hren
 

DESET TISUĆA KILOMETARA U  TRI TJEDNA
Nakon puta dugog 20 dana i prijeđenih 10150 km, lukšićki motoristi Ljubomir Omašić i Patrik Grgurić, vratili su se u Kaštela puni dojmova i novih iskustava. Njihov put na dva kotača, koji su proveli u sklopu projekta Zemljokrug, započeo je u drugoj polovini lipnja, a vodio ih je od Kaštela, preko Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Makedonije, Grčke, Turske, Gruzije i Armenije do Azerbajdžana te natrag.

Iskusili su vožnju kako odličnim cestama tako i onima koje se tek službeno zovu „asfaltne“ , ali i prošli putima kojima idu domaće životinje no ne i moderna vozila. Ponekad su dnevno na svojim metalnim ljubimcima, Suzukiju i Yamahi, znali proći i 900 kilometara, iako je Ljubo motorist koji je zagazio u sedmo desetljeće života. Upoznali su dobre domaćine i nove prijatelje motoriste iz drugih europskih država, a vidjeli su dio bogate svjetske povijesti, o kojoj su do sada mogli tek čitati i gledati na malim ekranima.

Zanimljivosti čak iz mašte

A imali su priliku uživati u turističkoj idili Ohrida, nesvakidašnjem pogledu „otvaranja Istanbula“, upoznati se s obalom Crnog mora u Giresunu, voziti preko planinskih prijevoja u Gruziji i posjetiti stari grad u Vardziji s oko 600 pećina u kojima su nekada živjeli lokalni stanovnici, a u kojima se danas nalazi crkvica Blažene djevice Marije.
Imali su priliku vidjeti i kako izgleda najbrža žičara na svijetu u armenskom Tatevu, prošli tamošnjim visećim mostom, posjetili  manastire te još jedan grad u pećinama, do kojih su ljudi nekada dolazili penjući se uz konope.
Zbog odnosa između Armenije i Azerbajdžana, za doći iz jedne države u drugu i natrag morali su proći Gruzijom, a zastave „suparničkih“ država, na majicama i motorima, prekrivati da se ne vide.
U centru Bakua vozili se se u gondolama u Maloj Veneciji, a tu su posjetili i Yanar Dag, odnosno Vječnu vatru. Vidjeli su i kako život na ulicama staje kad na posao ide tamošnji predsjednik.
Boravili su u Erzerumu gdje su se uvjerili u postojanje ceste na kojoj automobili uzbrdo voze sami te u Kapadokiji u kojoj su se vozili quadrovima po prašnjavim terenima, posjetili podzemni grad koji se spušta devet katova u unutrašnjost zemlje te uživali u pogledu stotinu balona s turistima iznad grada.

Okupali su se u Sredozemnom moru, u gradu Side pokraj Antalyje te bili dio brojnih turista koji tamo borave.
U Pamukkaleu su imali priliku vidjeti jedan od starih antičkih gradova te se kupati u nesvakidašnjim termama, posjetili su spomenik Galipoljskoj bitki te ostatke Troje. U starom gradu Efesu pronašli su natpis u kojem se spominje car Dioklecijan te zaključili kako stvarno taj rimski car nije bio lud, znao je izabrati mjesta gdje je boravio i živio.
A u neposrednoj blizini Efesa posjetili su i kuću u kojoj je živjela Blažena djevica Marija.

- Nekoliko godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća, a zbog progona Židova, sveti Ivan odveo je Mariju u ovo malo mjestu i tu su joj sagradili kuću u kojoj je Marija živjela do svog uznesenja na nebo. Ovdje smo imali priliku zapaliti svijeće i pomoliti se, kako za nas na ovom putu, tako i za sve naše koji su nas čekali kod kuće. Inače, sa mnom je i na ovom putu bila maramica s Gospom Sinjskom koju mi je prije puta oko svijeta prije osam godina darovala naša baka Janja pa sam tako na određeni način spojio Sinj i Efes – kazao je Patrik.

I očekivana i iznenađujuća gostoljubljivost

Na ovako zahtjevnim i dalekim putovanjima važnu ulogu često igra i gostoljubljivost domaćina, a Ljubo i Patrik kao primjer navode mladog Turčina koji im je pomogao kad je Suzukijev filter tražio dodatno čišćenje zbog loših cesta.  Ili mladog Turčina, koji je imao djevojku iz Rijeke pa je znao i poneku riječ hrvatskog, a koji im je pomagao u razmjeni novca te ih upoznao s ljepotama Giresuna i podatkom da se tu proizvodi čak 70 posto svjetske potrošnje lješnjaka.

- U Tatevu u Armeniji bili smo gosti na proslavi rođendana dvogodišnjeg djeteta, proslavi koja izgleda kao naš pir. U Turskoj smo osjetili gostoljubivost na svakom koraku, bili su nam vodiči, domaćini, pomagači. Bili smo ugodno iznenađeni. U Armeniji i Azerbajdžanu, kada čuju ime Croatia, odmah su reakcije  „Luka Modrić“. U Bakuu smo, zbog Luke Modrića, imali priliku, iako smo zakasnili i atrakcija je već bila zatvorena, ipak vidjeti Vječnu vatru i to besplatno. Od tamo smo ponijeli i pozdrave cijeloj Hrvatskoj. Osim nogometaša, tamošnji stanovnici ne znaju posebno nekog od Hrvata, ali nam je bilo zanimljivo kako nam je jedan 20-godišnji Azerbajdžanin kazao kako je „zaljubljen u našu predsjednicu“ i pri tome skandirao „Kolinda, Kolinda“ – priča nam s osmijehom Patrik.

Vrijeme, novac i trpeza

Vrijeme tijekom puta išlo im je na ruku, maglu su zabilježili  samo u Arrmeniji, kiša ih je poprilično okupala jedan dan u Turskoj, imali su tek tri prevruća dana, a sva ostala vožnja odvijala se uglavnom na temperaturama između 15 i 20 stupnjeva celzijusa. Možda i zato jer su veći dio puta odvozili planinama i na visokoj nadmorskoj visini.

- Cijelo vrijeme putovanja nastojali smo jesti njihove domaće specijalitete, a sastojak skoro svakog njihovog specijaliteta je meso. Samo smo pazili da ne pretjeramo sa začinima i dodacima jer nam ne bi bilo lako poslije toga sjediti na motorima – kazuje nam Ljubo.

Cijene hrane i pića uglavnom su bile povoljne za hrvatske džepove, a povoljne su i cijene goriva pa su tako u Azerbajdžanu litru benzina plaćali 50 centi.
Kako su nam rekli, više od deset tisuća kilometara, spavanje u unaprijed rezerviranim hotelima i pansionima, spomenici i povijesni lokaliteti, moderne atrakcije, hrana, piće, gorivo, različite granične takse i sve ostalo što su plaćali proteklih 20 dana, koštalo ih je oko tisuću eura po osobi.  A svaki euro vrijedio je pet puta više, zaključili su.

Policija, graničari i veleposlanik

Iako su ceste kojima su prolazili pokrivene kamerama, tijekom cijelog puta nisu platili niti jednu kaznu, a  mogućnosti je bilo, jer su se susretali s nebulozama u prometnim sugnalizacijama, gužvama, a ponekad  za naše pojmove i čudnim situacijama. Od nekih „avantura“ u prometu, Patrik i Ljubo spomenuli su nam vožnju iza jednog tenka, dugu 34 km, kako bi izbjegli kolone na ulazu u Istanbul. I iznenadni nestanak ceste između Gruzije i Armenije.
I granice su prolazili bez posebnih problema, tek ponekad izazivajući zanimanje carinika i graničara za njihovo putovanje. No da sve ne prođe idealno pobrinuo se jedan azerbajdžanski vojnik, koji je primjetio, da su Kaštelani boravili u Armeniji, s kojom su u dugogodišnjem sukobu. No, osim što ih je zadržao na granici, i pri ulasku i pri izlasku, nije im na kraju napravio poseban problem jer su se naši motoristi pozvali na hrvatskog veleposlanika u Azerbajdžanu.
A veleposlanika Branka Zebića su upoznali u Bakuu, jednostavno mu došavši pred vrata veleposlanstva i s njim proveli kratko vrijeme u ugodnom druženju.

Zemljokrug ide dalje

Projekt Zemljokrug započeo je prije osam godina, kada je Patrik Grgurić odlučio krenuti na put oko svijeta svojim motorom. U približno tri mjeseca obišao je sjevernu zemljinu polutku i postao drugi hrvatski motorist kojem je to uspjelo.
Nakon tog pothvata uslijedilo je nekoliko kraćih putovanja, a prošle godine, također u društvu Ljubomira Omašića, odradio je put u Rumunjsku, Moldaviju, Ukrajinu i neke druge države, koji je bio dug upola manje nego ovogodišnji, iznosio je oko pet tisuća kilometara.
Treći sudionik prošlogodišnjeg putovanja bio je još jedan Lukšićanin, Draško Mihaljević. Zanimljivo je da se Mihaljević ove godine odlučio na samostalno putovanje, slične ture kao i preostali dvojac, a na put je krenuo nekoliko dana ranije. Ipak, trojac se je sreo na cesti prema Bakuu pa su imali prigodu razmijeniti neka iskustva s prvog dijela puta. Ponovni susret ovog trojca uslijedio je po povratku u Kaštelima.

- Ovaj put ne bi bio moguć bez podrške obitelji i prijatelja kojima ovim putem zahvaljujemo. Uz to željeli bi na pomoći posebno zahvaliti  Bošku Tomašu te Auto Antoniu koji su nam omogućili da posebno testiramo  Michllinove adventure gume, koje su cijeli put izdržale bez zamjerki – poručio je ovaj kaštelanski dvojac.

Foto: privatni album


KOMENTARI: