godine, a ljeti sve osuši, list se na voćkama skupi, masline se smežuraju.

Od suše prošlog ljeta štete su bile takve da je i među hrvatskim političarima nastala uzbuna. Premijer Sanader je više puta govorio o tome kako prioritet ove Vlade mora biti planiranje i uvođenje navodnjavanja u poljoprivrednu proizvodnju. Zatim je i državna top-delegacija, na čelu s ministrima poljoprivrede, znanosti i vanjskih poslova, bila u Izraelu tražeći pomoć u pogledu rješavanja problema navodnjavanja u hrvatskoj poljoprivredi, u kojoj se za sada navodnjava samo 0,3 posto obradivih površina.

Vodu iz rijeka treba bolje iskoristitiNaša delegacija je došla na pravo mjesto jer je Izrael zemlja koja ima minimalne vodne resurse, ali s poljoprivredom koja sto posto zavisi od navodnjavanja. U tome oni imaju, možda, najveće znanje i iskustvo na svijetu. Bilo je to pitanje njihova opstanka pa su se u rješavanje problema i uvođenje navodnjavanja s minimalnim količinama vode upregli svi, i država, i znanstvenici, i poduzetnici, i farmeri.

Ovih dana, a na poziv naše Vlade, stigla je u Hrvatsku u uzvratni posjet izraelska ekipa stručnjaka. Primljeni su na najvišoj razini, u Banskim dvorima. Uglavnom su to predstavnici tvrtki koje se bave proizvodnjom i prodajom opreme za navodnjavanje. Nemojmo se, međutim, zavaravati, kako neki naši naivci razmišljaju — oni nisu došli u Hrvatsku ni radi zajedničkog ulaganja, ni da nam bilo što daruju, već su došli da nam prodaju pamet i opremu koje, i jedno i drugo, u obilju imaju. Naravno da kontakte s njima treba pametno i što bolje iskoristiti! Ali imajmo na umu, svaku svoju ekspertizu ili savjet oni će skupo naplatiti jer oni nisu humanitarna organizacija, a rat je kod nas davno već završio.

Domaća pamet

Nije li vrijeme došlo da prestanemo zavisiti od tuđe pameti i da počnemo ulagati u razvoj svoje vlastite! Zapitajmo se koliko imamo vlastitih eksperata za melioracije i navodnjavanje u poljoprivredi. (Ta dva pojma uvijek idu zajedno.) Jednog umirovljenog profesora, jednog aktivnog i jednog docenta na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Ako se ne varam, mislim da je to sve. Koliko imamo projekata, i koje se institucije bave istraživanjima vodnih resursa i mogućnošću njihova korištenja? Postoji li netko u ovoj zemlji tko bi izračunao što bi sve Hrvatska mogla postići kad bi intenzivirala svoju poljoprivredu i osvojila napuštene obradive površine navodnjavanjem? Postoji li itko u ministarstvima znanosti, poljoprivrede, gospodarstva tko bi poticao i podupirao takvo što!?

Trebala je prošlogodišnja suša i štete koje je izazvala da bi se počelo misliti i raditi na provedbi Nacionalnog projekta navodnjavanja. Odličan je cilj tog projekta, bolje iskoristiti obradive površine, promijeniti strukturu poljoprivredne proizvodnje u korist povrćarstva i voćarstva, povećati prinose i kvalitetu proizvoda. Baš dobro!

Dobro je i to što se počinje s pilot-projektima, na primjer u IPK Osijek, u Vupiku, u Vinkovcima, a planiraju se i za područje Dalmacije, i to u Donjoj Neretvi, Ravnim kotarima i Sinjskom polju. Eklatantno je, upada u oči, međutim, da su opet preskočeni otoci, na kojima će život stati bez vode.

Izvori vode

Dalmacija ima izvora vode napretek, samo oni nisu iskorišteni. Ravni kotari su okruženi Zrmanjom i Krkom. Kroz prvu protječe 126 m3 vode u sekundi (maksimum), odnosno 18,9 m3/sec (prosjek). Kroz Krku protječe 570 m3/sec (maks.), odnosno 85,5 m3/sec (prosjek). Jadro u prosjeku daje 12 m3/sec, a od toga Split, Solin, Kaštela, Trogir koriste samo 3 m3/sec, dok se 9 kubika svake sekunde gubi u moru. Cetina ima manje oscilacije nego ostale rijeke jer je regulirana peručkom akumulacijom, pa kad je punovodna kroz nju protječe 699 m3/sec, a u prosjeku 118,6.

Od toga sasvim malu količinu koriste Omiš, Brač, Hvar i Šolta, ostalo se gubi u moru. Neretva kad poplavi nosi u more 2467 m3/sec, dok joj je srednji protok 355 m3/sec. Golema je to količina vode. K tomu treba dodati i manje izvore, kao što su Rijeka dubrovačka, Ljuta, Zavrelje, Vrljika, Matica, Žrnovnica, Bokanjačko blato...Tu su još i podzemne vode. Kaštelansko polje, na primjer, pliva na podzemnim vodama. Treba ih samo istražiti i napraviti plan kako ih koristiti.

Pokrenimo vodu

S takvom količinom vode moglo bi se u Dalmaciji obilato natopiti sve obradive površine, i vinogradi, i maslinici, i agrumici, i povrtnjaci, i što sve još ne? Ali, što je to što bi trebalo učiniti da bi se voda dovela tamo gdje je najnužnija, u voćnjake i povrtnjake? Našim agronomima, voćarima i povrćarima nije nepoznata izraelska, i ne samo izraelska, oprema za mikronavodnjavanje, i kap-po-kap, i micro-jet, i micro-sprincleri, i uređaji za fertigaciju, i automatika za redoslijed zalijevanja polja...

Ona je već primijenjena tamo gdje je voda dostupna. Za to nije potrebno putovati u Izrael, ni plaćati skupe eksperte jer nije stvar u opremi za navodnjavanje, već je pitanje kako dovesti vodu na polja.
Bar kvalitetnih i vrhunskih građevinaraca ima dovoljno naša Hrvatska. Bar su se oni proslavili u svijetu gradeći luke i putove, brane i hidroelektrane, pa i naftovode iz dalekog Sibira. Najlakši bi im zadatak bio razvesti vodu iz Zrmanje i Krke po Ravnim kotarima. U Neretvi već više od trideset godina postoji projekt navodnjavanja melioriranih površina, samo što nije nikada doveden do kraja, a djelomično je već i narušen. Treba ga obnoviti i možda malo modernizirati.

I još nešto. Napravimo još jedan pilot-program koji se uvijek zaboravlja. Dovedimo vodu za potrebe poljoprivrede na otok Vis, naš od kopna najudaljeniji otok. Neka je bude dovoljno za velike plantaže masline, limuna i naranača. Napravimo od njega raj na zemlji, usred Jadrana. Prije svega za njegove stanovnike. Zatim, neka bude primjer za sve otoke, a Hrvatskoj na diku.
Treba samo to htjeti, planirati i pronaći financijske mogućnosti. Učinimo to!


KOMENTARI:

Stari Komentari (2)

  • josip (Gost)

    Svi znamo sve a kada to treba i realizirati... nastaju problemi jer svi bi prodavali ideje a malo radili...
    Stoga velike projekte ostavite za budučnost a počnimo s prvim pa makar i malim korakom u svom dvoru.
    Osvjedoćili smo se da VELIKE projekte pripremamo godinama a realiziramo kroz dva stoljeća kao npr. EKO projekt i dovršt će se kada čelni ljudi budu spremni za mirovinu...
    NADAM se da će se odlućiti za prijevremenu mirovinu za inters SVIH nas.

    oko 11 godina prije
  • (Gost_4234)

    možda kasno, a možda ne, ali kao student posljednje godine građevine u splitu na smjeru hidrotehnika i kao veliki ljubitelj kaštela, a i cijele dalmacije, odlučujem se definitivno za ovu problematiku koja naravno nije jasna nikome ko imalo razmisli o potencijalu kaštelanskog polja i onoga u šta je uloženo. ne tribamo proizvodit za izvodit, ali kad bi bar od kaštelanskog polja imala korist cila kaštela uspjeh bi bio zagarantiran! radit ce se na tome, pričekajte još godinu da dica šta su učila kako se ne radi, uzmu stvar u svoje ruke i napokon krenu u pravom smjeru kvalitete života svih, a ne materijalnog zadovoljstva pojedinca.

    oko 8 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara