Gost Točke na tjedan bio je ministar turizma Gari Capelli.

Ovih dana su velike reforme u pitanju, s obzirom što drugi rade, čini se da je danas najlakše biti ministar turizma.

To mi kažu kolege vrlo često, međutim ne bih htio prejudicirati neke stvari. Ne dao Bog da se nešto dogodi, onda ću vjerojatno postati bitniji, popularniji. Ja to ne bih htio, ja bih htio da imamo zadovoljstvo s onim što je. S time prvenstveno promoviramo Hrvatsku, na poseban način, ne samo turistički, za nas se onda zna i čuje.

Hrvatska je posljednjih godina postala hit destinacija, koliko su na to utjecale nepovoljne okolnosti za druge zemlje na Mediteranu, a koliko je to rezultat osmišljene strategije?

Mi smo puno o tome debatirali u zadnje dvije godine. Meni je drago da ove godine možemo potvrditi da nije baš samo politika uzrok, da smo imali daleko više gostiju zadnje dvije godine. Ove godine nemate jake izbjegličke krize, čak mogu reći da smo je mi zahvatili djelomično u odnosu na prošlu godinu kada je manja bila. Turizam je u odnosu na prošlu godinu, za koju smo govorili da je povijesna, da je 12-13 posto povećanje nešto što se više neće ponoviti, mi u prvih šest mjeseci bilježimo jako dobre brojke.

Imamo kumulativno porast 10-11 posto, što dolaska gostiju, što noćenja. Prema tome, ta kriza sigurno da je uvjetovala da su se neki tour operatori, zemlje, odlučili doći u Hrvatsku gdje je sigurnost, sigurnost je jedna od najbitnijih stavki u anketama koje smo radili. Ove godine brojke pokazuju da je to ipak i rezultat promišljene politike, prepoznatljivosti na tržištima, izlaska na velika tržišta Kine, Amerike, zapada, istoka. Nije to posao od godine dana nego je to proklamirana politika javnog i privatnog sektora već desetak godina, koja sada pokazuje rezultate, kad smo kvalitetu podigli na određeni način.

Tržišta se oporavljaju, kakvu to opasnost može imati za naš turizam?

Sigurno neke tradicionalne zemlje, za Nijemce pogotovo, prošle godine ih je bilo dva milijuna i šesto tisuća, ove godine ih očekujemo tri milijuna, ti tradicionalni gosti imaju svoje puteve naročito u Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj i sigurno se jedan dio gostiju kreće tamo. No, mi imamo ove godine porast njemačkih turista, nije došlo do destabiliziranja, Hrvatska je stabilna, dobro proklamirana na svim tržištima, sigurno će nam dio turista otići na ta tržišta, no mi kompenziramo izlaskom na druga tržišta. Već dvije godine radimo uporno na tržištima Dalekog istoka, imamo porast prvih par mjeseci za Južnu Koreju i Kinu iznad 35 posto. To će nam kompenzirati, ako dođe do stagnacije, jer je granica njemačkog tržišta tri milijuna.

Jesmo li dosegli gornji limit, je li ovo održivi turizam?

Sigurno su neki iznenađeni, koji sami nisu imali povjerenja u sebe da bi mogli jednog dana imati dobre brojke, da bi to mogao biti proklamirani, kvalitetni turizam. Nismo imali sami povjerenja u sebe da bi se to Hrvatskoj moglo dogoditi. Oni koji su to planirali dugoročno i pratili strategiju turizma koja je tvrdila da ćemo do 2020. imati sto milijuna noćenja, mi smo to dosegli prošle godine. Dosegli smo te brojke ranije, no nismo dosegli brojku od očekivanih 13 do 14 milijardi eura. U prve dvije, tri godine strategije se nije toliko investiralo, ali bum je zadnje dvije godine. One sredine koje nisu tome ozbiljno pristupile sada to pokušavaju nadoknaditi. Mi smo jučer potpisali strategiju razvoja i brendiranja Slavonije, uspjeli smo nakon godina i godina staviti zajedno pet slavonskih županija i oni će sljedeće godine na tržište izaći sa zajedničkom politikom, marketinškom, brendiranom, do sada to nisu radili, išla je svaka općina posebno i to je neprepoznatljivo na tržištu. Hrvatska je premala da bi se cjepkala na takav način, da s posebnostima, ali na tržište moramo doći kao klasteri.

Kada se govori o brojkama ističu se brojevi dolazaka, noćenja. Koliko zapravo ti ljudi troše?

Ja sam počeo razvijati svoju destinaciju, gdje sam bio gradonačelnik. Jedanaest godina smo radili na tome da bude manje gostiju s višim cijenama. Hotele od pet zvjezdica smo pokrenuli, ali mora i destinacija pratiti pet zvjezdica. Ako imate dvije zvjezdice u strukturi, u šopingu, u gradu, onda niste opet ništa napravili. Mora ići paralelna linija rasta da bi mogli dizati cijene. Objekti s četiri, pet zvjezdica su popunjeni tri, četiri tjedna duže nego drugi objekti. Znači da turisti nemaju problema s plaćanjem kvalitete, ali ih ne smijemo prevariti. Takvi gosti troše više, nama je prosjek 79 eura. Drugi dio su turisti iz SAD-a, Rusije, skandinavci. Oni troše od 125 do 150 eura, ako ne i više. Najviše troše turisti iz nautike. Devedeset i dva posto turista nautičara idu u restorane jesti, to znači da tamo ispod 50 eura ne troše.

Vi prošle godine onda povisite boravišne pristojbe za nautičare i dogodi se dar-mar u četvrtom mjesecu. Razmišlja li se o novim pristojbama nakon prosvjeda marina da će turisti otići u druge zemlje?

To se nije dogodilo. Mi imamo rast u prvih par mjeseci oko 15-16 posto u nautici, nemamo nikakav problem. Problem je bio što su svi tumačili kako im je odgovaralo. Jedan brod od dvadeset metara kad upali motor i napravi tri kilometra, potrošio je toliko da mu je boravišna pristojba najmanji problem u životu. Drugi problem kod boravišnih pristojbi je da nitko nautičarima nije objasnio da mogu platiti osam dana, petnaest dana, mjesec dana, devedeset dana, nego su oni plaćali cjelogodišnju pristojbu, a koristili su brod mjesec dana. Toliko je niska bila pristojba da bi oni platili tisuću i par stotina kuna, bilo im je toliko smješno da uopće nisu razmišljali hoće li platiti to ili tih osam dana koliko su koristili brod.

Ali povišenje od 700 posto, je li to bilo prenaglo?

Možda je bilo. Da smo to napravili u dvije godine, možda bi bilo korektnije. U svakom slučaju, ta visina je pratila dnevnu boravišnu pristojbu na kopnu, gdje su gosti plaćali pet, šest puta više nego na brodu, luksuzu od dvadeset metara. Do sad se svodilo da je cijeli problem nautičkog turizma bio u boravišnim pristojbama. Istraživanje je pokazalo da u marinama nema dovoljno dodatnih zabava, da nema šopinga, da nema priključaka za brodove od trideset i više metara. Imate dvije marine koje mogu ugostiti desetak megajahti.

Ako plaćaju visinu boravišne pristojbe, onda hoće i kvalitetu. Možda je bilo nekorektno dizati cijene bez da nemate sadržaje?

To je stvar marine. Ako netko plovi u ovakvom moru, koja ima najači čarter na svijetu, nije to slučajno. Mi imamo tri, četiri marine koje imaju fantastične usluge. Preko šezdeset posto turista s visokom stručnom spremom su nautički turisti, to su obitelji od tri tisuće eura na više. Em najviše troše, em su najobrazovaniji. Mi imamo kvalitetnog turista koji dolazi u Hrvatsku i nema pada. Znači nema problema s prirodom i kvalitetom nego imamo problem s vezovima. Imamo premalo vezova. Imamo oko 23 tisuće vezova.

Je li onda nautički turizam strateški cilj?

Je, među prvih deset

Što država onda radi?

Mi smo korigirali u dogovoru s udrugama boravišnu pristojbu, pa ćemo vidjeti koliki je to problem bio na kraju godine kada zbrojimo. Bit će nešto niža, ali dogovorili smo se s udrugama da ipak ona mora biti viša nego što je bila u prošlosti. Napravili smo interesantnu stvar – predložili smo trodnevnu vinjetu jer smo vidjeli da Slovenci, Talijani i Austrijanci dolaze, najviše u Istru, na dva, tri dana. To su udruge u nautici objeručke prihvatile. Uredba je na e-savjetovanju, nema nikakvih primjedbi. Pristojba će biti oko 25-30 posto manja u odnosu na ovu godinu. Našli smo zlatnu sredinu, reakciju smo vidjeli dobru, kad su gosti vidjeli da je boravišna pristojba veća, shvatili su da mogu platiti petnaest dana. Nitko se ne žali, plate koliko koriste.

Rekli ste da raste broj visokoobrazovanih turista, parova, oni traže dodatne sadržaje. Istraživanje pokazuje da smo izgubili na gostoljubivosti, da nemamo uslugu koja odgovara konkurenciji, malo su razočarani cijenama. Možda ono što smo nudili do sada treba dići za ljestvicu više?

Hrvatska je na to dobro odgovorila. Ljudi koji dolaze traže bolje, više, kvalitetnije, ali brojke pokazuju da upravo dolazi više takvih ljudi koji odsjedaju u najkvalitetnijim smještajima. Jesu li to kuće s bazenima, hoteli s pet zvjezdica...

Ali nema hotela dovoljno...

U ovom trenutku ih sigurno nema. Hotelski smještaj je niti 15 posto, što po strategiji nije bio cilj, bio je cilj daleko više. Pomaklo se to, otvoreno je ili obnovljeno u zadnje dvije godine stotinjak hotela, s četiri ili pet zvjezdica.

Zašto se ne gradi više hotela. U čemu je problem?

Ne bih rekao da je problem. Velike grupacije ulaze. Four seasons ulazi u Kupare, na Hvar. Valamar, Adris...

To se nadamo da ulaze u Kupare?

Ne, ne, imamo pismo namjere, osobno sam razgovarao s vlasnicima. Što se tiče Hvara, ovih dana će biti gotovi papiri, dozvole. Treba riješiti još jednu cestu. U centru Splita gradit će jedna od najvećih grupacija na svijetu Meriott. S te strane nije problem, oni ulaze u Hrvatsku. Grade u Dalmaciji, Istri na Kvarneru. Dižu se svi hoteli na četiri, pet zvjezdica. Ove godine novih četrdesetak hotela, novih milijardu eura investicije, prošle godine više od 800 milijuna eura. Mi smo u dvije godine digli investicije za 40 posto. To je rekordni porast što se tiče investicija u turizmu.

Raste i interes za privatni smještaj.

Ljudi su vidjeli da u Hrvatskoj turista ima sve više, da ima pomanjkanja hotela, lakše se i brže obnavljaju kuće, apartmani. Primjer je Zagreb gdje ljudi nisu ni mislili na to. Mislili su iznajmljivati studentima dok nisu vidjeli da u pet, šest dana mogu zaraditi kao u mjesec dana.

Ta matematika može ići još neko vrijeme, godinu dvije, onda će doći stagnacije, pa do pada. Vidjet će da ih je previše pa će se vratiti na ono što su prije radili, u većim gradovima. Ovaj broj kapaciteta neće izdržati ili će biti ispunjen 35 do 60 dana, a oni očekuju više. Više će biti popunjene vile s bazenima kao u Istri, Imotskoj krajini, na Kvarneru, Konavlima, Crikveničkoj rivijeri. Te kuće popunjene su pet, šest mjeseci. Samo će prolaziti luksuz, kvaliteta, jer ona će biti približna kvaliteti malih boutique hotela. Sami apartmani bez wellnesa imat će vrlo malu popunjenost. Ako će se netko zadovoljavati s popunjenošću od 35 dana, ok, ali više od toga neće imati.

Puno polemika izazvale su izmjene zakona o ugostiteljstvu, upravo je riječ o kategorizaciji. Najmanji ugostitelji nisu zadovoljni, čini im se da je to kontra njih. Do sada su mogli posluživati doručak, ručak i večeru, sada će to ići malo teže.

Potpuna je neistina da OPG-i neće moći nuditi hranu. U Zakonu koji je bio ovih dana u Saboru, vrlo je jasno rečeno da će OPG-i moći nuditi hranu kao i do sada. Čak smo im dali i malo bolji limit u broju ljudi koje u jednom trenutku mogu imati. Čak je i liberalnije nego je bilo do sada i tu nije sporno ništa. Kod obiteljskog smještaja imali smo tri pravilnika i radili su konfuziju. Imali ste tri zvjezdice na tri različita načina.

Imate tri prijatelja, svaki od njih ide u tri apartmana i svaki ima različitu razinu smještaja u takvim apartmanima. Nama je bio cilj da na jedan način, jednim pravilnikom, svaki apartman bude kategoriziran, s jednakom kvalitetom onoga što mora biti u njemu minimuma. Imali ste tri apartmana, u jednom ima klima, u jednom nema, u jednome ste klimu morali dodatno platiti, u jednome niste. Ti limiti su morali biti dovedeni u red zbog zaštite potrošača. Nikome ne branimo da se nastavi baviti tom vrstom smještaja. Ako ne želi napraviti rekategorizaciju, ostat će bez zvjezdica. Ako ga netko kao takvog na tržištu prepozna, sve u redu, moći će ići i dalje u takav apartman, takav vlasnik će se i dalje moći baviti s time. Oni koji se budu htjeli rekategorizirati, moći će tražiti kredit, nismo ih ostavili da se sami snalaze na tržištu. Išli smo u dogovor s komercijalnim bankama nuditi kredite preko HBOR-a s 2,5 do 3 posto kamata, na deset godina, s godinom počeka do visine od 350 tisuća kuna. Oni koji imaju četiri zvjezdice, a kategorizirali su se prije mjesec dana, a sada žele napraviti bazen, mogu isto tako zatražiti kredit i moći će se natjecati.

Hoće li biti dovoljno kredita?

Bit će, ministarstvo sufinancira takve kredite, u četiri, pet godina će se moći rekategorizirati. Niti mi to možemo izvršiti fizički, niti njih možemo natjerati da u vrlo kratkom roku to naprave. Što se tiče prehrane, bio je problem koji se mogao pojaviti. Imamo sto tisuća ljudi koji se time bave. Moramo imati zaštitu i sigurnost potrošača.

Nije se nitko otrovao, za to bi se znalo.

Ja to ne znam, ne želim biti odgovoran ako se to dogodi. Sve je dobro dok tako ide.

To je stvar iznajmljivača, njemu neće doći gost iduće godine.

To je stvar i privatnog restorana, kad se netko otruje pitat će i kad je bila zadnja inspekcija, da li su imali zdravstvene knjižice, HASAP.

Privatni iznajmljivači kažu da ste tako pogodovali malim obiteljskim hotelima... 

VEZANA VIJESTOd 1. siječnja 2019. viši paušal za privatne iznajmljivače

Nisam ja nikome pogodovao, nego imamo strategije, studije, Europu i moramo pratiti nekakve tokove kvalitete, zaštite potrošača i na taj načim smo htjeli pristupiti. Imate npr. hotele s deset soba i iznajmljivače s deset soba. Onaj s boutique hotelom, recepcijom, zaštitom požara.

Nismo nikome otežavali. Jednima smo olakšali, a druge doveli do jedne razine koju zbog zaštite potrošača moraju imati, ali ih ne sprečavamo da se bave tim polupansionima. Imaju pravo nuditi doručak, jer doručak je jednostavno pružanje usluga, 80 posto namirnica je pakirano. Tu ne vidim problem, a ovo drugo je sve komplicirano, prava kuhinja, odvojeno meso i riba, mora imati minimum minimuma koji se zahtjeva i u sličnim objektima. Opet kažem, jedan hotel s deset soba to sve mora imati, nećemo to njima liberalizirati, ali ćemo olakšati da npr. vlasnik može točiti piće u 11 sati. Bez obzira on mora jednom mjesečno fiksno platiti pregled lifta, bez obzira koliko je puta išao gore dolje. Takve neke stvari možemo kvalitetnije rješavati, ali nismo htjeli minorizirati kvalitetu koja je nepobitna.

Imamo obiteljski smještaj, obitelj koja se preko ljeta povlači u dvije sobe, a iznajmljuje ono što u ostatku godine koristi. Ima komunikaciju s gostom, nudi mu izlet barkom, muzej, s njima praktički žive. To je bila donekle i socijalna mjera. Sada je riječ praktički o nekretninskom biznisu. Sada u tom smještaju nitko ne živi i nije pravi obiteljski smještaj kakav mi želimo i koji je prednost u odnosu na druge zemlje gdje toga nema. Od prvih deset apartmana na svijetu, četiri naša su dobila nagradu. Mi smo najprepoznatljiviji po tome u cijelom svijetu. Polako bježimo prema nekretninskom biznisu. Želimo male obiteljske apartmane, hotele s tim apartmanima. Integrirajmo se u integrirane hotele. Više kuća s po dva, tri apartmana integrira se zajedno i jedan bliži restoran koriste za te goste, jednu recepciju, jedan wellness za više tih kuća. To je jako dobra priča. Doći će do dodatnog zapošljavanja, to je intencija.

To je stvar u nekom mentalitetu, mislite da su ljudi zreli da to naprave?

I obitelji su se promijenile, sada mlađe generacije nasljeđuju te apartmane. Prvu stvar koju svaki turist pita je internet veza. Ne pita više kakva je soba, ima li terasu. Prvo što pita je ima li wi-fi. Nevjerojatno. Potpuno se mijenjaju tokovi u turizmu, tako da mlađa generacija drugačije pristupa tom, dodatne ponude, pet friendly, bike friendly. Više turisti ne dolaze samo zbog sunca i mora, sami apartman im više nije dovoljan za to zašto dolaze. Traže posebne prostorije za bicikle, idu na ture, penju se, posebni oblici turizma, lovnog itd. Zato nudimo tu rekategorizaciju, da postanu namjenski apartmani. U Istri imate vinske apartmane, pivske apartmane, nude posebna vina u podrumima. Toga prije nije bilo. Moramo se prilagođavati, jedan dio će ostati takav, ali moramo nuditi raznovrsnost. Pitaju me želimo li biti ekstra destinacija, luksuz, ne mi želimo biti samo destinacija raznovrsnosti.

Nedostatak radne snage problem je već godinama, kako će se to rješavati?

To je problem od ulaska u EU, od nepripremljenosti i možda od nevjerovanja da će Hrvatska imati ovakav boom. Nije to problem samo Hrvatske, kubure s tim i sve druge zemlje. Nama je bio cilj imati svoju radnu snagu jer turisti su oduševljeni kad vide domaćeg čovjeka.

Ali takvih je sve manje.

Ali ih još ima. Mi sad idemo u kratkoročne i dugoročne mjere. Falilo nam je oko 15.000 ljudi, i tako će vjerojatno biti i sljedeće ljeto. Po sobi vam je prosjek jedan zaposleni.

Koliko je problem u poslodavcima? Sezonci se često žale na uvjete rada.

Upravo je to sve dozlogrdilo i javno i privatno partnerstvo je moralo biti zajedničko. Prekvalificirani su prvi radnici, anketirali smo sve nezaposlene, 25.000 ljudi se izjasnilo da bi radilo u turizmu, oni počinju s prekvalifikacijom. Nadamo se da će 10 do 15 posto njih biti spremno za sljedeću sezonu. Krećemo s prvim centrima kompetentnosti u kojima će se obrazovati i gdje će većina školovanja biti u praktičnoj nastavi. Hotelske kuće su otvorile svoje akademije koje traju po nekoliko mjeseci. Mijenjaju se, daju ugovore na 9 mjeseci, drastično su podigli plaće,uvjeti smještaja su tri, četiri zvjezdice... Ogroman je pomak napravljen i siguran sam da će sljedeće godine biti napravljen novi korak. Bitno je rasteretiti poreznu politiku. Svako rasterećenje će dovesti do podizanja plaća i kvalitetnijih ugovora

Ministar financija kaže da nema garancije da će poslodavci povećavati plaće i ako dođe do rasterećenja.

Ja garantiram da hoće, vrlo odgovorno to danas govorim, inače će zatvarati hotele jer neće imati tko raditi. Uopće ne sumnjam u to.

Što je s PDV-om za ugostiteljstvo?

Mi razmatramo cjelokupni porezni paket. Razmatraju se sve opcije. 

Neće se vratiti na postotak od 13 posto?

Razmatra se sve opcije. Ne znam, ne mogu to tvrditi, to morate pitati ministra financija. Naše želje su da se poslodavac rastereti. Mene bilo kakvo rasterećenje će zadovoljiti.

Što je s domaćom turističkom karticom?

Puno je toga što treba da dođe do toga. Mi imamo obveze prema EK. Oni koji su to uveli prije ulaska u EU, poput Mađara. Teško je skinuti stečena prava. Mi imamo regres i trebali bi dodatni regres, neoporezivan. Ima puno stvari koje moramo. EK nam je rekla da ne bi smjeli na takav način pristupiti tržištu EU-a. Nešto ćemo uvesti, zvalo se to CROkartica ili vaucher, sigurno ćemo uvesti.

Kada?

Bon možda i ranije. Ako budemo morali čekati sve procedure, onda će ići s poreznom reformom s 1.1. Ako ne, možda i krajem ove godine.

Surađujete i ministrom Goranom Marićem po pitanju korištenja državne imovine. Što će biti na Velikim Brijunima?

Uprava NP će provoditi politiku Vlade RH, a politiku Vlade ćete vidjeti uskoro. Povjerentvo će biti imenovano za nekoliko tjedana, u njemu će sjediti ministri, na čelu će biti ministar GOran Marić, u povjerenstvu je i ministar zaštitet okoliša, Oleg Butković i ja. Već sada ćemo raditi na infrastrukturi. Brijuni nemaju riješenu kanalizaciju, sada idemo to riješiti. Zainteresiranih ima puno.

Svi investitori na kraju bježe.

Ovom ćemo slučaju pristupiti vrlo ozbiljni i kvalitetno. Brijuni su jedna od najvećih investicija koje će se dogoditi u hrvatskom turizmu. Vidim jedan elitni turizam razine pet zvjezdica s golfom, wellnessom...

Vjerujete da ćete naići na potporu NP?

U svakom slučaju. Uprava nije tu da kroji strateške pozicije RH već to čini Vlada. Na sličan način razmišljaju i istarski političari. Oni žele da to što prije krene i da se razvija. U turizmu želimo decentralizaciju što ćemo dokazati kroz zakone.

Kad možemo očekivati taj elitni turizam?

U sljedećoj godini idemo s natječajem koji će trajati više mjeseci. Dovoljno je doći tamo i vidjeti sve mogućnosti. Mislim da početak konkretnog ulaganja bi mogao biti za dvije godine.

Problem nacionalnih parkova? Preizgrađenost Plitvica?

Prvo lokalna uprava treba reći što želi. Zakon o zaštiti prirode se mora poštivati. Što hitnije se treba rušiti što je napravljeno mimo propisa. Mi ne možemo sprječavati goste da dolaze, uprave nacionalnih parkova se moraju bolje organizirati. Može se boljom organizacijom i pristupom riješiti to. Na kraju krajeva, slažem se i s povećanjem cijena.

Štrajk u Croatia Airlinesu pred početak sezone?

Nije u mom resoru, bit će mi krivo ako to zakači turizam. Sigurno će usočiti drugi operateri, ne mogu reći jer nisam upoznat s detaljima.

HTZ i Ministarstvo su dali 4,2 milijuna kuna za promociju Ultre, je li to malo preizdašno?

Ne, jer stvara prihod od 50 milijuna kuna. To je jedna od rijetkih, možda i jedina , manifestacija koja je precizno financijskih napravljena. Došli smo do podataka da Split i Hrvatska žive još tjedan dana od Ultre. Ovo je druga Ultra po veličini u svijetu. Turisti su na području daleko većeg bazena od samog Splita. Volio bih da se sve te manifestacije održavaju daleko prije u predsezoni i da svi imaju svoje rezultate. Prije dvije godine špce sezone je bila od 15.7. do kraja kolovoza. SAd kažu zašto dajemo za nešto što je u sezoni. Došlo je do toga da HR ima cjelogodišnji turizam. Takve manifestacije će dobivati veću potporu ako se budu događale ranije.

Izvor: N1


KOMENTARI: