hren
 

FOTOGRAFIJA KOJA JE BEZRAZLOŽNO UZNEMIRILA MNOGE
Kaže se da fotografija govori tisuću riječi, no te riječi svatko od nas često drugačije shvati, netko s razumijevanjem, netko prema osobnim zaključcima, netko prema predrasudama, a netko analizirajući svaki detalj ispisane priče. Upravo tako bilo je i s fotografijom koja se u nedjelju ujutro našla na Facebook stranici Prometne zgode i nezgode, a na kojoj se vidi automobil u vožnji, a za njega privezan konj, uz natpis: Upravo u Kaštelima.

Tu fotografiju prenijeli su odmah brojni mediji, nakon čega je uslijedio cijeli niz optužujućih komentara o mučenju životinje, potrebi da netko vozača tako zaveže i vuče kroz cijela Kaštela i sličnog, a vlasnik vozila odmah se našao na stupu srama.

Za razliku od onih koji su tu fotografiju objavili i komentirali, Kaštelane viđeno na njoj nije previše uznemirilo jer su na fotografiji prepoznali konja svog sugrađanina Ante Vuletina, konja kojeg Ante naprosto obožava i od kojeg se ne odvaja. Znajući kako se Ante ponaša prema svom Sokolu, većina Kaštelana koji su fotografiju vidjeli, znali su da postoji neko razumno objašnjenje za situaciju na fotografiji.
A po objašnjenje kod kaštelanskog agronoma, bivšeg direktora kaštelanske poljoprivredne zadruge, jednog od kaštelanskih vinara vezanih uz priču o crljenku kaštelanskom uputili smo se i mi.

- Svi koji me poznaju dobro znaju koliko volim konje. Sokola imam od 2005. godine, kada mu je bilo dvije godine i od tada smo nerazdvojni. Uredno je čipiran, registriran, živi u odgovarajućim uvjetima, s njim sudjelujem na brojnim manifestacijama i događanjima u Dalmaciji, Lici, Slavoniji. On mi čini društvo kad radim u polju. Sokol i ja često obradujemo ljude, sudjelujemo u nekim humanitarnim akcijama, ponekad vuče staru kočiju kojom nekome znamo pokloniti nesvakidašnju vožnju. Punih 14 godina mi smo zajedno, često dijelimo dobro i zlo.
Inače kao poklonik i ljubitelj konja, član sam i jednog društva ljubitelja konja, u kojem održavamo tradiciju držanja ovih plemenitih životinja.

Često smo Sokol i ja dio promidžbe kaštelanske turističke i tradicijske ponude pa su nas tako i ove godine zvali da damo svoj obol u snimanju jednog kratkog promo filma o Kaštelima. Tako sam u nedjelju ujutro, dok je još bilo hladnije, krenuo odraditi to što smo zamoljeni i trebao sam prijeći sa Sokolom oko kilometar puta s jedne pozicije na drugu. Sokola inače vozim u odgovarajućoj prikolici, no njemu kao da se ovog jutra nije dalo ući u prikolicu... pa sam odlučio da taj kilometar prođemo s automobilom, ja u njemu, Sokol uz njega.
Onaj tko poznaje konje zna da kaskanje konjima od nekoliko kilometara na sat, jer vozio sam najmanjom mogućom brzinom i uglavnom u leru, nije nikakva muka niti mučenje. Trebalo nam je nekoliko minuta da stignemo na odredište gdje smo bili dio snimanja te smo malo jahali kroz morski plićak što Sokol obožava na plaži za kućne ljubimce.  U niti jednom trenutku svog konja nisam izložio nikakvoj muci – ispričao nam je Vuletin, vidno uznemiren i pogođen napisima o njegovom mučenju životinje.

Antini poznanici, koji su slušali naš razgovor, nadodali su nam kako trebamo vidjeti kad Ante negdje krene bez njega, kako Sokol, poput psa, trčkara uokolo automobila  pa se Ante često mora vraćati i zatvarati ga, kako ga ne bi pratio.

- Ma šta da vam kažem, kolika je to ljubav. Evo sav sam se naježio slušajući priče o Anti kao mučitelju konja, ne mogu vjerovati kako ljudi olako stvaraju zaključke – kazao nam je jedan od njih, zaključivši ovu priču.

Foto: MK


KOMENTARI: