PRAVO NIJE PRAVDA
Moja namjera je bila, i još uvijek jest, da se nakon više od 30 godina »podstanarčenja« uselim u vlastitu kuću, stan, a smisao zakona i oslobađanja od poreza pri kupnji prve nekretnine je da mi u tome – pomogne. Međutim, suprotno mojim nastojanjima i objektivnim problemima na tom putu, na kraju se pokazuje da je u Hrvatskoj bolje sve raditi »na crno« ili barem poluilegalno...

Ovrhe su već neko vrijeme jedan od najomraženijih pojmova u Hrvatskoj. Za veliku većinu državljana Hrvatske, onih koji su na svojoj koži osjetili taj »bič«, i onih koji još nisu, ali strahuju da će ih sreća (u vidu dva nužna uvjeta, zaposlenja i redovnih primanja) napustiti. Ima i onih kojima su ovrhe izvor prave nirvane, no posebno je »zanimljiva« situacija kada ovrhu provodi Porezna uprava, i to zbog novca kojeg se koju godinu ranije – odrekla!

U pitanju je neobičan slučaj splitskog novinara Zorana Krželja, koji je prije desetak godina kupio zemljište u Kaštelima te bio oslobođen plaćanja poreza na promet nekretninama, jer je to bila njegova prva nekretnina kojom rješava vlastito stambeno pitanje. No, početkom 2012. godine tekući račun mu je ovršen za iznos tog poreza, plus još koja tisućica iznad...

– Htio sam biti legalist i zato sam, de facto, kažnjen. Sve instance moje pravne borbe pozivale su se na zakon, no u pravu postoji maksima »ideja je da pravičnost pronađe svoj put«, o čemu nitko nije vodio računa. Moja namjera je bila, još uvijek jest, da se nakon više od 30 godina »podstanarčenja« uselim u vlastitu kuću, stan, a smisao zakona i oslobađanja od poreza pri kupnji prve nekretnine je da mi u tome – pomogne. Međutim, suprotno mojim nastojanjima i objektivnim problemima na tom putu, na kraju se pokazuje da je u Hrvatskoj bolje sve raditi »na crno« ili barem poluilegalno... – iznosi oporo zaključak naš sugovornik, svjestan da je grdno pogriješio što je sve pokušavao učiniti legalno.

Zanimljivi obrati

Krenimo ipak redom, ovaj slučaj ima zanimljivih obrata. U pojedinim fazama se također mogu povući interesantne paralele s identičnim ili sličnim slučajevima, završenim na potpuno drugačiji način. A usporedbe s ilegalnim varijantama, koje su imale pravi pravcati »happy end«, također su neizbježne.

Krželj je koncem 2005. godine kupio zemljište u Kaštelima, dvije čestice – jednu u građevinskoj zoni, drugu ne. Porezna uprava mu je odredila porez na tu kupnju, no potom ga i oslobodila plaćanja oko 23 tisuće kuna, temeljem čl. 11 točke 9. Zakona o porezu na promet nekretninama. Gradnja kuće je međutim zapela, jer iako je u Kaštelima bio na snazi GUP, tijelo lokalne samouprave je u 2006. godine donijelo Program mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru Grada Kaštela za razdoblje srpnja 2006. – srpnja 2010. godine. Tim aktom je propisana izrada i donošenje urbanističkih planova uređenja i detaljnih planova uređenja – ova odluka je bitna, jer bez nje (tih godina, dakle prije masovnih legalizacija) se nije mogla dobiti građevinska dozvola, niti legalno krenuti s izgradnjom. Kako se taj rok nije ispoštovao, Zoran Krželj nije mogao započeti graditi, iako je već nabavio dio građevinskog materijala, projekt objekta...

– Jasno mi je da u Kaštelima nisu donijeli DPU-ove, ljudi su u gradskoj upravi bili korektni dok sam »visio« kod njih i raspitivao se kada ću konačno moći legalno graditi. U proračunu grada nema sredstava, Kaštela su u posljednjih 20 godina trostruko narasla i brojčano i površinom, dvije trećine grada su bez tekuće vode i kanalizacije, nije to sve lako uskladiti. Ono što ne mogu shvatiti jest potpuno nerazumijevanje pravosudnog aparata i birokracije za te objektivne okolnosti koje su me sprečavale u realizaciji – pojašnjava Krželj.

Duh zakona

Prošlo je naime i više od pet godina kada je Porezna uprava, kako su mu u povjerenju kazali u ispostavi, »zbog nedostatka novaca u državnoj blagajni«, krenula u naplatu svih potraživanja, pa tako i njegovog »oslobođenog« poreza na promet nekretninama. Tu kreće pravna bitka koja još nije gotova.

– Ministarstvo financija odbilo je moju žalbu ne ulazeći u okolnosti – »...porez se plaća ako se na zemljištu u roku od pet godina ne izgradi kuća ili ako se zemljište otuđi... Kako žalitelj nije dostavio dokaz o izvedbi stambenog objekta i uvjerenje MUP-a o prijavi prebivališta, ispravno je prvostupanjsko tijelo poništilo rješenje o oslobađanju plaćanja poreza...«

Idući korak je bio Upravni sud, njihova presuda bila je birokratski suha: »Činjenica da nadležno tijelo lokalne samouprave nije donijelo odgovarajući prostorni plan kao podlogu za ishođenje lokacijske odnosno građevinske dozvole, zbog čega je tužitelj objektivno bio spriječen započeti izgradnju kuće na kupljenom zemljištu, nije od utjecaja na pravo i dužnost poreznog tijela da ga se naknadno obveže na plaćanje poreza na promet nekretnina.«

Glavni argument u žalbi, koju sam ponovio i pred Ustavnim sudom, temeljio se na načelu »legitimnog očekivanja«, koji je ustanovljen kao praksa presudama Europskog suda za ljudska prava. Ukratko, da bi rizik svake greške nadležnih državnih tijela trebala snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu građana... Pozvao sam se i na nekoliko ranijih odluka Ustavnog suda u kojima je to načelo poštovano. Na žalost, ne i u mom slučaju – ni u Ustavnom sudu nisu se uopće osvrnuli na duh zakona i objektivne okolnosti, odlukom iz rujna ove godine koju potpisuje Ingrid Antičević Marinović samo je konstatirano da je presuda Upravnog suda obrazložena na »ustavnopravno prihvatljiv način« i da mi nije »povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje« – slijed je pravnih koraka koje je poduzeo Krželj.

Pravda u Strasbourgu

Nije se još predao, najavljuje da će pravdu potražiti u Strasbourgu. Nadao se razumijevanju sudskog aparata, da će biti dovoljno dokazati da sve želi napraviti legalno, a u tome je bio spriječen sporošću samog sustava. Danas, retrospektivno, kristalno mu je jasno koja je poruka hrvatskih sudova – ilegalno se višestruko isplati. »Prijatelj je kupio teren kad i ja, također je bio oslobođen poreza jer mu je to bila prva nekretnina. On je međutim u početku gradio bez dozvola i na koncu nije morao platiti taj porez?! Nije platio ni puste takse – samo žalba Upravnom sudu se plaća oko 1.500 kuna – a na kraju ga je i komunalni doprinos u postupku legalizacije došao 70 posto jeftinije nego mene...«

To je samo dio razlike u troškovima po kojima ispada da je bilo neisplativo raditi legalno – projektna dokumentacija, izvođenje, radnici, materijal, sve treba biti »crno na bijelo« kako bi se dobila uporabna dozvola, dok je tijekom legalizacije bilo potrebno tek – rješenje o izvedenom stanju. Ok, »ilegalci« su morali platiti državi kaznu od četiri kune po »kubiku« (za objekte od 300 do tisuću »kubika« kazna je bila 10 kuna, ali i uz 25 posto skonta uz jednokratno plaćanje), ali su zato komunalni doprinos koji se također plaća u kunama po metru kubičnom, uglavnom plaćali znatno jeftinije od legalnih graditelja. Taj popust je ovisio od grada do grada, u Splitu su recimo ilegalni graditelji plaćali dva i pol puta manji komunalni doprinos od onih koji su poštovali zakonsku regulativu.


Bez komentara konkretnog slučaja

Boris Škara, pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u Gradu Kaštelima nije mogao komentirati konkretan slučaj. No, odgovorio nam je generalno što se tiče DPU-ova, gdje česte izmjene i dopune zakona stvaraju priličan kaos. Škara nam je dao i informacije o broju riješenih zahtjeva za legalizaciju.

»Što se tiče prostorno-planske dokumentacije, u Gradu Kaštelima postoji Prostorni plan uređenja Grada Kaštela i Generalni plan uređenja Kaštela sa svojim izmjenama i dopunama iz 2009. i 2012. godine, a trenutno su u tijeku i nove izmjene. Na području Grada postoji usvojeno trinaest (13) UPU-a i tri (3) detaljna plana DPU-a, dakle ukupno 16 detaljnijih planova. Slijedom toga obveza izrade UPU-a i DPU-a proizlazi iz Zakona o prostornom uređenju i kroz povijest se ta situacija mijenjala s obzirom na odredbe Zakona. Upravo zadnji Zakon drugačije definira obvezu izrade detaljnijih planova u odnosu na prethodni. Stoga je između ostalog u tijeku izmjena PPU-a i GUP-a i usklađenje sa zakonom.

Što se tiče zahtjeva za legalizaciju nezakonito izgrađenih zgrada, na području Grada Kaštela zaprimljeno je 8380 zahtjeva, od strane Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada izuzeto je 1702 zahtjeva, od strane Grada je riješeno 3667« – kaže Škara.

Izvor : Novi List


KOMENTARI: