hren
 

SPLIĆANIN NA SJEVERU
U posjedu smo informacije iz daleke budućnosti. Štićenici Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj ulici dobili su novog muzikoterapeuta čiji je jedini zadatak da glazbom umiruje štićenike doma i da im na taj način olakša njihove pozne godine...

Ova vijest, ipak, nije iz daleke budućnosti (osim ako je Hrvatska u pitanju), već je vijest iz sadašnjosti, a događa se u Norveškoj, jednoj od najbogatijih i najrazvijenih zemalja svijeta. Naime, o tamošnjim štićenicima staračkih domova, među ostalim, skrbe i muzikoterapeuti.

Da bismo barem približno pokušali komparirati rad u domovima za starije i nemoćne u Norveškoj s onima u Hrvatskoj, preko WhatsAppa smo nazvali Nenada Nakića (43) iz Splita, bivšeg zaposlenika KBC-a Split, koji već osam godina radi u jednom domu za starije i nemoćne u Oslu, gdje je voditelj odjela. Inače, on je po zanimanju medicinski tehničar visoke stručne spreme i fizioterapeut.

- “Moj” dom u Oslu ima kapacitet od stotinu štićenika, a inače svi domovi u Norveškoj imaju kapacitete od 60 do 160 štićenika. Svi borave u jednokrevetnim sobama sa svim mogućim komoditetom koji možete zamisliti. Imaju TV, Wi-fi, WC, kupaonicu..., ma sve ono što je potrebno za vrhunski smještaj. Na svakom odjelu imamo po 24 štićenika o kojima u dnevnoj smjeni brine šest zdravstvenih radnika. Dakle, jedan zdravstveni radnik je zadužen, cijeli svoj radni dan, za četiri štićenika s našeg odjela. U popodnevnoj smjeni jedan djelatnik brine o šest štićenika, a u noćnoj je omjer jedan prema osamnaest - govori nam Nenad Nakić.

Osim njih, na svakom odjelu postoji medicinska sestra visoke stručne spreme, zadužena za struku, i voditelj odjela.

- Na naših sto štićenika imamo dva liječnika, dva fizioterapeuta, jednog radnog terapeuta i dva muzikoterapeuta. Imamo pedikera, frizera, vanjski servis za čišćenje doma, kao i za pranje robe, odnosno posteljine. Po norveškom zakonu radni tjedan nas zaposlenih u takvom domu je 35,5 sati tjedno, odnosno sedam sati dnevno.

Uvjeti štićenika domova za starije su posebna priča.

- Prilikom svakog novog primanja u dom, mi od štićenika uzmemo potpunu anamnezu, doznajemo što voli jesti, piti, što ne voli, što mu škodi. Tako ja na odjelu imam tri štićenika koji ne vole jesti ribu i nikada je nisu ni dobili. Kada je riba na meniju, oni dobiju meso. Doručak i večeru im priprema osoblje doma, a ručak dolazi iz središnje kuhinje. Domovi za starije su u vlasništvu općina, ali ima i onih koje općine daju u najam privatnicima - veli Nakić.

Tablete kao zadnja opcija

A nadzor, kako je reguliran nadzor rada domova i uvjeta u njima?

- Nadzor domova ide iz ministarstva zdravstva i ja na odjelu imam u prosjeku najmanje jedan nadzor mjesečno. To je takav tip nadzora da jednostavno znaš da ne smiješ pogriješiti u svom radu. Sve ih zanima. Kako se štićenicima servira hrana, koliko tekućine dnevno piju, koja im ortopedska pomogala dajemo, koliko osoblje ima vremena da štićenicima posveti pažnje, koliko na dnevnoj bazi štićenici imaju zabave, koliko su zadovoljni uslugom, koliko se puta dnevno ide u vizitu... Posebno ih zanima je li štićenike, kojima je to potrebno, umirujemo tabletama za smirenje ili na neki drugi način. Naime, moramo iskoristiti sve znane načine umiravanja prije negoli im damo tablete. Tu važnu ulogu imaju muzikoterapeuti.

U domu gdje Nakić radi prosjek godina korisnika je malo viši od devedeset (93 - preciznije).

- Imamo puno ljudi koji ne mogu ni najmanje skrbiti o sebi, koji su nepokretni. Stalno im moramo biti na raspolaganju i brinuti o tome da su u potpunosti zadovoljni. Ako procijenimo da štićenik dolazi u terminalnu fazu života i da mu na životu preostaje još najviše 72 sata, krećemo u tretman jedan na jedan. Tada jedan naš djelatnik, ma koliko god on bio važan za funkcioniranje doma, posvećuje punu pažnju samo tom štićeniku.

Neupitna prava radnika

Zanimalo nas je koliko su obitelji štićenika upoznate s onim što se događa u domu gdje su smješteni njihovi najmiliji.

- Obitelji su upoznate sa svime, do najsitnijih detalja. One apsolutno znaju sve što se događa s članom njihove obitelji koji je naš štićenik. Ne smije se “ni pod razno” dogoditi da obitelj ima prigovore na naš rad - kazuje naš sugovornik.

U Norveškoj su, gle čuda, djelatnici koji rade u domovima za starije i nemoćne dobro i plaćeni, konstatiramo.

- Djelatnik sa srednjom stručnom spremom ima osnovnu plaću od maksimalno 3500 eura bruto, a s raznim dodacima može imati i 4500 eura (punu radni staž). S visokom stručnom spremom maksimalna plaća je 4500 eura bruto, a s dodacima ona ide na šest tisuća eura. Naravno, plaća se svaki prekovremeni sat, bez ikakva pogovora. Od bruto plaće za dobivanje neto plaće oduzima se 30 posto - kaže Nakić.

Da bismo ovo pokušali komparirati s hrvatskim prilikama, važno je istaknuti kako za normalan život, bez ikakvih odricanja, koji je nepoznanica u Hrvatskoj, u kojoj tako mogu živjeti samo političari, u Norveškoj jednoj osobi treba 3000 eura, dok bračnom paru treba oko 6000 eura.

- U te iznose je uračunato plaćanje podstanarstva, automobil, hrana, odjeća, obuća, godišnji odmor... Ma uopće je bespredmetno govoriti o uvjetima rada u Norveškoj i pravima zaposlenika. U Norveškoj su sindikati jaki i imaju status kao Sabor u Hrvatskoj. Svaki djelatnik “mog” doma ima pravo na pet tjedana godišnjeg, a ako ima više od šezdeset godina života, onda ima pravo na šest tjedana. Svaki zaposlenik jednom godišnje “u komadu” mora uzeti tri tjedna godišnjeg i preporuka je da to bude tijekom ljeta. Što se tiče bolovanja, ono se plaća sto posto, odnosno osoba dobiva istu plaću kao da radi.

Kada je žena na porodiljnom dopustu, godinu dana dobiva punu plaću. Ujedno, u Norveškoj postoji i pojam “osobnog bolovanja” koje zaposlenik može uzeti u nekoliko navrata, a najviše osam dana u komadu. Na osobno bolovanje zaposlenik može godišnje odvojiti najviše 24 dana. Za taj oblik bolovanja ne treba preporuka liječnika. I to se bolovanje plaća sto posto - upoznaje nas Nakić.

Pitali smo i je li u Domu bilo koronavirus pozitivnih štićenika.

- Bio je jedan naš djelatnik, koji se u večernoj smjeni požalio da se ne osjeća dobro. Odmah je poslan kući i za dva dana je testiran na koronavirus. Bio je pozitivan, ali ono što je najvažnije ni jedan naš štićenik nije pozitivan - kazuje Nakić.
Inače, u Norveškoj je do petka popodne u 17 sati ukupno zaraženih koronavirusom bilo 6937, umrlih 161, na respiratoru je bilo njih 70, a hospitaliziranih ukupno 245.

Testiran veliki broj ljudi

- Do sada je u Norveškoj testirano više od 121 tisuća ljudi, po tome smo, s obzirom na broj stanovnika u Norveškoj (5,4 milijuna) “svjetski prvaci”. Čak se i zna kada je koronavirus “uvezen” u Norvešku. Bilo je to dva tjedna nakon završetka zimskih praznika, koji su u siječnju. Velik broj Norvežana je bio u Austriji i sjevernoj Italiji i tamo su se zarazili.

U prvom trenutku u Norveškoj je zavladala zbunjenost, ali su brzo reagirali i sada se situacija stabilizirala. Prije nekoliko dana ministar zdravstva je rekao kako će se nakon Uskrsa postupno otvarati škole i vrtići. Mi nismo imali pravu karantenu. Doduše, zatvorene su granice, škole, vrtići, teretane, noćni klubovi i preporučeno je, ne naređeno, da se drži socijalni razmak i da se ne okuplja u grupe veće od pet osoba. U bolnice i domove za starije zabranjeni su posjeti.


‘Škaričići‘ bi ovdje bili bez posla

Naš sugovornik govori kako sustav u Hrvatskoj mora biti bolje “posložen”.

- Ono što je tragično je to da su na odlučujućim pozicijama postavljani politički, podobni i nesposobni ljudi, koji drugima vrijeđaju inteligenciju. Ako je to već politička odluka, onda se očekuje da politička opcija koja postavlja kadrove da najbolji kadar iz svojih redova.

U Skandinaviji će politika isto tako kadrovirati, ali vjerujte da oni stavljaju na upravljačke funkcije najbolje među sobom, odnosno stručne osobe. Ne može se dogoditi da u Norveškoj ravnatelj doma za starije i nemoćne bude profesor povijesti. To je nedopustivo.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij