NE POSTOJI ČAROBNI ŠTAPIĆ
Sudeći prema broju komentara od strane čitatelja o člancima vezanima za prometnu infrastrukturu, čini se da je ona jedan od gorućih problema Kaštela. Kaže se da su ceste žile kucavice svakog grada. Ako je tako, Kaštela pate od teških koronarnih bolesti. Iako smo svjedoci vječnih radova na našim ulicama, čini se da se ti problemi presporo rješavaju.
KOGA USPORAVAJU USPORNICI?
Automobil ima velika večina građana Kaštela. Netko je kupio novi, a netko polovni. Uz automobil ste vjerojatno dobili i kredit sa sada ne baš malim kamatama. Ja spadam u skupinu onih koji su kupili manji novi automobil na kredit. Računao sam novo je novo. Plaćati ću kredit, ali barem neću trošiti na popravke. I zaista, ne muče mene nikakve greške na automobilu. Automobil je izvrstan, provjerene je marke. Mene muči namjerno i svjesno uništavanje moga automobila.
MUKE PO BALUNU
U ovo zimsko doba prosječni se hrvatski ljubitelj nogometa obično odmara od svoje najveće strasti. Rane od preranih ispadanja iz eurokupova zaliječene su i nestrpljivo se čeka neko čudesno proljeće najdražeg kluba. Ali iz godine u godinu rane su sve veće, a vrijeme za oporavak sve kraće.
BANDIĆEV PREDIZBORNI BUMERANG
Dobili smo trećeg hrvatskog predsjednika. Nekomu je po guštu, nekom nije. Je li odabir bio dobar ili nije, sada ne bih o tome, uostalom to tek treba vidjeti. Ja bih o predizbornoj utrci u drugom krugu.
SEOBA HRVATA ILI PRIVILEGIJA RIJETKIH
Na izmaku je još jedan skijaški vikend. I ovu godinu bombardirani smo slikama gužvi na graničnim prijelazima. Zaključak svih reportera bio je da se Hrvati ne boje krize već da i ovu godinu masovno odlaze na skijanje. Spominjale su se i vreče i vreče eura koje će se ostaviti preko granice.
VAŽE U RUKE
Ovo blagdansko vrime u nas je uvik bilo vrime o ića, pića, pisme i – pucanja. Tako je oduvik. Nije ni danas ništa drukčije. Gledan ja nekidan onu dicu šta su se skupila prije ponoćke oko badnjaka. Puni su in žepi petardi. Šta oni manji, šta oni veći. I dobro se čuju, šta je, je.
JEDNOSTAVNO DO UŠTEDA
Dragi prijatelji, već neko vrijeme se bavim osobnim financijama. To mi je, kao hobi. Bio sam nedavno na jednom seminaru HUB-a i poslušao neke savjete i prijedloge i odlučio jedan mjesec voditi tablicu prihoda i rashoda. Tablicu sam ponudio nekim mojim prijateljima koji imaju drugačiju situaciju od mene (podstanari su i nemaju djece ili imaju više djece). No još čekam njihove rezultate. Moja tablica je gotova.
PORTALOV KUTAK ZA KUĆANICE
Kako vrijeme leti…čini nam se da smo jučer pospremili božićne ukrase, a skoro ćemo ih ponovno izvaditi. Uskoro ulazimo u mjesec ljubavi, praštanja, darivanja, a kako je prosinac poseban mjesec, posebna je i hrana koju pripremamo obilježavajući brojne blagdane i doček Nove godine.
UŽIVANJE NAJVIŠEG MOGUĆEG ZDRAVSTVENOG STANDARDA JEDNO JE OD OSNOVNIH PRAVA SVAKOG LJUDSKOG BIĆA
Opća deklaracija o ljudskim pravima, koja je usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda davne 1948. godine, određuje pravo na život kao osnovno ljudsko pravo te smješta pravo na zdravlje u grupu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.
USUDITI SE: TO JE CIJENA NAPRETKA! (VICTOR HUGO)
Šetam ja jučer, lip je bija dan i sidnem na klupu malo se odmorit. Gledam okolo kad mi pogled zapne za jedan grafit na susjednom zidu – ½Tribalo bi...½. I nakon minut, dva razmišljanja šta je pjesnik tija reč, jednostavno čestitam autoru na tako jednostavnoj i sažetoj dijagnozi našeg društvenog ponašanja.
GROBLJE U KAŠTEL SAROME OPET BEZ VODE
Dušni dan ili Dan mrtvih, dan je kada se svi prisjećamo svojih najdražih koji više nisu među nama, uređujemo groblja i kitimo njihova posljednja počivališta cvijećem i svijećama…

Kad neki tekst sadrži naslov poput ovog, mnogi bi se pročitavši ga mogli uvrijediti. Najtužnije jest da se nikad neće uvrijediti jer koliko god bolno istinita bila ova činjenica dana na početku, toliko je jasno da će okrenuvši glavu odmahnuti rukom svi 'ljudi bez obraza i oskudnog znanja' iz odlične Harijeve pjesme sa početka devedesetih.

VRIJEME JE DA ZAJEDNIČKI PODUZMEMO KORAKE
Živim u neposrednoj blizini Osnovne škole «Knez Trpimir» u Kaštel Gomilici i svaki dan gledam djecu, sedmaše, osmaše a i mlađe, kako puše, kupuju cigarete bez ikakvih problema, čak i na komade, maltretiraju mlađu djecu, ucjenjuju ih, kradu im novac, psuju, prostače, istražuju svoju seksualnost.
URA VRIMENA ZA DUŠU I TILO
Drage moje kaštelanke, evo da ne ispadne da uvik nešto grintan i kritiziran, podilit ću s vama jedno prilipo iskustvo i to ponesena onom Courbertinovom - "U zdravom tijelu,zdrav duh". Odnedavno vam ja sa svojom mladom nevistom iden na pilates vježbe i u samo dva tjedna toliko san se zakačila da nema šanse da priskočin bilo grmilo ili sivalo. A evo i zašto…
JESMO LI KUMPIRI ILI LJUDI
Mislim da je krajnje vrime da prozborimo o nekim konkretnim, svakodnevnim stvarima koje muče obični, mali svit s ovog područja.
JOŠKOV RETROVIZOR
Vrime je od jematve, one prave, lipe, domaće, kaštelanske…Plodovi jednogodišnjeg truda se spremaju u konobe, ili svoju ili nekog potencijalnog kupca, sve prema procjenama i planovima vridnih kaštelanskih težaka.
JOŠKOV RETROVIZOR
Probudi se naš Marin, prije par dana sa bolnom grimasom na licu, nešto ga probada, nije cili svoj, ne sladi ga život, kud će šta će, kaže ženi: -Iden ja do likara.
JOŠKOV RETROVIZOR
"Ovdje krugovalna postaja Kaštela, poštovani slušatelji dobar vam dan, slušate nas u prvom danu našeg emitiranja na frekvenciji od 88,2 MHZ..." Otprilike ovako je eterom Kaštela i Dalmacije na današnji dan (01. rujna) prije osamnaest godina točno u 08:00 sati zazvučao glas koji je značio puno, puno više od početka djelovanja jedne lokalne radio-postaje, značio je svojevrsnu medijsku deblokadu na ovim prostorima.
RAŠČETVORILI NAS ONI SA MARKOVOG TRGA
Sjedim ja nedavno u društvu prijatelja iz stare klase optimista, čovjekom sa bogatim životnim iskustvom i brojnim utakmicama u nogama. Osoba koja je ni manje ni više 90-tih godina „broju jedan“ bila desna ruka i koji je nadobudno sa nekoliko pojedinaca entuzijasta beskompromisno davao sebe da bi mi danas imali ovo što imamo.Državu.
STARE DOBRE SLASTIČARNICE
Putem Portala grada Kaštela željela bih upozoriti na jedan svakodnevni problem koji muči mještane Kaštel Gomilice. Naime, to naše malo misto nema ni jedne klasične slastičarnice ili štanda za prodaju sladoleda.
IMA LI NADE ZA NAS
Betonskim pustarama Lijepe naše već dulje vrijeme haraju nedefinirane grupacije `odabranih` formirane u tajnosti, a broj njihovim članova rapidno raste iz dana u dan. Situacija je toliko kritična, da smo do ovog trenutka već jako egzistencijalno ugroženi. Pozivaju se svi stanovnici da se pritaje u svoje životne nastambe i ne ispuštaju glasa, te ne provode slobodnu volju, jer bi ih to moglo skupo stajati.