IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Nijedna nije otišla jer joj je bilo lijepo. Lijepo se ne napušta. Nije tek tako otišla i povukla luđački svo korijenje koje vuče još iz djetinjstva i onih uvjerenja kako treba biti dobra žena i majka koja se žrtvuje za svoju djecu. Sa milijun i još toliko pitanja na koje nema odgovora, ali je više ni ne brinu. Kad odluče otići prestanu pitanja.

Nijedna nije otišla od zagrljaja u kojima je bila sigurna. Od osjećaja da mu je prva ispred svih. Da je sluša i čuje kad vrišti da je se čuje pa da je ne znam koja utakmica na televiziji. Od spoznaje da mu je u njenom pogledu doma. Nijedna nije otišla od onoga koji je volio nježnošću, sitnim pažnjama, cvijetom ubranim onako usput. Od isplaniranih večeri samo za nju, nenadanog plesa kad djeca zaspu pa kud odvede ritam srca koja si pripadaju.

Nijedna nije otišla jer je pred san osjećala ruke koje je vole negdje preko leđa, od utjehe i razumijevanja.

Nijedna nije otišla jer joj je bilo lijepo. Lijepo se ne napušta.

Puno je danas rastava brakova. Ne ulazim u razloge i apsolutno ne osuđujem nikoga, svatko svoje priče zna. Kad zaspu dušobrižnici i čuvari po prozorima, ostaju ljudi sami u svojim zajedništvima. I najbolje znaju svoje tišine koje vrište u njima. Znaju koliko su možda sami među tolikim očima.

Ne volim kad se etiketira. Dvije žene prije neki dan, pijući kavu ogovaraju treću koja je upravo izašla iz kafića. "Ma, da je valjala ali bi se rastavila." Žena na ženu. Poskok umjesto jezika u ustima. Nema za to protuotrova. Osuđivanje i netolerancija najgora su kategorija jadništva u nama. Čemu? Šta te briga? Imaš li kćer koja će sutra „biti dobra žena i majka koja se žrtvuje za svoju djecu?“ Imaš li prijateljicu, sestru, mater koja bi možda mogla jednom tim vodama? Ima li sebe ženo ?!

Ako te predstavlja pred svijetom samo ta da si nečija žena, zapitaj se tko si TI uopće? Postojiš li?!

Što voliš, sanjaš, želiš i jesi? U čemu si dobra i koji te talent krasi? O čemu maštaš, što priželjkuješ? Kad se imaš i spoznaš nemaš više potrebu analizirati tuđe živote i preispitivati im odlike „valjanosti“.

Nijedna nije otišla jer joj je bilo lijepo. Lijepo se ne napušta.

Znaju one same što ih je natjeralo da krenu ispočetka. Nekom novom stazom kojom su htjele s vitezovima. Znaju koliko im je teško i bez naših komentiranja, uplitanja i upiranja prstom u njihovom pravcu. Vjerujem kako nebrojeno suza stvori jedan takav siloviti val koji na koncu sve preokrene. Gubitak povjerenja, oslonca, zajedničkih interesa. Možda i hrpa nasilja, verbalnog, fizičkog. Ignoriranje na tisućitu potenciju. Nevidljivost žene u njegovom životu. A sve bi da nas se vidi i čuje. Sve bi da nas se voli i poštuje. Ocean bi strasti u svojim danima.

Ne volim kad se etiketira. Osuđivanje i netolerancija pokazatelj su ogromnog nedostatka morala i ljudskosti u nama.

Nijedna nije otišla jer joj je bilo lijepo. Lijepo se ne napušta.


KOMENTARI: