IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Nestaju dame. Lijepi maniri blijede u rukama starijih kavalira koji se još sjećaju kako se ophodi sa ženama koje to žele biti. Nestaju dame. Nježnost pod zakopčanim košuljama, prsti utopljeni  finim rukavicama, svila oko vrata. Sramežljivi pogled prema onom kojeg srce bira, tišina gracioznosti dok svemir slaže zaplet, a poljupci u dolasku rasplet. Vrijeme u kojem se nazirala ljepota naših tijela samo u mašti onih koje bi nehotice ili namjerno zavele korakom, osmjehom, crvenilom u obrazima.

Nestaju dame. Neke nove  žene danas žive ženstvenost. I to je u redu. Masa plastičnih  krinki  kao dio svakodnevice nalijepljene nestvarnošću kemijskog spoja. Ljepila za  ideale iz časopisa. Lažna sličnost s tobože modernima. Sličnost s nečim što ne postoji kao takvo. Tko diktira „trend“? Po kojim kriterijima? Smiješno mi je vidjeti kad su na primjer u trendu vruće jeans hlačice sa izvrnutim džepovima, pa to nose i curice iz trećeg be, i njihove mame i bake. Svi za jedno, a jedno za malo koga.

Kad se nekome netko svidi, nema više one slutnje, čekanja i neznanja. Ljudi se googlaju. Pretražuju Internet i društvene mreže tražeći informacije  jedni o drugima. Sav svijet dodirom tipke postaje čarobnjakov šešir iz kojeg izviru svi trikovi, uspješni i neuspješni. Šešir pamti i servira. Previše istih u moru ljepote.

Nestaju dame. Emancipacija je donijela hrpu dobroga za žene.  Ali pogrešno je shvaćajući ponekad, mnogo toga je i odnijela.

Jesmo li  se baš morale pretvoriti u ovakve gramzivice? U amazonke na dnevnoj bazi?  Zar je lijepo vidjeti polugole djevojke i žene  kojima samo ona stvar viri iz očiju, ponašanja i rječnika? Zar nije nekako prirodnije i ljepše kad te zaštiti zagrljajem dok šetate za vjetrovite večeri? Kao đentlmen  koji cijeni damu i svu njenu snagu upakiranu u krhkost.  Da te osvaja polako i dostojanstveno? Zašto je problem biti ona koju se osvaja? Uz apsolutni respekt da grli tko koga i kako hoće.

 I  umjetnost živi od golotinje. Pjevačice, glumice, spisateljice prečesto uspijevaju sisama na pladnju. Trepavicama, guzicama, noktima…..toliko je toga ispred riječi i mišljenja.  Izgledom patke, kojeg, bože  mi  oprosti, još nisam shvatila. Ne znam misle li žene da se tipovi pale na patke ili tom kretenskom pozom poručuju nešto? Fotografija umire, a filteri cvjetaju. Sve što se zabilježi provlači se kroz toliku obradu da te ni majka rođena ne bi prepoznala. A čemu? Za lajk?

Nestaju dame. Ne pišu se pisma, i ne pune ormari lavandom. Danas haljine mirišu na 500 kuna, ili malo manje ako DM ima akciju na parfeme. Ne sjećam se kad sam vidjela da muškarac ženi namješta stolicu, otvara vrata, pušta je ući ispred sebe. I nije do njih, do nas je. Jer smo se pogubile tražeći  opravdanu jednakost u pravima. Pa  izjednačile „dame“ s „frajerima“, a to nikako nije smjelo biti isto.  Dame su vrsta u izumiranju  i nikoga nije briga.

 Pitam se tako, hoće li jednom svijetu nedostajati?


KOMENTARI: