Portal grada Kaštela - www.kastela.org

Bravo Sizife!!!

Hrvatima i svim gradjanima poginulima za nezavisnu i demokratsku drzavu HRVATSKU pokoj vjecni i neka nam oproste za nase grijehe.

Za nekoga mislite da s ratom blage veze nije imao, a baš je on pravi heroj. Nego se za to ne smije znati. Vojne stvari su diskretne
Registar branitelja napokon je objavljen i, već prema očekivanjima, dočekalo ga je mnogo zajedljivih i malicioznih komentara. Ljudi bi na popisu ugledali ime poznanika ili susjeda, za kojega su nedvojbeno znali da je rat vidio samo na televiziji, pa ga uhvatili vrijeđati i zajebavati kako je lažljivac i ratni profiter, koji je ugrabio penziju dok je mladost ginula.
“Di si, junače!” dovikivali su podrugljivo lažnim braniteljima nakon što je tajanstveni dokument osvanuo u javnosti.
“Alo, Rambo!” izazivali su ih bezdušno.
“Dobro, koji je to način”, pričaju da je jedan u kafiću rekao prijatelju, “da ja na internetu moram saznati da si ti hrvatski vitez. Konobar!” zovnuo je onda obijesno. “Konobar, daj ovde jednu lozu za moga pajdu koji je poginuo u akciji oslobađanja Trešnjevke.”
“Pa kad je to Trešnjevka bila okupirana?” začudio se konobar nevješto, a raskrinkani se varalica zarumenio i u nelagodi pobjegao.
Čovjek hoda ulicom, a narod ga prstom pokazuje i smije mu se. I, zaista, njegova sramota nije nezaslužena. Potrebno je tu stvar jednom zauvijek raščistiti, da se zna tko je stvarno branio domovinu, a tko je svoje ratne zasluge izmislio, i barem javnim prezirom kazniti potonje.
Ipak, valja u ovome biti vrlo oprezan. Ne možete prozivati ljude ako vam nisu poznate sve pojedinosti iz njihove biografije. Gdjekad za nekoga mislite da s ratom blage veze nije imao, a baš je on istinski heroj. Nego se za to ne smije znati. Znate već kako te vojne stvari znaju biti diskretne.
Evo, na primjer, Josip Friščić. Njegovo su ime su našli u Registru branitelja, a nitko se ne može sjetiti da je s njim bio u postrojbi. Predsjednik Hrvatske seljačke stranke objasnio je, istina, da i nije nosio pušku, već je postao branitelj jer je brinuo za prognanike, ali svi znamo da to jedva da ima veze sa zdravom pameću. To jednostavno ne štima. Joža Friščić, jasno je kao dan, nešto krije.
I tu ja shvatim. On je možda bio diverzant. Službena povijest često zataji ovakve junake, njih ne spominju u monografijama slavnih brigada, ne odlikuju medaljama za hrabrost, nema njihovih brončanih figura u perivojima jer je njihovo borbeno djelovanje moralo ostati tajna. Josip Friščić vrlo vjerojatno čak ni danas o tome ne smije pričati.
Ovu pretpostavku sam prije nekoliko dana, kao slučajno, spomenuo u razgovoru s jednim znancem za kojega znam da radi u tajnoj službi, a on se zagonetno nasmiješio.
“Da samo znaš”, kaže, “kako si blizu istini.”
Gledao me je zatim nekoliko trenutaka, igrajući se kutijom cigareta, a onda se nagnuo i povjerljivo dodao:
“Kad si već sam od sebe shvatio tu stvar, nema razloga da ti sve ne ispričam. Postojao je zaista tajni odred vrhunski obučenih komandosa, provjerenih patriota, ljudi spremnih na sve…” zaustavio se sekundu ili dvije, a onda nastavio: “Friščić, pretpostavljam, nije jedino ime koje ti je upalo u oči u Registru? Tko ti je još bio sumnjiv?”
“Čobanković.”
“Bravo!” pohvalio me znanac. “Odlično zapažaš.”
“I Čobanković je bio komandos?”
“Jedan od najkrvoločnijih.”
“Mateša?”
“I on je bio tu. Sva trojica bili su članovi elitne jedinice diverzanata koja je djelovala u neprijateljskoj pozadini, ali ti to nikada neće priznati jer su prije pristupanja potpisali izjavu o tajnosti… Gledao si možda ‘Dvanaestoricu žigosanih’?”
“Naravno.”
“E, pa oni su ti bili nešto slično.”
“A tko je bio Lee Marvin?”
“Misliš, tko je bio zapovjednik?”
“Da.”
Moj izvor iz tajne službe oprezno se okrenuo lijevo i desno, a onda brzo kazao ime koje me ošinulo poput groma.
“Ćiro Blažević?!” šapnuo sam užasnuto.
Čovjek je samo kimnuo.
“Pa kako…” promucao sam.
“A ti misliš da je on tek tako dobio generalski čin.”
“O, jebem ti!”
Da ne duljim, okupili su odred vrhunskih specijalaca, uglavnom beznadnih slučajeva, ljudi koji su dotakli dno života i nisu više imali što izgubiti. Našli su ih između robijaša, nogometnih trenera i županijskih čelnika Hrvatske seljačke stranke. Ćiri Blaževiću, na primjer, su ponudili: ili će oženiti Nevenku Tuđman ili će sudjelovati u smrtonosnoj vojnoj misiji. I tako je on pošao u smrtonosnu vojnu misiju. Ako slučajno preživi, obećali su, baš kao i drugim očajnicima, sve će mu biti oprošteno.
Diverzantska postrojba obično je padobranima ubacivana iza neprijateljskih linija, ali nije im katkad bilo teško ni iskopati tunel do Drniša ili Petrinje. Bilo je također slučajeva da bi se obukli u četničke uniforme. Naravno da su imali savršeno krivotvorene dokumente i izvrsno govorili srpski, ako bi ih neka patrola zaustavila. A ako bi slučajno bili uhvaćeni, znali su da su prepušteni sami sebi, jer će hrvatske vlasti, zbog međunarodne zajednice, odlučno zanijekati da su oni dio naših oružanih snaga. Jedva da je bilo ikakvog dokumenta da je ovaj diverzantski odred doista postojao.
Ipak, naposljetku je sve dobro ispalo. Čitave četiri ratne godine, bez gubitaka i ozbiljnijih ranjavanja, uspješno su sijali paniku među srpskim redovima i u Hrvatskoj i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Dizali su u zrak mostove i skladišta oružja, činili diverzije na aerodromima, otimali visoke zapovjednike, krali povjerljive neprijateljske planove...
“Pamtiš ono kada su bombardirani srpski ciljevi oko Sarajeva?” upitao me je poznanik iz tajne službe.
“Misliš na NATO-ovo bombardiranje srpskih položaja?”
“Da, uobičajeno je misliti da su to Amerikanci učinili”, dodao je ovaj i znakovito se nasmiješio.
Na trenutak mi nije bilo jasno o čemu on govori. A onda mi je sinulo.
“Nije valjda?!” zgranuo sam se.
Tip je samo spokojno trepnuo. Sjedili smo zatim možda i čitavu minutu u mrtvoj tišini, a u meni je polako rasla spoznaja kako mi je povjerena jedna od namračnijih ratnih tajni, stvar koju neću moći samo tako odnijeti sa sobom.
“Ti shvaćaš”, rekao mi je tada znanac, “da ja tebe ne mogu ostaviti na ži

jeli gost 239 bija branitelj sigurno nije kad vako lipo pise i ja bi objavija registar oni koji nisu bili pa bi nam isto sve bilo jasno

Dobro,239 je nabrojio jedan odred, a ja se sjećam da se nakon završetka rata govorilo o 200000 branitelja. Sada ispada da je bilo više tajnih nego javnih branitelj a isto su četnici govorili da se nikoga i ničega u Hrvatskoj ne boje nego \"crvenih kapica\" a to će reč 4.gardijske

I koja ti je poruka sizife? Ravnodušnost?
Znam mnoge koji su sa takvim i slićnim argumentima razmišljali i 91.
Neke pojavnosti moramo prihvaćati zbog ogranićenog ili nikakvog utjecaja promjene ali se nikada sa nićim i u ni kojem smislu ne bi tribalo miriti.
Osobito ne oni kojima su vrijednosti poput istine Domovinskog rata trajne.

registar stanova objavite,registar penzija..one koje ne placam ni ne zanimaju me..mogu dobit pivu od mene,u birtiji i to je to..one koje placam,nebi bilo u redu da su mi konkurencija jer rade na crno..rad na crno,faturetavanje,nekog ko nema drugog kruva,deboto nebi proganja,do kupovine bjesnijeg auta,i sl..ako je bija u ratu pogotovo..nazalost,previse je ptsp-junaka koji su \"se snasli\"za masne penzije,i sad im nemozes konkurirat,jer mogu radit doslovno mukte..jer ih moraju placat oni sta ih ovi unistavaju..pa na kraju sta ima veze da je registar objavljen?pripala se jaca,jer je njoj na dusu 400 od 500 000 napisanih..da svaki kunu misecno uzme,nebi to sva njena imovina pokrila..jadna nam majka :upset

239 i tebi bi pivu platija.. :grin

Pa zar stvarno nitko nije primjetio da je gost 239 u cijelosti prenio tekst Ante Tomića iz Jutarnjeg lista ( subota,10.travanj)?

varaš se 52

Poštovani goste 182,obzirom da kupujem svake subote Jutarnji zbog žene i Glorije,baš s guštom pročitam Antu Tomića,koji varira od ludosti do genijalnosti,tako da sam 10.04. stvarno pročitao ovaj tipično tomićevski tekst.Imam ga još kući,čak je zadnja rečenica odrezana,valjda nije stala,što je šteta,jer u cjelosti zaokružuje smisao teksta.

[URL=http://www.jutarnji.hr/elitni-diverzanti-ciro--cobankovic--friscic-i-matesa/703192/]Elitni diverzanti Ćiro, Čobanković, Friščić i Mateša (klikni na link)[/URL]

Eto,to je to,hvala ti goste 214.

sizife bravo

svaka čast sizife

svaka cast onome koji ga je objavija!!proc ce godine dok se jadrine rabote ne poprave..sad je jasno i da tribamo novu vlast da to sredi jer ova negira problem..pa ga nece rjesit..