hren

ZLOČIN BEZ KAZNE - SJEĆANJE NA MUČKI UBIJENE CIVILE U KAŠTELIMA 1943. GODINE
Mate, diži se! To je bilo sve što je banda kaštelanskih partizana rekla Mati Čipčiću Bragadinu, kad su se u noći s 24. na 25. rujna 1943. pojavili na vratima njegove stojne kuće u Kaštel Novome. Ruke su mu vezali žicom i odveli ga u zatvor u Lukšić gdje je komitet komunističke partije odlučivao o životu i smrti.

Sudačka služba Mate Čipčić Bragadin rodio se 3. listopada 1874. u obiteljskoj kući koju su pripadnici njegove obitelji prije više od dvjesto godina podigli u Kaštel Novom.

Po završenoj srednjoj školi studirao je i s dvadesetijednom godinom diplomirao pravo na fakultetu u Grazu. Kad se vratio kući, odmah je postao tajnik u općini Kaštel Novi. Karijeru mu je označila sudačka služba, medu inim, bio je i sudski savjetnik na kotarskom sudu u Splitu. Uz to, isticao se u društvenom životu Kaštel Novoga. S don Franom Bulićem i ostalima osnovao je društvo "Bijači", gdje je bio izabran u Upravni odbor. Bio je i povjerenik Matice hrvatske u Donjim Kaštelima.

— Bio je gospodin čovik, svi su o njemu govorili sve najbolje, kazuje nam Matin zet Franjo Rivaroli, osamdeset sedam godina star, ali još uvijek živahan gospodin, koji nas je i pozvao u stojnu kuću Bragadina kako bi nas upoznao s jednom od prvih žrtava terora kojeg su komunisti sproveli u Kaštelima.

— Odveli su ga i likvidirali zato što nije bio za komunizam — nastavlja gospodin Franjo i dodaje kako mu je detalje o događaju posvjedočila Zorka Vidović koja je bila na službi u Bragadina. Žena mu je, inače, umrla deset godina ranije, a iza sebe je ostavio dvije kćeri, Savinu i Mariju. Marija će godinu dana poslije postati Franjina žena.

Vjernost Bogu

Od tada je Franjo postao sudionikom nepravdi koje su se nad obitelji Bragadin počele provoditi još od onog kobnog 25. rujna 1943. kad je Mate kao jedan od najuglednijih Kaštelana u ono vrijeme životom platio svoju vjernost Bogu i Hrvatskoj.

— Bez suda je osuđen na smrt — priča Franjo. Proglasili su ga narodnim neprijateljem. Tog jutra, Mate i njih pun kamion, ne zna im se broja, među njima i susjed Vlado Stude, vlasnik vinarije, odvezeni su u Radošić, do Kevine jame. Tu su strijeljani i bačeni u jamu. Mati je tada bilo 70 godina.

Oduzeta imovina

Bili su tek prvi od stotina i tisuća koji su u godinama koje su slijedile po prijekom partizanskom sudu završili u Kevinoj jami. Da stvar bude gora, obitelji žrtava jugoslavenske komunističke vladavine stradavale su i nakon egzekucija svojih najbližih. Prije svega rješenjima o konfiskacijama imovine. Tako je i kuća Bragadina većim dijelom svršila u "ruke naroda", 28. svibnja 1945.

U sjećanje na pokojnog Matu na obiteljsku grobnicu u Kaštel Novom, u slobodnoj Hrvatskoj, postavljen je prigodni epitaf. Prije to nije bilo moguće, jednako kao i obilježavanje spomena žrtava koje i danas leže na dnu Kevine jame. Svih ovih godina tamo je tek podignut jedan omanji kameni križ i to je sve.

Neznani egzekutori zločina

Svim je žrtvama bio krimen što nisu bili za komunizam, a kako nam govori Franjo Rivaroli, u ono vrijeme 90 posto stanovništva, osobito seljaka, nije bilo za partiju. Tko su bili egzekutori, ni danas se ne zna. No, da se i zna, pitanje je bi li bilo nekoga tko bi ih u današnjoj Hrvatskoj izveo pred sud i sudio im zbog zločina koji ne zastarijevaju.

Kapelica na mjestu stratišta

Spomen na nekoliko tisuća nevinih stradalnika Kevine jame ne zaslužuje tako malo pažnje. Trebalo bi ostvariti ideju gradnje kapele blaženog Alojzija Stepinca na mjestu stratišta. Apeliram na Poglavarstvo grada Kaštela kao i Splitsko-dalmatinske županije da povedu više brige o dostojnom spomenu mučenika Kevine jame. Barem onoliko koliko je obilježeno križem i kapelom na vrhu Kozjaka, gdje nitko ne počiva. Mrtvi, koji leže dva kilometra niže u Kevinoj jami, zavrjeđuju i više, zaključuje Franjo Rivaroli.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij