IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Blagoslovi mi Svemiru, blagoslovi Bože.... sve moje suputnice. One tihe do ludila, i bučne do najtamnijih kantuna vlastite obmane. Blagoslovi mi sve one ratnice. Ranjene statue. Sve one ispaćene, ocijeđene. Sve one kojima zadrhti duša dok mole, jer još uvijek misle kako nisu dostojne ničega osim patnje.

One koje su uspjele u papirima, diplomama, "idealnim" kilogramima, titulama, bedževima. One koje su uspjele u svojim kuhinjama, džepovima vlastite torbe, takujinu, mišljenju nekoga do koga drže.
Blagoslovi mi sve one bez djece, koje bi ti bubreg dale da im se smiluješ.... smiluj im se, a bubrege im ne diraj. Ni dušu, ni vjeru. Ne diraj. Blagoslovi. Šta te košta?

Blagoslovi mi sve one majke jednog djeteta ili nekoliko njih. One koje se smiju i u najoblačnije dane, kad ni same ne znaju tko su, ali znaju da su majke. Pa se poput najpodatnije gline, od jutra do sutra preoblikuju iz vila u vještice. Po potrebi, kako im šapuće ljubav da čine.

Blagoslovi mi sve one koje su u ratu sa hormonima. Borce u ringu. One protiv klimakterija. Njih mi poštedi svih tih ludila koja im šapuću strahom i prijetnjama, Obriši im kapljice te svete vode što im iz pora izbija. Utješi. Zagrli. Dovedi im prekrasno sutra u snove. Objasni im crtežom kao djetetu da je i to dio lunaparka. Zajeban neki vrtuljak. Ali vrti. Okreće. Neka vrište kad nemaju što. I neka znaju da je i to u redu. I da će proći.

Blagoslovi mi one nesretne. Usamljene vučice koje se boje ponovo voljeti. Hajde ih utopli poput majke. Znaš one majke iz priča, kojoj si najdivnija onakva kakva jesi. Šapni im da se suoče sa svojim likom u ogledalu. Da vide tu čaroliju pogleda koja je mene osvojila na prvu. Moje predivne ljubavi. Tamnih i svijetlih očiju... šarenih poput šuškalice na dječjim kolicima. Slatke i nepredvidive. Koje najljepše šuškaju dok ih voziš po neravnom terenu.

Ohrabri ih da vjeruju u sebe, i da su najbolje onakve kakve jesu, drugačije nisu i ne postoje.
Blagoslovi mi plesačice, pripovjedačice. Maštovite i hrabre. Blagoslovi mi putnice i istraživačice.
Blagoslovi mi one bolesne. Daj im razloga i snage. Daj im vjeru i ne budi đubre, nego pomozi. Nemoj da je uzalud sav taj put poderanog srca, raščupanih trepavica od suza sjebanica. Blagoslovi.
Blagoslovi mi one tihe. Što šetaju noću po zvijezdama, dok spavaju odlučni.

Blagoslovi starice. Svakom krhkom kosti i snježnom peru zataknutom na tim mudrim glavama.
Blagoslovi mi one s teretima. Što nose "grijehe" od nekada prije kad nisu znale bojati kistovima, već mahati sjekirom. I odsjekle neku strofu pjesme, pa više ne pjevaju.

Pomozi tim ranjenima da si oproste. Da se zagrle. I poljube se onkraj nosa, povrh usana.... gdje je najslađe.

Blagoslovi djevojčice. Sve te kosice na vjetru, sitne zubiće, piskutave glasiće. Sva njihova slova iz spomenara... prve ljubavi, prijateljstva.

Blagoslovi mi žene. Sve do jednu. Sve one što me vole, i sve one što me ne vole.

Sretan nam Dan žena!


KOMENTARI: