hren
 

UVIJEK NEŠTO NOVO
Da su građani na padinama Kozjaka kroz godine napravili desetke ilegalnih deponija različitog otpada, na kojima se može naći „za svakog ponešto“ od automobilskih i kamionskih guma, preko namještaja i madraca do keramičkih pločica i starih stanitarija, svima je dobro znano,  no da netko stvori ilegalni deponij od starog kruha, to nam je ipak novost.

A upravo se jedan takav deponij ovih zadnji dana „oformio“ istočne od crkvice Gospe od Dračin prema staroj kavi u Kaštel Lukšiću.
Netko je stotine kilograma kruha, crnog, bijelog, raženog, kukuruznog i drugih vrsta, u štrucama, pogačama, lepinjama, pletenicama, jednostavno iskrcao na toj lokaciji.

Kazat će netko kako nema veze jer kruh je lako razgradiv, no kad nečemu negdje nije mjesto onda je to tako.
Ako uzmemo u obzir da je to područje bogato manjim divljim životinjama, ali i ljubimcima koje građani puštaju da se tu istrčavaju ili ih jednostavno napuste, uskoro kruh možemo očekivati u krugu od više stotina metara jer će ga životinje vjerojatno raznijeti uokolo.

I ako na stranu maknemo ružnu sliku koju ova hrpa kruha stvara u okolišu, ovaj kruh je i pokazatelj neodgovornosti pa i nehumanosti pojedinih proizvođača i prodavača kruha.
Jer u civiliziranim gradovima višak kruha upotrebljava se u druge svrhe, a posebno za potrebe obitelji i građana slabijeg imovinskog stanja pa tako imamo primjer u nekim okolnim gradovima da cijena kruha ispečenog ujutro  u večernjim satima bude simbolična ili pak višak podijele potrebitima, među kojima su im često redovne mušterije.
Zanimljivo je da se nedavno jedan kaštelanski pekar potužio kako više ne može ispeći planirane količine kruha jer mu nedostaje radne snage... ako je suditi po ovoj fotografiji, radne snage ne nedostaje, ali nedostaje kulture, ljudskosti pa i osjećaja za poslovanje.

Foto: čitatelj


KOMENTARI: