Građani većine europskih zemalja smatraju da žive sve bolje. Izuzetak su Hrvati, Grci i Ciprani. Naši građani smatraju da im ni ulazak Hrvatske u EU niti okončanje gospodarske krize nije povećalo kvalitetu života. Naprotiv, žive sve lošije. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije piše zašto je to tako

Hrvatska, uz Cipar, Grčku, Italiji i Španjolsku, bilježi pad ocjena o kvaliteti života. No samo je u Hrvatskoj, Grčkoj i na Cipru došlo do smanjivanja zadovoljstvom života u svim pokazateljima koje mjeri Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) iz Dublina. Zaklada je agencija Europske unije čija je uloga pružati ključnim dionicima u području socijalnih politika informacije, znanje i savjete proizašle iz komparativnih istraživanja.

Zaklada već duži niz godina provodi Europsko istraživanje o kvaliteti života (EQLS). Hrvatska je prvi put uključena u EQLS 2007., pa pomalo iznenađuje kako je usprkos krizi razina ocjene o kvaliteti života 2012. bila razmjerno visoka, vjerojatno uslijed očekivanja vezanih uz skori ulazak u EU.

Dok u Švedskoj i Danskoj više od 80 posto građana vjeruje u bolju budućnost, kod nas je optimistično tek oko 55 posto. To je nešto bolje nego u Portugalu i Slovačkoj, odnosno mnogo bolje nego u Italiji i Grčkoj gdje je optimistično tek 47 posto i 37 posto ispitanika.

Životni standard niži nego prije krize

Prema ocjeni životnog standarda, iza Hrvatske su samo Bugarska i Grčka. Naši građani uz Francuze, Grke, Irce, Talijane, Slovake, i Španjolce navode kako su 2016. godine imali čak i više poteškoća u zadovoljavanju životnih potreba nego što su to imali prije krize 2007. godine.

Pet je pokazatelja materijalne deprivacije: 1. građani si ne mogu priuštiti odgovarajuće grijanje u najhladnijim mjesecima; 2. ne mogu si priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće; 3. ne mogu si priuštiti svaki drugi dan obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent; 4. ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak; 5. kasne s plaćanjem računa za režije.

Prema tim pokazateljima, životni standard se najviše poboljšao u Estoniji. Tamošnji građani 2011. u prosjeku nisu mogli zadovoljiti 2,6 pokazatelja, a pet godina kasnije, 2016., nisu mogli podmiriti upola manje tih troškova (1,3 pokazatelja materijalne deprivacije).

Samo u pet zemalja – Hrvatskoj, Austriji, Grčkoj, Italiji i Luksemburgu – stanje se pogoršalo, dok u šest zemalja nije bilo promjene.

Hrvati najnezadovoljniji mirovinskim sustavom

U Hrvatskoj i Grčkoj došlo je do povećanja teškoća s povratom neformalnih kredita od prijatelja i rodbine te zaostalim plaćanjem režija.

Prema ovom ispitivanju, gotovo trećina hrvatskih građana (31 posto) ima teškoća s plaćanjem najamnina ili stambenih kredita odnosno drugih režija, a približno oko četvrtine sa zakašnjelim plaćanjem telefonskih računa.

Kako smo postali jedna od najzaduženijih nacija u EU

Građani Hrvatske su uglavnom zadovoljni sa sustavom zdravstvene zaštite, obrazovanjem, javnim prijevozom i dječjom zaštitom. Nešto manje zadovoljni su s organizacijom dugotrajne skrbi i socijalnog stanovanja te vrlo nezadovoljni s javnim mirovinskim sustavom.

Prema svim pokazateljima zadovoljstva, najviše prosječne ocjene (u rasponu od jedan do 10) imaju građani Luksemburga (7,7), Finske i Austrije (obje 7,3).

Naša prosječna ocjena je 5,7, a ispod nas su Bugarska, Slovačka, Italija, Latvija i Cipar.

Ipak, nešto pohvalno je osjećaj sigurnosti u Hrvatskoj, te kod nas uz Portugal, Poljsku i Španjolsku građani nemaju straha sami hodati po mraku.

Pojedini pokazatelji kvalitete života prate se u Hrvatskoj, no pitanja kvalitete života u javnim i političkim debatama rješavaju se u ograničenoj mjeri.

 

Kako je u ostatku EU

 

Građani Europske unije smatraju da im se život poboljšao u tri ključna područja: kvaliteti života, kvaliteti društva i kvaliteti javnih usluga. Pokazali su to ukupni rezultati iz posljednjeg, četvrtog Eurofondovog istraživanja o kvaliteti života provedenog 2016. godine.

U EU općenito su se povećale razine optimizma i zadovoljstva životnim standardom, dok su zadovoljstvo životom i srećom ostale stabilne. Iako Europljani kažu da imaju manje materijalnih teškoća tako da građani lakše vežu kraj s krajem. Ipak, još uvijek više od polovice stanovništva u 11 zemalja ima teškoća sa zadovoljavanjem životnih potreba.

Osobna ocjena zdravstvenog stanja u cjelini se poboljšala. U značajnom broju zemalja unaprijeđena je ravnoteža između radnog i privatnog života, ali u gotovo dvije trećine zemalja građani iskazuju ozbiljnu zabrinutosti zbog nedovoljnog dohotka u starosti.

Osim općeg poboljšanja pokazatelja kvalitete društva, u EU je zabilježeno i smanjivanje osjećaja socijalne isključenosti, povećanje sudjelovanja u društvu ili udrugama te povećano povjerenje u nacionalne institucije.

Materijalna nejednakost još uvijek značajna

Najznačajniji se porast očituje kod pozitivnog stava mladih osoba u dobi od 18 do 24 godina kod kojih se očituje najveći porast povjerenja u druge ljude.

Nadalje, došlo je do smanjivanja drugih društvenih napetosti, na primjer između bogatih i siromašnih, uprave i radnika, mladih i starih naraštaja. Međutim, zabilježeno je povećanje napetosti između različitih vjerskih i etničkih skupina te u nešto manjoj mjeri napetosti između ljudi različitih spolnih usmjerenja.

Usprkos izlasku iz gospodarske krize, i nadalje postoje pokazatelji značajne materijalne nejednakosti te je očito kako ostvareni oporavak nije svim građanima omogućio izrazitije poboljšanje životnog standarda i kvalitete života. Za građane s niskim dohocima jasno se uočavaju ograničenja u dostupnosti, korištenju i kvaliteti javnih usluga. Kod njih je i naglašeniji osjećaj društvene isključenosti.

Zanimljivo je kako je samoprocjena zdravstvenog stanja, koja se pogoršala tijekom gospodarske krize, sada bolja nego u 2007. godini, čak i kod osoba koje spadaju u četvrtinu građana s najnižim dohocima.

U EU ipak postoje znakovi značajne neizvjesnosti i nesigurnosti, ponajviše vezani uz strah o ograničenoj mogućnosti odgovarajućeg zadovoljavanja stambenih potreba i nedovoljni dohodak u svojoj starosti. To ozbiljno brine građane u dvije trećine zemalja članice, pa je čak osmina stanovništva u EU zbog toga iznimno zabrinuta.

Sljedeće područje koje jako zabrinjava građane EU su problemi osobne prezaduženosti i zaostalih plaćanja. Stoga stručnjaci Eurofonda naglašavaju kako je potrebno i na razini Unije i na nacionalnim razinama poduzimati sustavne i učinkovite mjere pomoći građanima koji su se našli u financijskim teškoćama. To je potrebno pogotovo zato što je u većini slučajeva obično riječ o razmjerno malim iznosima nepodmirenih obveza, poput potrošačkih i hipotekarnih dugova, računa za režije i komunalije, telefonskih računa i slično.

Zahvaljujući gospodarskom oporavku, udio građana koji u posljednjih godinu dana nisu mogli plaćati najamnine ili dospjele obveze po dugoročnim stambenim kreditima više se nego prepolovio. Tako je navedene teškoće u 2011. imalo 11 posto ispitanika, a tek pet posto u 2016. godini.

Sličan trend očituje se i kod kašnjenja s plaćanjem računa za komunalije (za struju, vodu, plin). Račune za komunalije 2011. nije moglo na vrijeme platiti 15 posto građana EU, 2016. taj je problem imalo osjetno manje građana, 10 posto, tri postotna boda manje nego u pretkriznoj 2007. godini.

… iako su značajno smanjili dugove

Tijekom pet godina, od 2011. do 2016., povećao se i broj građana EU koji su smanjili svoje neformalne dugove kod prijatelja i rođaka te dugove proizašle iz potrošačkih kredita. Osobito je pad zaduženja istaknut kod potrošačkih kredita (s 10 posto u 2011. na pet posto 2016. ispitanika), dok se broj građana koji duguju prijateljima i rođacima smanjio s osam na pet posto.

Posuđivanje od prijatelja i rođaka posebno su smanjili Talijani koji još razmjerno često tako prevladavaju trenutačne financijske teškoće (sedam posto ispitanika pribjegava neformalnom posuđivanju). Zanimljivo, posuđivanje od prijatelja i rođaka dosta je prisutno i u Njemačkoj, Nizozemskoj i Poljskoj.

Najznačajnije smanjivanje teškoća s plaćanjem najamnina i stambenih kredita te režija zabilježeno je u Poljskoj (za 13 i 14 postotnih bodova), te na Cipru (za devet i 16 postotnih bodova). Djelomično objašnjenje za smanjivanje te vrste zaduženosti može se tražiti u činjenici kako su se građani koji su tijekom krize imali takvih teškoća obično iselili iz prijašnjih stanova ili su morali naći jeftiniji smještaj.

Većine zemalja EU napreduje

Iako su podaci o neplaćanju računa i otplati kredita te općenito s osobnom prezaduženosti na razini EU pozitivni, stanje je daleko od zadovoljavajućeg. I nadalje je potrebno sustavno pomagati onima koji su se našli u nezavidnom položaju te pogotovo raditi na tome da se takvo stanje izbjegne preventivnim mjerama.

Zaključno, za razliku od većine zemalja u EU gdje je zabilježeno povećanje subjektivnog blagostanja, u Hrvatskoj su ostvarena suprotna kretanja. Posebno su određene skupine građana u relativno nepovoljnijem položaju glede zadovoljstva životom. Nižu razinu zadovoljstva životom od prosjeka imaju nezaposlene osobe, osobe s niskim prihodima i osobe starije dobi.

Ova se činjenica treba shvatiti kao jasan znak da tvorci politika trebaju razviti i primijeniti mjere usmjerene na ove skupine.

* Dr. sc. Predrag Bejaković je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Institutu za javne financije. Njegovo područje znanstvenog interesa je ekonomika javnog sektora, problemi proračuna, socijalni transferi i socijalna politika, neslužbeno gospodarstvo, tržište rada, mirovinsko osiguranje i pridruživanje EU.Ovaj tekst je nastao uz potporu Hrvatske zaklade za znanost u okviru projekta 6558 Business and Personal Insolvency – the Ways to Overcome Excessive Indebtednes.

Izvor: Prviplan.hr


KOMENTARI: