hren
 

Najmanja satnica hrvatskih školaraca, tvrdi ministrica Divjak, razlog je da naši učenici danas dosta školskih obveza odrađuju kod kuće, ali i značajan element koji utječe na loš uspjeh naših učenika na PISA testovima

Cjelodnevna nastava koja bi trajala svaki dan od 8 do 17 sati jedini je način da Hrvatska koliko-toliko dostigne druge europske države u broju nastavnih sati, tvrde u Ministarstvu obrazovanja i znanosti gdje su pripremili Strateški okvir za uvođenje cjelodnevne nastave i šalju ga u javnu raspravu.

Najmanja satnica hrvatskih školaraca, tvrdi ministrica Blaženka Divjak, razlog je da naši učenici danas dosta školskih obveza odrađuju kod kuće, jedan je od glavnih razloga velike količine privatnih plaćenih instrukcija, ali i značajan element koji utječe na loš uspjeh naših učenika na PISA testovima.

– Broj obaveznih sati nastave izravno korelira s uspjehom učenika na PISA testovima, a značajno utječe na uspjeh učenika iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa.

Više od polovine učenika iz skupine s najlošijim rezultatima potječe iz najnižeg socioekonoekonomskog kvintila, a upravo oni imaju najveću korist od dužeg boravka na nastavi, ocijenila je Divjak.

Najniža satnica

Hrvatska, poznato je, ima najnižu školsku satnicu u Europi, a da bismo dostigli europski prosjek trebalo bi nam oko 7.500 dodatnih nastavnih sati. To se, tvrdi Divjak, nikako ne može nadomjestiti produženjem osnovne škole na devetogodišnju, jer bismo i u takvoj varijanti ostali posljednji na EU-ljestvici.

Razmišljalo se, kaže, i o produljenju školskog sata s postojećih 45 na 60 minuta, što su već uvele neke europske države, što bi imalo nešto veći efekt od 9-godišnje osnovne škole, ali bi nas podignulo tek do razine Albanije, Bugarske ili Latvije.

Cjelodnevna nastava od prvog do osmog razreda osnovne škole osigurala bi dodatnih 6.405 nastavnih sati, što još uvijek Hrvatsku svrstava ispod EU prosjeka, ali došli bismo, recimo, do razine jedne Finske.

Jedna od mogućih varijanti nastavnog dana u takvoj cjelodnevnoj nastavi izgledala bi ovako: od 8 do 12.30 održavala bi se redovita nastava koja obuhvaća sve nastavne predmete i sat razrednika.

Od 12.30 do 13.30 pauza je predviđena za ručak i igru, odnosno za boravak na svježem zraku. Od 13.30 do 15 sati održavao bi se obvezni izborni program, gdje bi učenici birali između predmeta koje žele slušati, dopunske i dodatne nastave te izvannastavnih aktivnosti.

Dopunska nastava obuhvatila bi pojačanu, naprednu ili temeljnu nastavu za osnovne pismenosti, hrvatski i strani jezik, matematiku i digitalne vještine, ali i tjelesnu aktivnost.

Ovi bi se sadržaji održavali u blokovima po danima, a ne po razrednim odjeljenjima. Nakon 15 sati učenici bi mogli ići doma, a oni koji to žele mogli bi ostati u školi na fakultativnim programima koji nisu obavezni, a škola ih nudi prema svojim mogućnostima.

Tako bi od 15 do 17 sati djeca mogla polaziti program glazbene škole, škole stranih jezika, sportskih društava, udruga, ovisno o interesu učenika i roditelja, mogućnostima škole i dostupnosti takvih programa.

Početak nastave mogao bi se podešavati ovisno o uzrastu, tako da bi škola za dio djece mogla počinjati i završavati kasnije, kako bi se izbjegle gužve na ručku i odmoru.

Jedna smjena

Preduvjet je, naravno, za uvođenje cjelodnevne nastave da škola radi u jednoj smjeni. U ovom času to je neizvedivo, jer u jednoj smjeni danas radi trećina škola u Hrvatskoj, a riječ je o velikim školama koje polaze dvije trećine svih učenika.

Škole u cjelodnevnoj nastavi moraju imati svoju kuhinju i blagovaonicu, a to danas ima 87 posto škola u zemlji. Morao bi se osigurati i besplatan obrok za najmanje 20 posto učenika prema socioekonomskom kriteriju, a broj učenika po razredu, koji danas u osnovnim školama u prosjeku iznosi 16,67 morao bi se povećati na 20 učenika po razredu.

Povećala bi se i nastavna norma, i to na 20 do 22 sata tjedno. Tjedni broj sati danas se kreće od 18 sati tjedno u nižim razredima do maksimalnih 26 u višim razredima osnovne škole, a u cjelodnevnoj nastavi iznosio bi 28 sati za niže i 33 sata za više razrede.

 

U pilot-projekt cjelodnevne nastave trebalo je krenuti već ove jeseni, ali je epidemija koronavirusa omela resorno ministarstvo u planovima. Tako se prema novom dokumentu početak eksperimentalne faze predviđa za 2021. godinu, ona bi trajala i 2022. godine, a početak pune implementacije bio bi 2023. godine.

Za punu implementaciju trebale bi četiri godine, što znači da bi cjelodnevna nastava u sve škole i razrede ušla do 2027. godine.

Odgovarajući na pitanje o tome radi li se o dijelu njenog predizbornog programa, ministrica Divjak odgovara da »fondovi EU ne ovise o izbornom diktatu«.

– Dok sam ministrica, radim svoj posao kao ministrica. Ako sad propustimo priliku za ovo, stavit ćemo djecu na čekanje za narednih sedam godina. Ovo je prilika da nastavnici, kojih je zbog demografskog trenda iz godine u godinu previše, dobiju potrebnu normu, a učenici kvalitetnije obrazovanje, poručuje Divjak.

Za nastavu bi trebalo izdvojiti između 17 i 50 milijuna eura

Strateški okvir za cjelodnevnu nastavu temeljni je dokument za apliciranje za sredstva EU fondova u razdoblju od 2021. do 2027. Procjena je da bi za infrastrukturna ulaganja u tom razdoblju trebalo između 250 i 285 milijuna eura uz racionalizacije, a bez njih čak 600 milijuna eura.

Iz državnog bi proračuna trebalo izdvojiti najmanje između 17 i 50 milijuna eura za dodatne učitelje, pomoćnike u nastavi, kuharice, subvencioniranu prehranu….

Izvor: Novilist.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij