hren
 

GOSPODAR 'STRINGOVA'
Pozitivni primjeri europskih metropola u gradskom javnom prijevozu koriste prometne “stringove” ili prometne prstenove koji za cilj imaju brz ulaz, brz protok i brz izlaz iz prstena u željenom smjeru. Uzmite za primjer Rim, Amsterdam, Eindhoven, Bruxelles, Klagenfurt, Ljubljanu ili Poreč kod nas. Zašto ne bismo imali i “Splitski prometni prsten”?, pita se Ante Čikotić, diplomirani inženjer strojarstva, nezavisni vijećnik na listi Mosta NL u Gradskom vijeću Grada Splita, u poslovnim krugovima poznat kao stručnjak za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije.

Nedavno smo predstavili Čikotićevu ideju o tome kako Split može postati Solar City, zelena i ekološka prijestolnica Mediterana, koja je pobudila interes javnosti i potencijalnih investitora.

U ostvarenju tog cilja razradio je nekoliko ideja, počevši od uvođenja autobusa na električni pogon i besplatnoga javnog prijevoza za koji bi se energija proizvodila u fotonaponskoj elektrani koja bi se mogla izgraditi na saniranom prostoru odlagališta na Karepovcu.

Čikotić sada ide dalje, promišlja novo prometno rješenje jer svima je dobro znano da postojeći javni prijevoz u Splitu ne pruža kvalitetu usluge koja zadovoljava trenutne potrebe grada.

- Brzina, pouzdanost, sigurnost, cijena prijevoza ključne su zamjerke korisnika usluge. Postojeće autobusne linije su preduge i njihovo formiranje je iz prošlog stoljeća što ne odgovara novim linijama kretanja i okupljanja građana.

Istočni dijelovi grada te susjedni gradovi poput Solina, Kaštela, Trogira i Omiša loše su povezani sa Splitom i građani se sve manje koriste javnim prijevozom što u spoju s turizmom u ekspanziji stvara nepodnošljive prometne gužve i onemogućava normalno funkcioniranje građana Splita u ljetnim mjesecima. Logično je i jedino rješenje prometnih gužvi u Splitu je jačanje javnog prijevoza. To je moguće napraviti izgradnjom odnosno formiranjem prometnih “stringova” - ističe Čikotić.

“Splitski prsten” zamišljen je kao spoj četiriju velikih cesta s tri traka u svakom smjeru u punom profilu koje unutar splitskog poluotoka tvore krug. Ceste su: Domovinskog rata, Ulica slobode, Poljička cesta te Zbora narodne garde. Dužina prstena je približno 8,5 kilometara.

Promet bi se u prstenu odvijao u tri traka, a krajnji desni trak bi bio žuti trak kojim bi prometovali isključivo električni autobusi koji bi se punili energijom solarnih elektrana. Osim bržeg protoka javnog prijevoza i podizanja razine njegove pouzdanosti, žuti trak učinkovito služi i tome da se hitna pomoć, vatrogasci, policija brzo probiju do mjesta intervencije. Taksi-prijevoznici koristeći taj trak ne smetaju osobnim automobilima u vožnji.

Naš sugovornik nadalje pojašnjava kako bi “Splitski prometni prsten” uz svoju rutu imao na dijelu pločnika i biciklističku stazu i stazu za električne romobile koji sve više postaju hit-prijevoz u metropolama.

- Iako Splićani nisu stvorili navike biciklističkog prijevoza u svakodnevnom životu, stvari se iz temelja mijenjaju električnim biciklima koji uz stvaranje novih staza postaju prihvatljivo, sigurno, ekološko i jeftino rješenje za prijevoz unutar grada - kaže Čikotić.

Pješacima bi bio onemogućen doticaj s prometnicama unutar prstena. Zelene barijere ispod drvoreda i ograde bi spriječile prelazak i utjecale na smanjenje buke i apsorpciju prašine od prometa i dale novi kisik gradu. Pješački promet bi se gurnuo u pothodnike ili na nathodnike i tako bi se ubrzala protočnost prometa jer na semaforima ne bi bilo opcije čekanja automobila na pješake.

- Ključno je ako pogledate mapu grada Splita da je udaljenost od bilo kojeg važnijega javnog objekta do prstena pet do sedam minuta hoda. U konačnici bi cijeli prsten trebao biti deniveliran kako bi promet kroz prsten klizio bez stajanja, samo brz ulaz - brz izlaz. Prstenom bi prometovali kružni električni autobusi koji bi prolazili svako pet minuta.

Prsten bi imao dvadesetak stajališta za kružne autobuse, a svako bi stajalište ujedno bila i početna stanica za autobusne linije koje prometuju do mjesta udaljenijih od prstena.

Uzmimo za primjer učenika MIOC-a koji putuje iz Trogira linijom 37 do pristaništa u Sukoišanskoj i tamo lovi liniju broj 3 koja ga može prebaciti do stanice Križine koja je najbliže školi. Za taj mu je manevar u najboljem slučaju potrebno sat i pol vremena. No često se dogodi da bude gužva na staroj Kaštelanskoj cesti, a trica ne prometuje najredovitije pa se to otegne i na dva sata.

Kako s Brda do Lovrinca?

Ako se primijeni prometno rješenje “Splitskog prstena”, taj učenik bi se linijom 37 dovezao do stanice na križanju ulice Zbora narodne garde i Domovinskog rata na kojoj bi pričekao kružni električni autobus koji ga direktno vodi do stajališta najbližeg MIOC-u. Linija 37 uopće ne bi ulazila u grad već bi se uputila natrag za Trogir. Tako smanjujemo broj ulazaka autobusa u centar grada i omogućavamo da linije prigradskog prijevoza budu učestalije - pojašnjava Čikotić.

Navodi i drugi primjer kad osoba s predjela Brda želi otići na Lovrinac. Udaljenost Brda i Lovrinca je 2,5 kilometra cestovnog prometa za što je potrebno 36 minuta hoda. Ako se osoba odluči za varijantu odlaska autobusom broj tri, promet se produžuje na minimalno 45 minuta i devet prijeđenih kilometara. Linija prolazi preko Općine, Pazara, trajektne luke, Bačvica…

Sličan problem imaju i linije 17, 18 ili 8 koje imaju mnogo praznog hoda. Da se primijeni rješenje “Splitskog prstena”, presjedanja bi bilo više, ali bi se brže dolazilo do odredišta i smanjilo bi se prometovanje gradskih autobusa u područjima najvećih gužvi, primjerice u trajektnoj luci kroz koju zahvaljujući novoj regulaciji prometa dnevno prođe više od petsto linija javnog prijevoza.

Na pitanje koliko bi sve to koštalo, Čikotić odgovara kako bi bilo neozbiljno tvrditi da za izgradnju prometnih “stringova” nije potrebno investirati, ali još je neozbiljnije gledati drugi grad po veličini u Hrvatskoj s ovakvim prometnim rješenjima i novim idejama postojeće vlasti za prometne regulacije.

- Brži, sigurniji i efikasniji protok prometa u ovom trenutku nema cijenu. Tvrtka “Promet” na dizelsko gorivo potroši pedeset milijuna kuna godišnje. Kod električnih autobusa taj trošak ne postoji. Ako više građana putuje javnim prijevozom na posao to znači manje gužve, manje investicije u garaže, veće prihode javnom prijevozniku.

Manji su napori vozača u vožnji jer većina autobusa putuje žutim trakom za javni prijevoz. Ako bi se “Prometu” pripojio prihod od parkinga, onda bi ta gradska tvrtka svakako mogla stati na svoje noge. Cijena parkinga u samom središtu grada bi mogla rasti jer bi građani mogli putovati dostupnim, ekološkim i jeftinim, a u konačnici za građane Splita i besplatnim javnim prijevozom. Uostalom takva je situacija u svim uređenijim gradovima u Europi - zaključuje Ante Čikotić.

Još o nečemu treba voditi računa. Republika Hrvatska, kako iznosi nedavno predstavljena Nacionalna strategija prilagodbe klimatskim promjenama, sigurno će osjetiti posljedice klimatskih promjena i njezina se ranjivost u tom pogledu procjenjuje kao velika.

- Ako ne počnemo na vrijeme provoditi mjere prilagodbe i ublažavanja, možemo se naći oči u oči s katastrofalnim posljedicama za okoliš i ekonomiju, samim tim za održivi razvoj društva. Svako odgađanje donošenja i provedbe mjera prilagodbe smanjuje njihovu učinkovitost i čini ih skupljima - naglašava naš sugovornik i nadalje pojašnjava:

- Očekuje se da će klimatski ekstremi i prirodne katastrofe značajno poremetiti, među ostalim, i sigurnu opskrbu energijom. S druge strane, očekuje se da i će globalna potražnja za energijom nastaviti rasti i u idućim desetljećima.

Kako pomiriti zadovoljenje potrebe za energijom uz istovremenu zaštitu okoliša i nužnost ublažavanja klimatskih promjena? Jasno, obnovljivim izvorima energije i energetskom učinkovitošću te tranzicijom prema niskougljičnom, odnosno klimatski neutralnom gospodarstvu.

Kako bi državama članicama pružila potporu u prelasku na niskougljično gospodarstvo, Europska unija je, osim fondova, pokrenula i razne inicijative koje potiču aktivan angažman lokalnih tijela vlasti kao ključnih inicijatora promjena životnih navika svojih građana.

Projekt za potporu EU fondova

Govoreći o tim inicijativama, Čikotić kazuje kako je jedna od njih Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju, inicijativa koja okuplja blizu deset tisuća europskih gradova, među kojima i osamdeset hrvatskih.

- Split se, nažalost, iz nekog razloga još nije uključio u ovu dobrovoljnu mrežu energetski osviještenih gradova koji, provedbom akcijskih planova i razmjenom iskustava i najboljih praksi, rade na jačanju sigurnosti i otpornosti gradova.

Smanjenje korištenja osobnih vozila osiguravanjem besplatnog javnog prijevoza jedan je od mnogih primjera kojima europski, naravno i svjetski, gradovi rade na smanjenju CO2 emisija, prometne buke, stresa, boljeg planiranja i organizacije efikasnijeg prometa u gradovima i podizanja svijesti o čišćim oblicima prijevoza.

Dakle ostvarivi projekt “Splitskog prstena” je idealan projekt koji je idealan za mjere potpore EU fondova jer se uklapa u ciljeve i indikatore sljedećeg proračunskog razdoblja.

“Splitski prsten” postao bi nukleus razvoja nove prometne infrastrukture, e-mobilnosti, dostupnog, ekološkog i brzog javnog prijevoza. Potrebni su nam realni i brzo ostvarivi vizionarski projekti koji će iz temelja koncepcijski promijeniti loše postavke života i klime u gradu. “Splitski prsten” jedan je od tih projekata - ističe Ante Čikotić.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI: