PERISKA SE VRATILA, ALI VRATIO SE I NJEN KRIVOLOV
Ponukani fotografijom naše čitateljice koja je na plaži Bile pronašla perisku (loščuru), jednu od zaštićenih školjaka našeg podmorja, odlučili smo sve nas podsjetiti na važnost čuvanja ove predivne školjke koja je zbog zagađenja ali i svoje veličine i lake uočljivosti, jedna od najugroženijih školjaka.

Stariji Kaštelani prisjetit će se mnogih naših lokacija koje su nekada bile prepune ovih školjaka. Na žalost, zagađenje mora ali i nebriga te njihovo nekontrolirano vađenje, neko su vrijeme ove školjke doveli do gotovo potpunog izumiranja u našem okolišu. Srećom, sve čišće more u Kaštelima označilo je njihov povratak ali i podsjetilo na obavezu svakog od nas na njihovo očuvanje.

Pitanje je koliko je periski prošlo mimo kontrole i zakona, koliko ih je završilo u privatnim zbirkama širom Europe ili kao ukras u stanovima. Teško je provoditi kvalitetnu kontrolu i zaštitu mora među stotinama tisuća turista, pa bi bilo dobro da se barem nekoga uhvati u krivolovu. Njihovo kažnjavanje trebalo bi poslužiti kao primjer onima koji pomišljaju na bilo kakav krivolov u našem moru.

Vađenjem periski počinjeno je kazneno djelo, budući da je ta školjka u Hrvatskoj zaštićena već više od 30 godina. Štiti je Zakon o zaštiti prirode, a Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim periska je svrstana u strogo zaštićene zavičajne svojte. Ne periska, nego periske, jer u Jadranskom moru žive dvije vrste te školjke - periska i plemenita periska. Većina nas, međutim, zna samo za perisku, a rijetki bi ih mogli razlikovati.

Periska je najveća i najatraktivnija školja Jadranskog mora i čitavog Sredozemlja, karakteristična po obliku i građi. Ljuštura joj je lepezasta, oblikom podsjeća na izduženi trokut sa zaobljenom osnovicom i oštrim kutom na suprotnoj strani. Tanka je i krhka, površnim pogledom stječe se dojam da je građena od kakvog obojenog stakla. Vanjski dio djeluje kao ukrašen mnogim ljuskastim lamelama kojih nema jedino na najužem dijelu. Boja ljušture s vanjske je strane crvenosmeđesedefasta, a s unutrašnje opalnosedefasta. Periska naraste u duljinu do jednoga metra, a najveća težina može joj iznositi tri kilograma. Prosječni primjerci dugački su od 30 do 50 centimetara i teški četrdesetak dekagrama.

Periska je danas rijetka školjka, ali još uvijek nastanjena u čitavom Jadranu. Zadržava se na dubinama od dva do 20 metara, isključivo na mekom, pjeskovito-muljevitom dnu obraslom zosterom i posidonijom. Živi uspravno, svojim užim dijelom zabodena je u meku podlogu i posebnim čvrstim svilenkastim nitima pričvršćena za dno. Boravi u zaštićenim zaljevima i uvalama.

Jasno je kako turisti mogu pronalaziti i vaditi periske. Ne samo turisti, nego i mnogi naši ljudi. Najčešće se vadi ronjenjem i čupanjem rukama s dna. Krivolovci to čine prvenstveno zbog ljušture, a ne zbog prevelike vrijednosti njena mesa. Ljuštura kao suvenir ima visoku cijenu. Periska jest jestiva školjka, ali joj je meso osrednje kvalitete, s jednim izuzetno paprenim dijelom.


KOMENTARI: