Portal grada Kaštela - www.kastela.org

PRIRODA U SLUŽBI TEHNOLOGIJE
Hladni, sivi betonski stupovi za prijenos električnih kabela kao i jednolične i ružne bandere, ako je suditi prema onoj postavljenoj uz Cestu dr. Franje Tuđmana u Kaštel Sućurcu, uskoro odlaze u povijest.

BEZ KOMUNALNOG DOPRINOSA NEMA NI KOMUNALNE INFRASTRUKTURE
Već smo naviknuli na svakojako dodvoravanje naših političara u predizborno vrijeme. Neće naši brižni političari propustiti naslikavanje sa djecom, invalidima i svim drugim potrebitima kako bi nam ukazali na njihovu brigu koju mi nezahvalnici nismo uspjeli primijetiti u ovom razdoblju između izbora.

PISMO ČITATELJA
U Kaštelima su brojne neasfaltirane i neuređene ulice. S prvim većim kišama javljaju se problemi koji ne prestaju ni u sušnim vremenima. Upravo tim povodom javili su primjedbom čitatelji portala koji ovim putem žele ukazati na svoje probleme. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti.

NERED JE STVORIO KRIZU
Kada pričate sa bilo kojim hrvatskim građaninom prije ili kasnije reći će kako u našu zemlju treba uvesti red. Spominju se onda vlastita iskustva ili iskustva prijatelja, rodbine o životu u uređenom društvu u zapadnim zemljama. O zemljama u kojima se ne divlja na cesti, ne baca smeće iz auta pa kontejner ako pogodiš, o zemljama u kojima su obaveze prema državi svetinja i ispunjavanje najveći iskaz domoljublja.

KODEKS U SUDNICE
Ponovno se prolila krv na našim tribinama. Ponovno se iščuđavamo na razbijenim glavama i izbijenim očima. Ponovno će se ovom temom zabavljati razni psiholozi i sociolozi u Otvorenom i sličnim emisijama. Ponovno će se najavljivati još drastičnije mjere prema huliganima i ponovno se neće dogoditi ništa osim novog nasilja kad god je potrebno nekako skrenuti pozornost sa katastrofalne igre i mutnih poslova u našim klubovima.

SVE DOĐE NA NAPLATU
Kada pijani otac krene u provod po kavanama i kockarnicama vrlo brzo potroši zarađenu plaću. Pošteno se ni ne zagrije a novaca više nema. Međutim, treba nešto i kući donijeti. Ukućani plaču kako su gladni i traže svoj dio. Proda zato otac i zlato i auto, ali niti to da izdrži za jedan mjesec ruleta. Onda se ukaže susjed poznanik. Čuo je otac o susjedu svakakve priče, no na rulet se mora, a i ukućane valja utišati.

U SLAST!!!
Zanimljivo je pogledati evoluciju proslava Praznika rada u nas. Može nam pružiti jasnu sliku odnosa prema radu i radniku.

LATINSKOAMERIČKI POUČAK
Ulaskom sve većeg broja zemalja u sve dublju krizu kojoj se kraj ne nazire, sve glasnije se počelo pričati i o onomu o čemu do jučer nitko nije htio ni šaptati. Počelo se pričati o reviziji neoliberalnog kapitalizma i o sustavu koji bi zamijenio doktrinu koja očigledno ne nudi odgovor i način izlaska iz krize, već upravo suprotno, baš u jeku krize radi još veću razliku između malog broja bogatih i ogromne većine siromašnih stanovnika ovog planeta.

Ispijajući kavu sporo i kroz zube, pogleda baba druge dvi  s uvježbanim poker izrazom i lagano odvoji stotku od penzije, položi novčanicu na stol, udrivši je šakom izgovori na glas imena - “Mate i Ana”! Unuka Ivana prođe iz stražnjeg djela kuće pored baba namištenih oko stola na taraci i prošeta niz ulicu tresući glavom s neodobravanjem.

Povodom smrti kaštelanskog odbojkaškog entuzijaste gosp. Ivana Miše Klišmanića, dirljivim pismom javio nam se odbojkaški trener iz Španjolske, gosp. Mario Stipkov. Njegovo kratko pismo vjerujemo odražava stav svih onih koji su poznavali barba Mišu.

Vani su trubile subotnje trube vjenčanja malog mista. Ljudi su urlikali. Kuća gleda na glavni trg i naravno, ka sve one iz maloga mista, u papučama na trg eto i mene. Ženetine kaštelanske svaka svoju priču su pričale: "Udaje se za papire, Ruskinja je", "Trudna je s drugim, zašto bi se inače udala zanj?"

PRIČE JEDNE CRNE MUHE
Bliži se kraj Korizmi. Bračani su se poženili, nema više pireva za Bračane do sljedeće Korizme kad će cijena pira bit u godini najpovoljnija. U Kaštelima matere već kupuju salvete na zečiće i pačiće pa ih spremaju u kredence. Počinje godišnje čišćenje svega živoga i neživoga, pripituravaju se zidovi, fregaju se tapeti po štradama, vade se prababini zubi iz pivskoga bokala i poliraju jer ih je svima žaj bacit, mada prababa već odavno gleda s oblaka.

Čekajući sinoć na produžetke nogometne utakmice prebacivao sam malo sa programa na program. Kad ono na prvom programu HTV-a emisija Otvoreno, tema privatizacija brodogradilišta. I onda šok! Zašto? Pa zbog toga što nisam baš navikao da se političari u onolikoj mjeri brinu i bore za budućnost poduzeća sa njihova područja kako to čine riječki političari. Svaka čast! Ti ljudi su itekako svjesni što bi pogrešno restrukturiranje, privatizacija ili, ne daj Bože, zatvaranje brodogradilišta značilo za njihov kraj i zbog toga paze na svaku sitnicu.

LIPO JE U KOZJAKU
Ovog vikenda sunce se rastegnulo po svih sedam Kaštila, s guštom je točalo noge u more, a leđa je bacilo na brdo. Sunce je djelovalo kao alarm i streslo Kaštelane iz zimskoga sna. S eksplozijom su izronili iz prašnjavih kukuljica doma, ispucali naftalinske kuglice iz proljetnih rukava a prirodna inercija ih je povukla kao kompasova igla prema sjeveru i u Kozjak.

ZAUSTAVITE DIVLJAKE
Maloljetničko nasilje postalo je, uz nasilje nad radničkom klasom, izgleda najčešća tema mojih tekstova. Svako nasilje mi je izuzetno odbojno i strašno, no kada se ono događa u ranoj fazi čovjekova života, u vremenu dok se mladi ljudi tek formiraju fizički i psihički, ono zbog svojih dugoročnih posljedica postaje još strašnije.