IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Epidemija  donošenja novogodišnjih odluka širi se gore od gripe za koju nam nisu objavili da je stigla još prije Božića, jer to bi spriječilo mase da krstare shopping centrima. A ovako super, sve prolazi pod virozu, ide kupovina, a i ljekarnama cvate ovih dana. Kupuju ljudi kapi za nos kao s reklame, znate one kad ih staviš pa se instant odčepiš i pretvoriš u Gretu Garbo skoro, i odma nanjušiš šta ti kuva teta u Munchenu. Popiješ onaj neki  ProtivFlu  i odmah si kao novi, praviš još jednu  tortu na šest katova i plešeš rock'n'roll po kući s didom jer je i on baš evo popija jedan taj Silazdol protiv visoke fibre.

Uvijek mi je bilo smiješno ono „od ponedjeljka ću....“ , „od prvoga ću....“  Gdje uopće prodaju  garancije za sutra?

Sve je lakše staviti u brojčani okvir. Odrediti veličinu, vrijednost, težinu. Brojevi kao putokaz kad je vrijeme za što. Kad je primjereno, odmjereno, izmjereno. Brojevi kao totalni sjebitis svakom smislu sa kojim se sudarimo onako usput živeći, nenamjerno ponekad živeći bez kalkulacije.

Donositi velike odluke samo zato jer je neki datum na kalendaru smiješno je otprilike kao i vjerovati u kurikularnu reformu koja se tobože pokrenula. Ha! U moru kojekakvih donesenih prijedloga još uvijek nisam nanjušila niti jedan jedini  koji ide u prilog razmišljanju kontra zatupljivanja suvišnim informacijama. Niti jedan jedini paragraf koji je usvojen,a  da ide u korist kreativnog i logičkog mišljenja naše djece. Hrpa suludih redaka iz godine u godinu nanovo tiskanih za financiranje domjenaka, bundi i automobila koji troše naše dostojanstvo više nego gorivo.

Donositi velike odluke samo zato jer prelazimo na novi broj u pisanju godine smiješno je otprilike kao i naziv doktor ispred imena jednog hladnokrvnog Kujundžića  koji se usuđuje prepotentno hvaliti veleumnom idejom o sakupljanju novca za bolesnu djecu donacijama građana.  Ljudi koji nam se smješkaju, huškaju se međusobno sa susjedima. Ping-pong partija debilizma sa svih strana. A narod šuti. Nema vremena ni volje, jer je važno kupiti parfem J'adore od kojeg ćeš ne samo mirisati, nego i hodati po vodi kao Charlize u reklami. Treba kupiti djeci PS4 jer je to tako normalno, kad na PS3 od lani više nema mjesta za rast ega spram vršnjaka. Treba se slikati u termama ovih dana, pa na snijegu...objaviti na društvenim mrežama neka vidi narod kako ti je dobro. Što si polugladan i potlačen, što te se gazi nije toliko važno. Ionako ćeš od prvoga na dijetu. Pa na apstinenciju od trošenja, jer si dužan i bogu i vragu. 

Sad će prvi pa ćeš na odvikavanje od sebe sama. Onaj tjedan dva, dok budeš doma jer je vani sve zamrlo. Mate se vratio u Hercegovinu, pojele su se kobasice s Brca. Spremaju se trepavice, nokti, umetci za sise i guzice u najdonji škafetin. Ugasilo se hopa cupa Bačićke i Rozge što ranjava  direkt u srce i razum, što zaglupi, zatupi, odlijepi te od stvarnosti. Dok traje hopa cupa  ne vidiš ni jednu šahtu Šahtograda, ni jednu ostavštinu psa pod nogama. Ne vidiš zamračene ulice, izmet kako se svakodnevno izlijeva u more. Ne vidiš oronuli Palace, nedovršenu kulu u Novome....ne vidiš jer sve sjaji i sve je za pet. Ne vidiš atake na kontejnere i one dvije bake koje su se skoro potukle oko boca na svetog Stipana koja je prva došla. Ne vidiš  jer si tako programiran za ove dane.

Obožavam ovo doba kad ludilo na tren stane. Onaj prolaz između ovih blagdana i Valentinova, netom prije nego srca napadnu sa svih strana, prolaz u kojem samo jesmo. Sa sobom.  Sa realnošću suočeni. Tihi i nenametljivi. Isprani od šljokica i mirisa sarme. Čisti od očekivanja. Sjetimo se kako ćemo na kraju krajeva dobiti jedino svoju savjest. To je samo naše i podložno oblikovanju i promjenama. Nekima će s njom biti udobno u 50 kilograma. Nekome u 100. Nekima ni u milijun. Ali nema datum ništa s tim. Razum ima. Srce ima. Ti imaš!

Nema garancije za sutra, sve sam pretražila - nigdje nema.

Ali imamo danas.

Imamo danas....

Da budemo malo više ljudi. Da malo više vidimo, čujemo, čitamo između redaka. Da mislimo svojom glavom, koristimo razum i dušu u isto vrijeme. Pa da vidiš hopa cupa. Kad proplešeš u sebi komodan. Čovječan. Šašavi revolucionar koji zna kamo ide, ako i skrene s puta zna gdje mu je doma. U sva godišnja doba i u sve datume samo se sebi čovječe  vrati. I ne boj se!

Sretna Nova!


KOMENTARI: