PRIKAZANA PREDSTAVA „PO DOMAĆU“
Prvu produkciju za odrasle, pod nazivom „Po domaću“, u srijedu na Cambijevom trgu, mladi glumci iz Boom! teatra predstavili su publici u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta. Riječ je o autorskom projektu mladih umjetnika i glumaca Marine Pejnović, Katarine Strahinić, Paška Vukasovića i Silvia Mumelaša.

Predstava je nastala prema motivima pripovijetki „Obiteljska večera“ i „Nenadana smrt dobrog čovjeka“, Antuna Šoljana u režiji Marine Pejnović. Za dizajn je zaslužan Josip Rončević, oblikovanje svjetla Elvis Butković, te snimatelj Toni Renaud.

-Predstava je mlada, premijera je bila u ožujku. To je naš autorski projekt, nismo imali nikakav gotov predložak. Predstava je nastala našim nekim čitanjem pripovijedaka i našim izvlačenjem određenih sitnih motiva koje smo mi prepoznali kao relevantne da bi približili našoj svakodnevnici i nekim pitanjima i traženjima – ispričao nam je Silvio Mumelaša i dodao da predstava zahtjeva manji prostor kako bi publika imala dojam da je dio predstave.

Tri su lica koje je publika mogla vidjeti, to su Leila, On (Leilin suprug) i odvjetnik koji prikazuju određene događaje iz prošlosti, kada su bili kolege na studiju prava. Događaje koje su obilježili i odredili njihove živote. Te se kroz predstavu postavljaju pitanja, je li nam s nekim ljudima  suđeno proživjeti svoj život, ma kako se rijetko s njima sretali. Kao i proživljavamo li život  u žrtvovanju da bi pristojno odigrali dodijeljene nam uloge.

Radnja u predstavi se zahuktava slučajnim susretom dvojice kolega sa studija. Na vidjelo izlaze disfunkcionalnost, strah i apatija njihove generacije koju vrijeme nije umanjilo, već potenciralo. Priča njihove generacije ispričana je vremenskim skokovima kroz koje nas vodi supruga domaćina večere. Ona se pokušava sjetiti uzroka koji ih je doveo do onoga što danas jesu.

Što se između njih dogodilo nije do kraja jasno, ali kada god se sretnu dogodi se nešto prijelomno. Sigurno je samo da se dogodilo u prošlosti. Ta prošlost živi u sadašnjosti i ne mogu je nadvladati. Prošlost je neizrečena, ali sveprisutna.

Oni više ne žive svoj život, već igraju uloge koje im je život zadao i padaju uvijek u istu klopku. Između njih ne događa se ništa novo. Ništa što se već nije događalo i prije XY godina. "Zašto uopće na to pristajemo?" pitanje je koje si stalno postavljaju. Slute da ni ovaj put neće biti drugačije. Znaju da bijega nema i da moraju izdržati još jednu predstavu.

Foto: Ivana Topić (PGK)


KOMENTARI: