hren
 

SNAGA U KRIŽU I BOŽJOJ MILOSTI
- Što i koji je to razlog da netko postaje svećenik? Onako, na prvu, očito je riječ o nečemu što postoji i što je daleko vrijednije od bilo kakvog pa i najvećeg blagostanja gledanog kroz imetak kao svojevrsne sinteze mnogo čega.

To bi barem tako trebalo biti jer u suprotnom svaki drugi razlog jednostavno teško da bi mogao biti vjerodostojan. Možda nam se nešto od toga da naslutiti u današnjim redcima Pavlove poslanice u kojoj Pavao piše kako na svom tijelu nosi biljege Kristove. A njih pak nosi svatko tko nije živio i ne živi samo za sebe, odnosno netko tko se je učinio raspoloživim stupiti na put ljubavi oblikovane evanđeljem. Za nas, Kristove vjernike, Kristovi biljezi su jedina prtljaga koju imamo ponijeti dolazeći ususret drugima.  Utoliko, kako to netko navodi, svećenik je čovjek koji svoju službu ne stavlja pred sobom i drugima kao nekakav socijalni prestiž, već nju samu kao valjanu svjedoči i tako daje dokaz duha i snage kroz svoje izvorno životno iskustvo Boga (K. Rahner, Sluge kristove 64) - dio je ovo iz emotivne propovijedi koju je s oltara župne crkve Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije u Kaštel Štafiliću, ove subote uputio lukšićki župnik don Marijo Buljević.

Posebna propovijed za posebnu prigodu jer je nakon više od 78 godina u štafilićkoj župi održana Mlada misa. Nakon što je svoju Mladu misu govorio daleke 1941. godine pokojni don Pavao Melada, ove subote, pred svojim sumještanima i župljanima, Mladu misu održao je don Pero Badrov.

Mladi svećenik Pero Badrov rođen je 11. travnja 1985. godine u Splitu, u obitelji koja svoje korjenje ima u livanjskom kraju. Otac Tomo, koji je preminuo prošle godine, rodio se u Podgradini, a majka Mira u Podhumu. U vrijeme kada je Pero rođen stanovali su u Kaštel Kambelovcu, a potom se sele u Kaštel Štafilić, gdje i danas obitelj živi. Osim don Pere obitelj Badrov ima još jednog sina, kaštelanskog ugostitelja Franu.

Don Pero je u djetinjstvu bio poput većine ostale djece koja su rasla u Kaštelima. Pohađao je osnovnu školu Bijaći, a potom Petu gimnaziju u Splitu. U izboru svog zanimanja odlučio se za ekonomiju te je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Splitu, a u njegovoj biografiji stoji kako mu je „nepisana struka“ bila konobar pa je tako kruh povremeno zarađivao i konobareći.
I onda u svojoj 28-godini, donio je najvažniju odluku u svom životu i krenuo u svećenički poziv te svoj životni put nastavio na studiju teologije.

- Što je presudilo? Geslo pape Franje. Nakon što je papa Franjo izabran za papu, njegovo geslo dalo mi je određeno sigurnost i samopouzdanje, javio sam se mom tadašnjem župniku don Mati Čuliću i uz njegovu podršku krenuo sam na taj put. Ta moja odluka iznenadila je mnoge koji su me poznavali, no vremenom su se navikli i prihvatili – kazao nam je ove večeri don Pero, a naše pitanje što za njega znači biti svećenik okarakterizirao je kao jedno od pitanja na koje je teško dati kratak odgovor.

- Biti svećenik prvenstveno znači biti onaj koji će biti svjedok i navjestitelj evanđelja Isusa Krista. Svećenik treba biti onaj koji prvi dolazi narodu i kako kaže papa Franjo „pastir koji miriše po stadu“ – zaključio je don Pero.

Uz don Marija Buljevića na misi su sudjelovali i privremeni štafilićki župnik don Jure Strujić, novski župnik don Darijo Čorić, podršku su mu dali i njegov nekadašnji župnik don Mate Čulić, duhovnik Bogoslovije don Stipan Šurlin, pojedini svećenici Splitsko – makarske nadbiskupije, kolege i prijatelji bogoslovi, među njima dio onih koji su se, poput don Pere zaredili 22. lipnja ove godine pa tako i don Vladimir Smoljo, još jedan Kaštelanin koji će svoju Mladu misu održati 21. srpnja u Kaštel Novom te mnogi drugi.

Nakon Mlade mise svi zajedno preselili su se na štafilićko Igrišće kako bi zajedno proslavili ovaj veliki dan, a među tisuću prijatelja, kolega, rodbine i poznanika koji su radost trenutka podjelili sa don Perom, bili su i pojedini čelnici Grada Kaštela te  njegove školske kolege i prijatelji iz djetinjstva te mladosti, kojima se don Pero posebno zahvalio na svesrdnoj pomoći u organizaciji ovog događanja.

- Svećenik je pozvan biti i jest čovjek koji može slušati, kojem je svaki pojedinac važan pa iako taj pojedinac društveno i politički ne znači ništa. Pozvan je i jest biti onaj kojemu se može povjeriti, netko tko živi svetu ludost, koji pokušava nositi ne samo svoj, nego i teret drugih. Pozvan je biti i jest netko tko, premda bi zato imao sredstva i nije nespretnjaković, ne podliježe neurotskom lovu na novac, uživanje i druge „analgetike“ protiv neprijatnih životnih razočaranja, nego svjedoči da je slobodno odricanje u ljubavi moguće i da oslobađa. On takav,  ima hrabrosti biti bespomoćan, vjeruje da ljubav, nesebičnost, riječ o Križu i Božja milost imaju dovoljno snage da učine ono za čim naposljetku jedino i ide, to jest da se čovjek slobodno, dragovoljno preda nedokučivosti – poručio je ovog dana don Marijo Buljević.

Foto: Luka Ištuk (PGK)


KOMENTARI: