RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE: KAŠTELANSKO RIBARSTVO NA MUKAMA
- Kaštelansko ribarstvo izumire! Prije dvadesetak godina samo u Kambelovcu bilo je dvadeset plivarica, danas je u portu ostalo tek nekoliko ribarica, a samo oni najuporniji uz veliki trud i rad opstaju. Brodovi se prodaju, iako danas ni to nije lako... Ostaje nas sve manje...

Riječi su to dvojice ribara koji su željeli ostati anonimni, a koje možda najbolje ocrtavaju stanje u toj nekada primarnoj djelatnosti naših starih. Jer Kaštela bez ribara i težaka još prije pola stoljeća bila su nezamisliva, no u današnje vrijeme i jedne i druge može se gotovo na prste izbrojati, za razliku od brojnih problema s kojima se svakodnevno susreću - od trenutka izlaska na more do povratka u luku, koju uvijek baš i nije lako naći s obzirom na činjenicu da svugdje i nisu dobrodošli.

Neadekvatan mul u nekadašnjemu rezalištu

Naime, svi su operativni mulovi, iako bi trebali biti slobodni za vez, pod koncesijama, a ribarska luka u nekadašnjemu rezalištu „Brodospasa“, o kojoj se pričalo na sva zvona, a koja je dana na upravljanje Lučkoj upravi u Splitu, priča je za sebe, ističu. Privezati se u toj luci, koja nije opremljena čak ni strujom i vodom, premda se naknada za vez uredno naplaćuje po dužinskome metru broda, ne možete bez niza potvrda – kazuje nam ovaj ribarski dvojac - pa čak ni tada, jer se pri uređenju nije vodilo računa o visini mula, tako da se manji brodovi kao naše plivarice zapravo i ne mogu privezati pa se na kraj možemo iskrcati jedino priko jarbola, govore u nevjerici. I di onda akoštat i iskrcat ribu? - pitaju se naši ribari čiji su brodovi trenutno u jednoj od šibenskih vala, skriveni od udara juga.


Nekadašnje rezalište (iz arhive)

Kažu, težak je to posao, bez određenoga radnog vremena, koji traži puno rada i odricanja, posebice zimi, jer danima ideš za ribom, a nikad nisi siguran hoćeš li je i koliko uloviti. Upravo je nesigurnost - jer svi oni kao obrtnici moraju podmiriti svoje obveze prema državi, bez obzira na to kakva ih je sreća pratila - razlog što se sve manji broj mladih odlučuje „zaploviti“ tim vodama, a ni radnu snagu za rad na brodu nije lako naći . - Ako je ulov dobar, i posada je zadovoljna jer ima para, ali čim zaradu nešto - odu. Ako ne uloviš ništa, i ljudi su ti nezadovoljni, pa onda opet i oni odu, tako da se u ovi dvadesetak godin šta tučen more na mome brodu prominilo i petstotinjak ljudi - priča nam o problemima sa sastavljanjem posade ovaj „stari morski vuk“, ističući kako je danas sve teže naći ljude, posebice među mladima, koji su spremni raditi ovaj mukotrpan posao.

Novoosnovana ribarska zadruga „Friška riba“

Upravo kako bi doskočili brojnim problemima, s kojima su prisiljeni svakodnevno se boriti, naši sugovornici priključili su se i novoosnovanoj ribarskoj zadruzi „Friška riba“ iz Splita koja trenutno okuplja 36 članova, a čiji je predsjednik opet jedan Kaštelanin - Ivica Žižak. Oni, naime, drže kako je upravo ribarima, odnosno ribarskoj zadruzi trebalo dati na upravljanje spomenutu luku, ako se već naziva ribarskom, i uvesti malo reda jer pravi ribari, kažu, imaju jedino more briga, dok profitiraju isključivo nakupci i trgovci ribom.

- Ribari i zadruga su ti koji bi trebali diktirati cijenu ribe, a ne trgovci, što je danas nažalost slučaj na burzi ribe! Sramotno je i nedopustivo da trgovci kalkuliraju i ruše cijenu ribe jer znaju da ni jedan ribar ne može sebi dozvoliti da pola dana provede na burzi i da mu ne preostaje ništa drugo nego ribu prodati po cijeni koja mu je nametnuta, jer se mali broj kupaca na burzi međusobno dogovori za cijenu, ili je baciti jer je nemamo gdje skladištiti - obrazlažu nam zbog čega se toliko protive burzi ribe. Stoga zadrugu i u tome segmentu vide kao važan oslonac svima onima koji „grizu“ kruh sa sedam kora, jer bi unutar nje s vremenom trebao biti organiziran i prijevoz te skladištenje ribe, što je trenutno jedan od gorućih problema. Grupiranje ribara unutar proizvodnih organizacija, odnosno zadruga politika je i Europske unije upravo ne bi li se stalo na kraj nakupcima i trgovcima...

„Brendiranje“ ribe

„Friška riba“ već je krenula tim smjerom, kako nam kaže njezin predsjednik Žižak , koji nam je iznio i zanimljiv detalj do kojega su došli kontaktirajući sa španjolskim partnerima. Naime, riba ulovljena na našoj strani Jadrana izvozi se u Italiju, gdje se „brendira“ kao njihova i izvozi dalje u Španjolsku, pa umjesto domaćih ribara opet profitiraju neki drugi! Zato im i jest cilj okupiti na jednome mjestu što više kolega i zajedničkim se snagama boriti za bolje uvjete kako bi omogućili ribarima da na jednome mjestu dobiju sve što im treba - od savjeta preko burze radne snage, povoljnijih cijena opreme do onoga što je za njih najvažnije - samoga plasmana robe na tržištu i, naravno - uredne naplate.

Na jednoga sakupljača školjaka, petnaestak ilegalaca

Prema kazivanju kaštelanskih ribara, naime, onima koji danas pošteno rade svoj posao sve je teže opstati uz nelojalnu konkurenciju koja radi „na crno“, posebice kada je o izlovu školjaka riječ. Tako su usprkos učestalim apelima gospodarskoj inspekciji i pomorskoj policiji, za koju imaju samo riječi pohvale, bespomoćni pred prekršiteljima zakona. Kada je o sakupljanju školjkaša riječ, to je u Kaštelima i okolici opet posebna priča jer današnja situacija s količinom preostalih školjkaša upućuje na to da je riječ o teškom prelovu. Kako je to moguće? Pa sigurno svatko zna nekoga tko „roni“, što znači da mu je vađenje školjaka stalni ili dopunski izvor prihoda.

- U „zlatno doba“ od prije nekoliko godina, na jednoga legalnog sakupljača - obrtnika dolazilo je i do petnaestak ilegalaca, a obrtnici se nisu imali snage suprotstaviti tome s obzirom na to da su bili razjedinjeni te su se bojali za plasman svojih školjaka koje su išle pretežno u jednome smjeru, odnosno kupcu. Dakle, ilegalcima bi se isplatilo „skočiti“ i za nekoliko kilograma, dok bi, kada bi obrtnik „pao“ ispod 10 kilograma ulova, bio prisiljen tražiti nove terene - priča nam o svakodnevnim problemima Žižak. - Ilegalci su samo „pratili“ one iskusnije i prelovljavali terene do te mjere da se više nikako nisu stigli obnoviti. Umjetnost je bila preživjet u tim uvjetima, tako da je preostalo tek nekoliko obrtnika koji legalno izlovljavaju školjkaše te neki „tvrdokorni“ ilegalci koji su, izgleda, iznad zakona RH. Danas je situacija nažalost takva da se putuje i stotinjak kilometara u potrazi za novim terenima za izlov – dodaje predsjednik ribarske zadruge „Friška riba“.

Žižak postavlja pitanje i zašto svih ovih godina nema legalnog izvoza hrvatskih školjkaša u zemlje Europske unije, istodobno i nudeći odgovor - zato što naše more nije dovoljno “čisto“, osim kad je turizam u pitanju. - Zato su naše police pune uvoznih smrzuto-vakumiranih plodova mora iz zemalja EU, a ako hoćete jesti domaće školjke, naše zakonodavstvo je do te mjere zakompliciralo izlazak domaćih školjaka na hrvatsko tržište da će zanimanje „ronilac u ribarstvu“ biti namijenjeno samo roniocima na tunogojilištima, a sakupljači školjaka će morati ili mijenjati posao ili otići u ilegalu. Stoga nije nemoguće da u bliskoj budućnosti dočekamo i privezivanje talijanskih ribarica u našim lukama i iskrcavanje ribe ulovljene u našemu moru, kao ni strane ronioce kako legalno izlovljavaju naše školjkaše jer su naši sakupljači u međuvremenu postali česti koliko i sredozemna medvjedica – zaključuje Žižak.


Nedostatne zakonske regulative


Usprkos brojnim olakšicama koje im daje resorno Ministarstvo – subvenciji za gorivo, poticaju za bijelu ribu ili povratu novca za kapitalna ulaganja - naši sugovornici ističu kako je zakonom potrebno regulirati još niz drugih stvari kako bi ovaj sektor mogao krenuti naprijed. Prije svega, valja ukinuti dopunski, mali ribov koji, ističu, ne postoji ni u jednoj europskoj zemlji, a kojim se kod nas samo kupuje socijalni mir. Upravo im mali i sportski ribolovci, kažu, zadaju najviše glavobolje jer se nerijetko događa da danima prate i čekaju ribu da bi im je onda neki „dopunac“ rastjerao i upropastio sav rad i trud. I što im onda preostaje, pitaju se...

Zabrane dok palamide ugibaju

Apsurd je da mi ne smijemo loviti na plovnim putovima, u blizini ribogojilišta, 500 metara unutar granica nacionalnih parkova... dok je zakonom to isto dopušteno „dopuncima“ ili stanovnicima nacionalnih parkova. Tijekom zime tako se događa da palamide ugibaju u NP Kornati, a mi ih ne smijemo izlovljavati iako nam je to osnovni izvor prihoda! Čak smo predlagali da otkup ide državi, a ne nama, no nažalost nitko nema sluha, ističu ribari.

Ribarska sekcija bez predsjednika

Iako je, prema podacima Udruženja obrtnika Kaštela, na području grada registriran 21 ribar, od kojih je aktivno njih petnaestak, a što ih svrstava među jedno od jačih udruženja po broju članova, ribarska je sekcija već više od pola godine bez čelnoga čovjeka! Naime, kako doznajemo od tajnice Udruženja Jadranke Kostović, bivši je predsjednik razriješen po Statutu zatvaranjem obrta, a novi još uvijek nije izabran zbog slabog interesa i odaziva članova sekcije. Ako se ribari ne odazovu ni idućemu sastanku, koji bi se trebao održati do sredine veljače, prijeti im gašenje jer, prema Statutu, sekcija bez predsjednika ne može djelovati!

 


KOMENTARI:

Stari Komentari (10)

  • (Gost)

    remenga za presjednika

    oko 8 godina prije
  • (Gost)

    brzo bi in dosadija pa bi morali opet tražit novega

    oko 8 godina prije
  • radi.. (Gost)

    Rijeci su to ribara koji zele ostat anonimni,citat.Bice su ucinili koje kaznjivo djelo ili je u pitanju neka tajna docim su anonimni? No cinjenica je da u \"moru\" oko Venecije skoljkastvo ne moze izumrijeti dok ima Hrvata kao kupaca ovakovi clanaka.

    oko 8 godina prije
  • (Gost)

    obavišićujen ribare da se za bilo kake probleme moredu javit ispostavi luške kapetanije u gomilici od 8 ujutro do 8 ujutro
    endem

    oko 8 godina prije
  • (Gost)

    od kad nima Krivoga nima ni ribe

    oko 8 godina prije
  • (Gost)

    ..asti..da friska riba u kastelima...zavarit cu :roll :eek

    oko 8 godina prije
  • Zablude (Gost)

    Zašto svi misle da u Kaštelanskom zalivu nema ribe, da je riba puna toksičnih i ostalih štetnih spojeva..???Ljudi su nerazumni i puni neznanja , jer mi je to toliko glupo kad se nasmiju kad im neko kaže riba je iz kaštelanskog zaliva.??!!!!!Pa ljudi dali vi znate da je Kaštelanski zaliv prije 10 -ak godina bija jedan od najbogatijih zalliva najraznovrsnijom ribom.To je bila takoreći oaza različitih staništa raznih vrsta riba. Danas kad nekome kažeš da je riba iz Kaštelanskog zaliva on ti se nasmije ili pita oli ima \"tu\" ribe?? Pa ljudi riba je stvorenje koje putuje , pliva i mjenja svoja odredišta..danas je kraj Visa , prekosutra je u Kaštelanskom zalivu(palamida, skuša, oslić isl....)..Riba migrira i kako će netko znat odakle je ona došla..Sutra će na Visu neko uvatit ribu koja je došla sa ovoga područja i reći če da je riba sa otvorenog mora, lipa friška itd... a kad bude obrnuto da se riba ovde uvati ljudi će pitat odakle je a ti kad im kažeš oni će ti reć:\"pa češ to jest\"??!!Između ostaloga ne kažem da kontaminirane ribe nema već želim naglasiti da je za to vrlo malena šansa a ako i je riba kontaminirana ona može biti bilo gdje, jer more nema granice.

    oko 8 godina prije
  • radi.. (Gost)

    Cipal je riba koja se mrijesti i zivi u moru, ako ga nema ajme tebi.Ribe ne migriraju jer imaju stanista.Ako nemas nos za povonjat ista ti je i ona od juce.

    oko 8 godina prije
  • (Gost)

    ee moj goste 219...nekada riba..prije 10-ak godina je bija najbogatiji zaliv..a sta je danas...od zagadjenosti tvornica i raznih kemikalija ljudi se truju :upset

    oko 8 godina prije
  • 007 (Gost)

    Evo citan za ovoga ŽIŽKA reka bi covik anđel, kad ono najveći podvodni krivolovac, više je istuka prstaci i ubija ribe obnoć u zapasin negoli je Franko uvatija sa koćon,tako ćemo naprid ŽIVILA PRAVDA EVALAJON. :grin

    oko 8 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara