Portal grada Kaštela - www.kastela.org

pročitajte Glavaševičevu optužnicu Saboru.
Boli njih ..... za narod. Kunstovo sunce istoka uništija je cilu poljoprivredu.

Pokoj vam vječni Vukovarci!

..gospodo..pao je Vukovar..a sada..nastavimo sa....
..rici su ..izgovorene iz mojih ustiju..tocno na danasnji dan..jedne ..veceri..vani..na jednom dobrotvornom koncertu..ciji je prilog..trebao..dalje nije bitno..ni tko ga je ..ni kako je zavrsio..
..ni danas..tolike godina kasnije..ne mogu..ne shvacam da sam to mogao izgovoriti..da smo nastavili ..naravno..zbunjeni ..dalje .svi .sudionici ..i pivac..i grupa ..sigurno da nitko od nas manje ili vise..nece zaboraviti tu vecer..
..veceras.. koliko god se trudio..naci i cuti odgovor..do ovoga momenta....kao i sada ..tiho..sto tise..klececi sa svicom u ruci..molim Vukovar..
..OPROSTI ..

Tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah ?

Siniša Glavašević je pravi heroj baš kao i oni koji su s puškom branili Vukovar i našu državu..

Svi su oni tako osjećali vjerujem, i razmišljali u sebi..za njih nije bilo sumnje šta treba učiniti.

Gledajući danas iz ove perspektive, nakon 19 godina, stvarno ta vremena i ta razmišljanja, ti osjećaji i ponos, spremnost da ljudi poginu za pravdu i svoju državu..cijeli dan razmišljam o tome...gdje su nestali ti ljudski osjećaji ?
Gledajući te snimke iz razrušenog grada i zamišljajući sve te ratnike, ljude, žene, njihovu muku, njihov bijes i ponos, volju, volju iznad svega, zato i jesu toliko izdržali...
Pitam se ima li itko, postoji li netko danas s takvim osjećajima i požrtvovnošću ? Postoji li tko da se ima volje boriti za pravdu, poginuti za nju ?

Hvala im svima, da nije bilo njih tko zna šta bi bilo s nama..

..dobro i lose su gospodari i stvoritelji zemlje i svega ostaloga..kod nas a i sire..danas.. lose vlada..dobro je na putu..ostaje nam ..nadati se.. pitanje i problem su ..kako i cime upotpuniti to vrijeme cekanja na dobro..djelovanjem..razmisljanjem i trazenjem oprosta od dobroga .. siguran sam..dobro ce zamijeniti lose..za to ..nase smrti ce se pobrinuti..

vokovar-ponos hrvatske!

tko bi mogao zaboraviti te nevine ljude koji su svoje živote dali za jedan grad,za jednu nam Hrvatsku za slobodu!

Glavašević nijepisao optužbnicu, to se jasno vidi iz sinočnjeg dokumentarnog filma Višnje Starješine, pisali su ga kosovci koji nisu željeli Hrvatsku, zato ne širite laž jer Siniša to ne zaslužuje!!!

zato je istina da je prestanak informativne blokade u OG Vinkovci-Vukovar-Županja uvjetovan objavljivanjem ove optužnice
zato je istina da je faxirana u Zagreb (RADIO DESK ZG YU) iz CO SNO Vinkovci (fax: 056 21266), 09. studenoga 1991. u 12 sati i 57 minuta, dok je trajala opsada Vukovara
zato nosi pećat i potpis Marin Vidić Bili
zato ju je Glavašević osobno pročitao na radiju
I zato danas imamo rezultat opsade,Vukovarsku koaliciju ,Hrvate u zatvoru,a Stanimirovića koji je zajedno sa Arkanom izdvajao ljude na Ovčari i vadija im krv, u Saboru i još dan danas ubiva već ubivene.
A vjerojatno su i kosovci poslije pada grada heroja u Zagrebu tjedan dana premlaćivali Milu Dedakovića.....samo čiji ?!,a evo i njegove izjave:
M.D.J.-Tjedan dana su me tukla njih četvorica. Slomili su mi dva rebra. Nisam mogao stajati. Pretučenog bi me bacili u kotlovnicu, a bilo mi je bolno i disati. Tako fizički i psihički razbijen ležim i razmišljam - što se događa, zašto!? Došao sam do zaključka da je posrijedi bio novac! Stalno su pitali gdje je novac, a ja ništa nisam shvaćao. Nisam shvaćao da mi to rade oni koji nisu imali hrabrosti otići u Vukovar, koji su željeli sakriti mnoge malverzacije oko sredstava i oružja namijenjenih Vukovaru, a koja nikada nismo dobili.

Bija sam jučer u Vukovaru, i u mimohodu sijećanja na sve poginule i iznenađuje me jedna stvar - novinari ili imaju toliko slabu procijenu o broju ljudi koji su bili u mimohodu ili je nekome to u interesu da sakrije pravi broj ljudi koji je sudjelovao u tom činu - sigurno je bilo priko 50 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske,nije mi jasno zašto se žele sakrit prave brojke...da je bilo 15-20 tisuća to je notorna laž i neznam kome to paše da kaže da je bilo manje svita nego šta je... možda bi braći sa istoka bilo neugodno da čuju da je bilo 50-60 tisuća,da toliki ljudi još misle o Vukovaru i o svemu šta su nam Srbi napravili u ovom ratu...
Iz suza i bola niknut će cvijeće,a Kaštela nikad zaboravit neće - Vukovar!!

Svaka čast, slava i hvala Vukovaru.
Da li se tragedija mogla izbjeći...

Tragedija se nije mogla izbjeći, to su svatili i Vukovarci kad su vidjeli tenkove i br. oružane sile koja ih je opkolila. Dr.Bosanac je izjavila da je tek tada shvatila da im se nije moglo pomoći. mladi Jastreb na takva pitanja danas odgovara\'\' pitajte kako smo se uopće mogli i toliko vremena braniti\'\'...netrujte nas i onako smo podjeljeni, izjednačit žrtvu i agresora to je i z d a j a a na tome se radi i znutra i izvanka...a mi \'\'pametni\'\' nasjedamo.

Nitko ne izjednačava žrtvu i agresora od nas koji tražimo istinu, već želimo pravu istinu o tome šta se dešavalo. Jer dok su jedni ginuli drugi su se bogatili, to je neoboriva činjenica. Tvornice su se dijelile podobnima, švercalo se gorivo neprijatelju, možda i oružje, kamioni dinara su odvoženi u bosnu, izvršavala se sustavna pljačka hrvatskog naroda, sve u korist 100 ili 200 obitelji. Znali su i znaju sigurno pravi heroji što se tamo dešavalo, ali njima je sigurno više dosta svega, ljudi stare i žele mirno proživjet ostatak života. A svjesni su da bi to bila i da je borba protiv vjetrenjača..Siniša Glavašević je sigurno znao što čita, rekao je da ima nepobitne dokaze, i siguran sam da ih je vidio i da su svi tamo znali. Zar bi jedan takav domoljub i pravi heroj kakav je nepobitno bio Siniša Glavašević ! čitao takvo što i optuživao vlastitu vlast i državu za izdaju nepromišljeno ? To Siniša zaslužuje, zaslužuje istinu i da se njegov glas čuje da se otkrije prava istina. I Mile Dedaković Jastreb je govorio kako se svaki dan čuo s Tuđmanom i s drugima povremeno za vrijeme okupacije sve do dva dana prije pada grada. Nadam se da će povijest napisati pravu istinu. A vi \"pametni\" što nasjedate, nemojte više i zabijte glavu u pijesak, prikonite se većini, nemojte razbijat glavu nepotrebno..vi sigurno ne biste ostali..
Jer kako reče Siniša Glavašević - tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?

Evo kopija članka iz 93. kojeg je napisao Stanimirović. I sad je taj član koalicije! Tko je pobijedio u ovom ratu?

VK (VOJSKA KRAJINE)
LIST SRPSKE VOJSKE KRAJINE
broj 7-8, X-XI.1993.


Obnova zdravstvenih ustanova u Vukovaru 1991.-1993.

BOLNICA U PRAVOM RUHU

18. novembra 1991. oslobođena je bolnica u gradu na Vuki, poslednjem ustaškom uporištu. Mesec i po dana kasnije rođena je u njoj prva beba, početkom marta \"Trudbenik\" osposobljava Hitnu medicinsku pomoć, a šest meseci kasnije počinje sanaciju kompletne zgrade \"nove bolnice\". Za dve godine osposobljeno je oko 70 odsto kapaciteta i oko 250 ležajeva, a vrednost radova je oko 5,5 miliona maraka.

Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan. Ljudska mašta ne može da zamisli ono što se tada u gradu moglo videti kao stvarnost. Rečju, grad koga više nema, koji pruža sliku pakla, pun dima, paljevine, leševa, smrada, a ponajviše nepreglednih ruševina.

Nekada jedna od lepših građevina u gradu, sa novim zdanjem podignutim pre 15 godina, važila je za jednu od najopremljenijih bolnica u bivšoj Jugoslaviji. Sada je praktično nema, jer je prema konturama u obilju ruševina teško prepoznati da se nalazimo baš na njenim temeljima.
Nekada je imala kapacitet od 450 bolesničkih ležajeva, sva potrebna odeljenja, sa subspecijalističkim i pratećim službama. Sada od toga nema ništa, jer je 75 odsto objekata srušeno i uništeno. Srećni smo bili što smo ponovo na svojoj grudi zemlje, a srce su pritisli tuga i bol pred naveselom slikom koja se pružala oko nas.

Rat je i dalje besneo u našoj blizini, što nas je teralo da radimo brzo na obnovi i pružamo pomoć ranjenicima, koji su to od danas s pravom očekivali. Bilo je teško u zimskom periodu živeti bez vode, struje, grejanja, te bez ijednog stakla na prozorima.

Veliku pomoć i razumevanje ispoljili su pripadnici JNA, te bratski gradovi Srbije. Raščišćavani su prilazi bolničkim objektima, uz uporedne radove na osposobljavanju grejanja, zastakljivanju suterenskih prostora, bušenju arteškog bunara, osposobljavanju elektroinstalacija, servisiranju i popravci zatečene medicinske opreme…

Posle nepunih mesec i po dana počinju u našoj bolnici da se leče prvi pacijenti i rađaju prve bebe, da bi 13. januara 1992. obavili crkveno osvećenje bolnice, kao prvog delimično obnovljenog objekta u Republici Srpskoj Krajini. Radovi se obavljaju još intenzivnije, a prvi i najveći donator za bolnicu Vukovar - beogradski KMG \"Trudbenik\" oglasio se već marta 1992. godine osposobivši zgradu Hitne medicinske pomoći sa rehabilitacijom. U junu 1993. \"Trudbenik\" počinje sanaciju kompletne zgrade \"Nove bolnice\", uz minimalnu naknadu. U naprednim mesecima, velikim trudom i požrtvovanjem pojedinaca, nabavljen je repromaterijal po celoj Jugoslaviji, uz pomoć darodavaca i sponzora, te bez novca i finansijske pomoći započeo je veliki građevinski zahvat koji je trajao narednih šest meseci. Uporedno se radilo na obnovi potpuno uništenog voznog parka, osposobljavanju centralnog vešeraja, kuhinje i laboratorije. Počeli su radovi i na obnovi zgrade transfuziologije i izgradnja nove zgrade patologije. Radovi su pri kraju, a novi objekti biće pušteni u rad prilikom obeležavanja druge godišnjice oslobođenja Vukovara. Nabavljenim su aparati za hemodijalizu i ta radna jedinica takođe počinje sa radom za drugu godišnjicu oslobođenja, s obzirom na to da su radom oko montaže opreme u toku. Inače, Vukovar nije do sada imao Centar za hemodijalizu.

Bolnica je u sastavu Zdravstvenog centra \"Sveti Sava\" Vukovar. Do sada je obnovljeno 70 odsto kapaciteta. Osposobljeno je 250 bolničkih ležajeva, stanica HMP, rehabilitacija, hirurgija (sa dve operacione sale), ginekologija (dve operativne sale i porodilište), interno odeljenje sa centrom za hemodijalizu (koji je u završnoj fazi), neuropsihijatrija sa EER i EMG kabinetom, ORL odeljenje, očno odelenje, pedijatrija, Radna jedinica za patologiju i transfuziologiju i kožno-venerične i infektivne bolesti, kabinet sa RTT sa ultrazvukom, medicinsko-biohemijska laboratorija i tehnička služba. Vozni park sada ima 10 automobila, dva kombi-vozila i minibus.

Vrednost do sada izvedenih radova, nabavljene opreme, voznoga parka i nezavršenih investicija iznosi 5,5 miliona nemačkih maraka. Ako se uzme u obzir da smo od tih sredstava oko 5 odsto dobili od republičkih institucija, možemo biti izuzetno zadovoljni postignutim, jer je bolnica objekat koji je na sebi svojstven način vratio život i sigurnost u Vukovar.
Zdravstveni centar \"Sveti Sava\", osim bolnice na terenu, u svom sastavu ima dom zdravlja, 25 ambulanti, 10 zubnih ambulanti, osam apoteka sa centralnom apotekom u bolnici.

U celom Zdravstvenom centru ima 620 zaposlenih, a 70 zdravstvenih radnika visoku stručnu spremu.

Prioritetna obaveza nam je dalje osposobljavanje odeljenja za plućne, te kožnovenerične i infektivne bolesti. Započeti su radom i na obnovi \"stare zgrade\", a pok je šest meseci. Nadamo se da će i na ovom poslu biti uspeha i da će bolnica u skoroj budućnosti biti kompletirana, sa svim potrebnim odeljenjima i medicinskom opremom.

Prim. Dr. Vojislav Stanimirović

Evo još malo zapisa zašto bi nas sve tribalo bit sram naspram Vukovara.


Na vijest da će srbijanski predsjednik Boris Tadić posjetiti Vukovar reagirala je Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik pišući kako će ga dočekati Vojislav Stanimirović.

Reagiranje prenosimo u cijelosti.

Ukoliko se želi istinski ispričati u ime Srbije za počinjenu agresiju i brojne zločine nad hrvatskim narodom, zašto gospodin Boris Tadić dolazi u Vukovar čamcem preko Dunava?

Želi li se iskreno pokloniti žrtvama, logično je da dođe onim smjerom kojim se iz Srbije dolazilo rušiti, protjerivati i ubijati naš narod. Stizale su u nepreglednim kolonama tenkova, kamiona i transportera, vojne i paravojne postrojbe koje su rušile civilne i sakralne objekte, zatvarale, mučile i ubijale nevine ljude, i to smjerom Tovarnik, Lovas, Sotin, Vukovar. Tim istim smjerom odvedene su u logore širom Srbije tisuće hrvatskih branitelja i civilnih stanovnika Vukovara i okolnih mjesta.

U navedenim selima nakon okupacije za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku u nepuna dva mjeseca mučena i ubijena je 221 osoba i još nitko nakon punih i dugih 19 godina nije odgovarao.

Poslije Sotina došao je na red grad Vukovar gdje je stradalo na tisuće ljudi, a Ovčara je postala najveće stratište Domovinskoga rata gdje je mučeno i strijeljano 200 ranjenika Vukovarske bolnice.

Prigodom posjeta dobrodošlicu će sigurno izreći i dr. Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, koji inače odlično poznaje navedeni pravac jer je to i njegov ratni put u kojem je sudjelovao vrlo aktivno 1991. godine po mobilizaciji u Beogradu. Krenuo je iz Šida s prostora države agresora. Rođen je u Tovarniku, a baš mu prva ratna postaja jest agresija na rodni Tovarnik. Mjesto danas pamti 68 ubijenih u velikosrpskoj agresiji.

Druga postaja je Lovas. Stanimirović je viđen 18. listopada 1991. godine u dvorištu poljoprivredne zadruge u Lovasu, zajedno s prvooptuženim za Lovas, Ljubanom Devetakom, kada je vršen odabir tko će ići u minsko polje. Mjesto danas pamti 90 ubijenih.
Treća postaja je Sotin s 63 ubijena, dok se dio žrtava i danas vodi kao „nestali“.

Ratni put Vojislav Stanimirović završio je „18. novembra 1991.“ iz kojeg pamtimo njegov ulazak u podrum Vukovarske bolnice, zajedno s ratnim zločincem majorom JNA Veselinom Šljivančaninom. Obojica znaju kako su odvoženi ranjenici na strijeljanje na Ovčaru.

Moramo napomenuti da Vojislav Stanimirović nije bio običan vojnik nego «glavni oficir saniteta za zapadni Srem».

Vojislav Stanimirović odlikovan je „Ordenom za ratne zasluge u Podunavlju“ od strane ratnog zločinca Radovana Karadžića 1995. godine na Palama.
Činjenica je da danas ne znamo za grobove gotovo 2000 žrtava Domovinskoga rata, a Srbi u spomenutim mjestima, kao i diljem Hrvatske, znaju.

Stoga, dolazak bi Tadića i njegova isprika hrvatskom narodu imala smisla, da prođe tim križnim postajama, sobom donese podatke o mjestima gdje su zakopani naši «nestali» i da se spomenuti Stanimirović ne nalazi ni u kakvom protokolu, jer bi odavno trebao biti u Haagu.

Sve ostalo je još jedno golemo poniženje hrvatskoga naroda, pišu za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik, Antun Ivanković, predsjednik i Nevenka Nekić, književnica.

vukovar je žrtvovan za dignit nacionalni ponos i za dozvat pomoć izvanak, a naravno i za zamračit pineze. zna se ko je kriv.
sve oto ne umanjuje patnje i žrtvu branitejev i stanovnikov.
endem

je li ili nije Vukovar žrtvovan i ako je, zašto je žrtvovan ostavimo prošlosti. Na to više ne možemo utjecati, ali možemo da se ne žrtvuje danas u ime nekih \"viših\" interesa, u prijevodu fotelja.

da ostavimo prošlosti...fino, i onda da se opet kopa po njoj i stvara nemir za jedno 20, 30 godina..ne znam..mislim da svi žele istinu, ali isto tako i zaborav, vjerojatno pogotovo oni kojih se to najviše tiče, onih iz Vukovara. Oni bi siguran sam svi to voljeli zaboraviti i nikad se više ne prisjetiti, ali i sto tako mislim da se svaki dan sjećaju toga, bar tako govore u intervjuima, da na spavanje idu s tim..da je to nemoguće zaboraviti..opet je vjerojatno bolje onda ni ne tražiti istinu i pitati se jer to traži evociranje uspomena i ponovu patnju. Patnju ljudi koji su izgubili sve, kojima se život raspao na milijune komadića. Oni danas pokušavaju poneki komadić života još prikupiti i s tih nekoliko komadića proživjeti ostatak života u miru. Svima je puna kapa prepucavanja više, pa i shvaćaju ljudi da ne možeš protiv kriminala i politike, protiv moćnika, ne možeš se s rogatim bosti...
Mislim da ipak drugi mogu i da bi trebali tražiti istinu jer to se tiče svih nas u jednom širem kontekstu..Ali ako bih bio ubjeđen da Vukovarci ne žele tražiti istinu zbog razloga koje sam naveo onda bih to poštovao, jer previše su nas zadužili..
Ipak mislim da duboko u sebi žele istinu, jer istina oslobađa, istina otklanja sumnje i daje smisao, istina čovjeka suočava sa samom sobom s istinom i onda čovjek ima šansu, šansu da prihvati istinu i da ide dalje..onda je čovjek načisto sa sobom i sumnje, nedoumice nestaju, one sitne bubice u najudaljenijem kutku uma odlaze, onaj prigušeni nemir, tiho zujanje nestaje, to mjesto ispunjava mir i tišina..
U meni je bio nemir ovih par dana dok sam tražio po netu istinu, dok sam čitao i slušao posljednja izvješća i razgovore Glavaševića, Dedaka, Dr Bosanac..nikad se prije nisam ozbiljnije zapitao o tome..( i sada kao nadobudan i odjednom osvješten tražim neku istinu i pravim se pametan )
Sada sam mirniji nakon par nemirnih dana, shvatio sam u biti ono što se lako da shvatit i otkriti, samo ako se posveti tome par dana..internet je prepun informacija koje se ne mogu sakriti. Potpunu istinu je teško shvatiti i puno toga se neće nikada otkriti, ali mislim da se vrlo lako može shvatiti da je Vukovar žrtvovan i da su tu u igri bile mnoge kalkulacije, ja ne znam da li je tako moralo biti, morao bih posvetiti puno više dana, mjeseci, možda godina da bi se pohvatalo sve konce i da bi čovjek mogao znati i shvatiti potpuno većinu toga. Puno je uzroka, i previše bitnih i manje bitnih detalja, nije ni izbliza crno bijelo, nije niti ta siva boja jasno vidljiva. Mogu samo znati i osjećati ono što je u meni, a to je da s ovog gledišta posve subjektivnog u odnosu na to vrijeme, ali s gledišta čovjeka bi se borio za Vukovar tj. za svakog čovjeka koji je bio zatočen u njemu, da je i jedan bio samo..vjerujem da se moglo učiniti više.
Ja sam sad miran jer znam u biti okvirno šta se dogodilo. Moje bube i zujanje daleko u udaljenom kutku uma i taj nemir je nestao..Moja sumnja koju mi pobuđuju drugi koji ne žele istraživati i onda te proglašavaju državnim neprijateljem i mrziteljem hrvatske, je nestala, nju je zamijenio mir i znanje, tim ljudima mogu mirno reći što mislim o tome slagali se oni s tim ili ne, ja znam ono u što sam se uvjerio, ono što sam svojom sposobnošću mogao shvatiti i razlučiti, naravno kritički gledajući i mjereći sve na što sam naišao..na taj način i živim život, pokušavajući sve što ne razumijem i ne shvaćam shvatiti svojim umom, očima, sposobnošću..ne dopuštam nikome da mi svojim sugestijama ispire mozak, ali rado poslušam svakog, bio on ovakav ili onakav. Sud krajni donosim sam za sebe.

Samo da se osvrnem na ono što gost 6142 kaže za žrtvovanje \"danas\". Danas je žrtvovano još jučer. Za danas nema spasa. Jučer nismo reagirali, danas je kasno. Možemo utjecati na sutra. Možemo izgraditi bolje sutra. Ali to možemo jedino čisteći prošlost. Mislim da kad bi se rasvijetlilo neke stvari o Vukovaru, da bi mnoge fotelje danas nestale. Danas je vezano uz rat i pljačku koja se počela dešavati s ratom paralelno. Danas nam sudbinu kroje ti koji su onda zatvarali oči, i sigurno neki koji su pljačkali onda. Mogu ovako do sutra....nema smisla

Samo bih rekao još jedno, kad je istina u pitanju, nema ništa između, nema mjesta nijednoj laži, ne može se živjeti u istini dopuštajući si luksuz sitnih neistina i pokoje male laži. Istinu u ovoj državi tražiti je jednostavno nemoguće. Sistem je pogrešan, struktura je pogrešna, ništa ne funkcionira kako bi trebalo, za dobrobit čovjeka i društva. Ali unatoč svemu, dok postoji iti minimalna šansa za nešto, za neku promjenu i pokušaj, onda postoji nada i mogućnost, ma koliko ona mala bila ipak postoji..mislim da ju svatko ima priliku iskoristiti.