hren
 

'NE, TO NIJE NORMALNO!'
Smatrate li normalnim da vam tijekom razgovora šef, kolega, susjed počne dodirivati koljeno? Onako kao slučajno, bez vaše dozvole, bez pitanja. Ili vam počne doticati kosu, bacajući ruku na rame, grliti vas, privlačeći vas na prsa, predstavljajući to kao prijateljski model ponašanja.

A što mislite za one koji vam kao slučajno dotaknu bedro, grudi, uhvate vas za donji dio leđa, dobace vam nešto što se tiče vašeg izgleda, oblina, hoda...

Držite li to normalnim obrascem ponašanja? Smatrate li da iza toga postoji seksualno uznemiravanje, seksualno nasilje?

Od početka godine do 1. srpnja u splitsku Udrugu Domine javilo se 60 žena iz čitave Hrvatske, žrtava muškog nasilja u raznoraznim oblicima. Lani ih se za pomoć javilo oko 150. Pravi broj puno je veći, no ostaje pokriven velovima šutnje, muke, nereagiranja, straha. I neznanja.

- Ako mislite da je normalna pojava, normalno ponašanje muška ruka na vašem koljenu, lagano doticanje tijela, kose, prsiju, micanje dlake s jakne, kao slučajno lijepljenje u gužvi, u autobusu, verbalno obraćanje koje pršti seksualnošću, naravno i ono na radnom mjestu, onda vas moramo upozoriti: sve navedeno čisto je, istinsko, stopostotno seksualno nasilje, par excellence model neprimjerenog ponašanja iza kojeg stoji klasični, stereotipni oblik uznemiravanja.

oni koji to negiraju, držeći kako je to nešto svakodnevno u našoj kulturi, uobičajeno u ovom našem patrijarhalnom društvu, čiste su, oprostite, budale – drži Mirjana Kučer, predsjednica Domina.

Muško svojevoljno nametanje bez privole, neprimjereni ulazak u intimni prostor, u osnovi je klasično fizičko i psihičko zlostavljanje. I konačno, kaže Mirjana Kučer, postaje nešto što se više ne prihvaća tako lako.

Dominama se javljaju žene svih godina, svih stupnjeva obrazovanja, i sa sela i iz gradova. Imaju i online sustav pa ih za podršku, pomoć i savjetovanje traže iz cijele zemlje.

Scenarij je, kaže, uvijek isti, muško nasilje ima svoj stereotip. I do sada, dok se nije digao glas javnosti, dok nisu počeli prosvjedi, mnoge su to držale normalnim.

- Žene, shvatite, to nije normalno – poručuje Mirjana.

Brojne žene nakon dolaska u Domine detektiraju snagu nasilja, nazovu to i dožive pravim imenom. Među onima koji od nasilnika odu, najviše je onih ekonomski neovisnih. Nažalost, ispada da je to bitan preduvjet koji ženu može natjerati da se makne od nasilnika.

- Eto zašto veliki broj žena šuti i trpi maltretiranja kolega i šefova. Da, imali smo i takvih slučajeva, i oni su uvijek isti. Ruka na koljenu, pozivanje na druženja, insinuacija na intimno druženje. Nasilje u pravom smislu riječi.

Netko će reći, nisu reagirale, nisu prijavile, nisu se derale. Sve odreda su nam povjerile da su bile u strašnom strahu od gubitka posla. Ostale bi bez novca, bez egzistencije. I šutjele su. Većina žrtava se boji stigmatizacije, nisu doživjele pomoć kada su se obraćale institucijama, pravni sustav ih nije zaštitio.

Srećom, nešto se počelo događati, nedavni hrvatski prosvjed protiv seksualnog nasilja je označio prekretnicu. On uistinu ima povijesni značaj – veli Mirjana Kučer.

A što napraviti? Kako dalje? Prva žena Domina kaže da mediji tu mogu puno učiniti. Uz njih su nužne edukacije, otvaranje savjetovališta, sigurnih kuća, pomoć ženskih udruga, prihvaćanje odrednica Istanbulske konvencije, bez manipulacija u provedbi i pukog zadovoljavanja forme.

I uz to, utvrđivanje sustava ponašanja koji za cilj ima ojačati samopouzdanje, pomoći ženi da se ne osjeća kao izolirani otok.

- Žena mora shvatiti da nije ona ta koja je kriva. Važno je da shvati značenje riječi: nisi kriva, nisi sama! Treba ti pomoć, dat ćemo ti je. Odmah, sada, u 30 minuta od nasilja. Kada to postignemo, na površinu će izaći silna muka. Tek tada će se vidjeti razmjeri muškog nasilja nad ženama – veli Mirjana Kučer.


Psihičko nasilje gore od fizičkog

Istraživanja na svjetskoj razini, čije brojke prate i hrvatski primjeri, pa i ovi iz Domina, pokazuju da se žene nikada ne javljaju nakon prve pljuske. U prosjeku se do traženja pomoći dogodi 38, 39 incidenata, u vremenu od pete do sedme godine suživota ili veze s nasilnikom.

Ono što je najteže u priči je to što većina tijekom tog razdoblja uopće ne razmišlja o sebi kao žrtvi. Primjeri s kojima se ekipa iz Domina susretala nikada nije ugodna. Ali Mirjanu je jedan slučaj potresao.

- Nakon dugo godina bračnog zlostavljanja javila nam se žena, srednjih godina, iz Splitsko-dalmatinske županije. Naprosto je 'pukla'. Ali ne na pljuske, modrice, guranja, bacanja, ne, to joj je bilo nešto normalno. Prihvaćala je to kao nešto što se tako događa, na što nije obraćala pažnju.

Nju je dotuklo suprugovo psihičko nasilje, zbog kojega je imala fizičke blokade, stanje zaleđenosti, facijalne grčeve. Strah je bio toliko jak da bi se u trenutku njegova dolaska s posla doslovce pomokrila u gaćice. Poslali smo je odmah u Sigurnu kuću, imala je hrabrosti razvesti se od supruga. Mnoge to nemaju – veli.


Bijeg pa povratak zlostavljaču

Mirjana Kučer navodi i primjer žene iz dalmatinskog zaleđa. Desetljećima je živjela sa zlostavljačem koji je mučio i nju i djecu. Jednom je u Dominama zazvonio telefon, s druge strane je bio njezin sin, muškarac u pedesetima, davno odseljen iz doma, i dalje u strahu od oca. Zabrinut za majku.

Molio ih je da je nađu, izvuku je, spase, naprave što je god moguće. Našle su je, izvukle, ženi je tada bilo 80 godina. Ispričala im je sve, prijavila supruga. I na kraju sve povukla, vratila se kući. Njemu.

- To je najgore, taj osjećaj krivnje, srama, tradicionalnog vjerovanja da nisu uspjele u životu, nisu sačuvale obitelj. Neke se opet vrate zlostavljaču. Imali smo ženu koja je bila žrtva torture, razvela se, ali dugo godina nakon toga, mučena teškim osjećajem grižnje savjesti, razmišljanja da je podbacila u braku, svakodnevno je oprost grijeha tražila u crkvi. Zašto žene ne prijavljuju fizičko i psihičko nasilje, zašto ne prijavljuju silovanje? Zato što se plaše obitelji, zlostavljača, osude, sramote u javnosti ako su doživjele silovanje. Jer je kod nas silovanje sramota - govori Mirjana.

Izvor: slobodnadalmacija.hr


KOMENTARI: