IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Ponekad nam se čini da postoje ljudi koje život mazi poput ljubimca, sve niz dlaku, u pamuku i bez problema. I postoje oni koji  su u stalnom sukobu sa stvarnošću. Na vjetrometini svih zamislivih i nezamislivih tegoba. Ne pričam sad o onima koje je  zakačio karcinom ili ih ni krive ni dužne zakačio manijak bez dozvole na cesti tatinim autom.

Pričam o onima koji se konstantno na nešto žale. Na supružnike, djecu, rodbinu, par kila viška, minus na tekućem. Koji se ne prihvaćaju živima, stvarnima. Onima koji se goooodinama žale na jedno te isto i apsolutno ništa ne poduzimaju. Osim što redovito sa tim istim škovacama opterećuju jedne te iste ljude. Kave koje postanu gorke do bola. Torte bez sretnih svjećica  jer se ogorčenost ispuše u njih. Imitacija života. Bljak.

Ovisi iz kojeg ugla odlučiš gledati svijet…

Ako radiš za 2500 kn mjesečno i silno patiš što nećeš ni ovaj mjesec na safari po Africi - patit ćeš. Ako maštaš o mjesec dana krstarenja po Mediteranu iz te perspektive - patit ćeš. Da ne nabrajam. Kužiš poantu. Ili ćeš prestati misliti o tome ili ćeš se pokrenuti i napraviti promjenu koja te vodi k tvojim ciljevima. Ili ćeš skrojiti želje prema mogućnostima ili mogućnosti prema željama.

Ako si odlučio skinuti 10 kila nećeš doručkovati kutiju Domaćice (ne slušaj Rakitića ) ili ćeš je pojesti ali onda nećeš skinuti te kile. Ako si odlučio imati kutak u svom domu samo za sebe - stvori ga. Ako se žališ da nemaš vremena za sebe ili svoj hobi - nađi ga. Ako misliš da je samo tebi teško - daj se probudi!  Ne njunjaj bezveze. Nitko ne voli da ga se tlači sa ispraznim pričama o „problemima“ koji ne postoje. Koga briga šta ti možda ne podnosiš svoju svekrvu ili što ti se silno hoće baš ta bunda jer  imaju i Maja i Mare i Tonka....i Sabina... i bogati tko sve ne. Koga briga da mu stalno pričaš o problemima i težinama dok ti iz boravka sa udobnim kaučem i velikim LCD-om hihoću zdrava djeca.  Koga briga što je ona rekla o onoj koje je od one rodica i rekla je onome od one prve da imaš celulit. Koga briga?

Ovisi iz kojeg si ugla odlučio gledati svijet...

Pored toliko zatvorenih vrata čije si ključeve strpao u najdublji džep. Pored širom otvorenih prozora s kojih su vidljive sve svetosti prosute pred razmaženu publiku poput nas. Koraci po travi.. smijeh djece na ulici... kava u omiljenoj šalici. Netko tko te voli. Netko koga voliš. Redovita kontrola kod doktora-„sve je u redu“. Menstruacija na vrijeme. Uspješan seks i u pedesetima. „Oprosti“ prevaljeno preko usana nakon što se od čekanja skorilo i omekšalo nebrojeno puta. Zahvalnost na svemu. Kreni od malih stvari. Lakše je nabrajati blagoslove nego nepostojeće pizdarije koje nazivamo problemima. 

Problem je kad ti kažu da nemaš više sutra, a ti tek počinješ ostvarivati svoje snove. Da će ti djeca odrasti bez tvojeg glasa i ljubavi. Problem je kad ti uzmu dom jer tako piše u nekom paragrafu. Problem je kad nemaš za lijek koji ti je djetetu ili tebi potreban jer košta kao cijeli jedan vladin automobil.  A tebi nema disanja bez njega. Problem je kad odu ljudi u novu dimenziju a ostao si im dužan oprosti.... hvala.... ili volim te. Problem je kad izabereš stvoriti problem kojeg nema. Jer tvoje uvjerenje tvoja je stvarnost.

Divno je to rekao Alexander Graham Bell: „ Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore. No, tako često, tako dugo, i s toliko žaljenja gledamo prema vratima koja se zatvaraju, da ne vidimo ljepote kroz nova koja nam se nude.“


KOMENTARI: