hren
 

MILIJARDE, vlasnici, zvijezde i treneri su stranci, ali kulisa je Engleska. Utakmicom aktualnog prvaka Leicestera i povratnika Hulla, u 13.30 sati počinje 25. sezona Premier League.

Kako je sumanuto bogata i rastrošna Premier League pokazala svoje "neprofitersko" lice?

Nikad bogatije, raskošnije i rastrošnije. U njoj i od nje zarađuje se i troši sumanuto, pa si od ovog ljeta može dopustiti dva "povijesno neprofiterska" poteza: Natjecanje se nakon desetljeća nošenja sponzorskog imena zove samo Premier League, a nakon niza pobuna navijača svedenih na potrošače, ulaznice za gostovanja ne smiju biti skuplje od 30 funti.

Sve ostalo u Premiershipu svodi se na lovu, hrpetine love i to nikad kao ove sezone. Tako da smo u startu pogriješili stavljujući na grafiku kojom ilustriramo najavu sezone ono što baš svi rade - veliku trenersku četvorku koja navodno vedri i oblači Premiershipom. Kako da ne.

"Velika četvorka menadžera vlada Premiershipom". Kako da ne.

Nemaštovito smo se priklonili trendu, ali budimo realni, koliko od vas bi kliknulo na tekst da su umjesto menadžera, tamo stvarni bossovi najatraktvnije nacionalne lige na svijetu; Khaldoon Khalifa Al Mubarak, Roman Arkadjevič Abramovič, Joel i Avram Glazer, John W. Henry i Thomas C. Werner?

Oni, likovi iz sjene i nezamislivo raskošnih loža engleskih stadiona drmaju ovom predstavom. Nipošto ne vrhunski, ali novinarski preuzvišeni i preproducirani treneri, putem medija bačeni nogometnoj raji da se s njima zabavlja, dok šeici, oligarsi i tajkuni broje milijarde.

Novinari i uvaženi kolumnisti od nečega što je igra rade znanost, vjerojatno kako bi dali uzvišeni smisao onome što su počastili svojim praćenjem, a to je nešto tako jednostavno kao što je nogomet.

Zašto engleski kolumnisti i njihove bjelosvjetske kopije, od nogometnih trenera rade znanstvenike, umjetnike i filozofe?

Treneri, posebno u medijski zamamnom i zavodljivom Premier Leagueu, gdje se čak ne zovu treneri, nego menadžeri, savršeni su subjekti medijskim suučesnicima šeika, oligarha i tajkuna, pa se nogometne trenere uzdiže na pijedestal znanstvenika, karizmatika, umjetnika, filozofa i pop-kulturnih superzvijezda, na tumačenje čijih se unutarnjih proživljavanja, emocija, verbalnih eskapada i egzibicija duž aut-linije, a da ne spominjemo njihove ingeniozne taktičke masterclassove, troši više kartica teksta nego što na njih milijuna funti troše stvarne gazde cijele ove predstave.

Ove sezone medijski prodavači muda pod bubrege i nogometni puk koji to sve guta doći će na svoje kao nikad prije, jer Mourinhovim povratkom, Guardiolinim i Conteovim dolaskom, te Kloppovim ostankom, od svjetske trenerske elite van engleskog prvenstva ostali su samo Ancelotti i Simeone.

Premier League više nije natjecanje engleskih klubova i nogometaša, nego amerikaniziranih franšiza

Istaknuli smo da nazivati tu ligu engleskom ima smisla jedino po geografskom ključu, jer kao što smo pisali prošle godine, davno je prošlo vrijeme kada su krajem 70-ih i početkom 80-ih Englezi naslov prvaka Europe osvajali šest godina zaredom, a na vrhu kontinenta se kočoperili Nottingham Forest i Aston Villa.

Tada su to doista i bili engleski (britanski) klubovi s gotovo svim igračima iz Ujedinjenog Kraljevstva, dok su prošle godine tri engleska kluba u uzvratnim utakmicama osmine finala LP na teren poslali ukupno samo pet Engleza (!), da ne spominjemo nedostatak igrača iz vlastitog uzgoja, što je još jedan u nizu dokaza da je Premier League sve manje liga s engleskim igračima, dok klubovi s dugom i slavnom tradicijom nalikuju američkim franšizama.

Prije 20-ak godina Serie A zvali su Nogometnom NBA, ali u drugom kontekstu: najjače lige, najboljih igrača, punih stadiona i klubova koji su dominirali europskim kupovima. Danas se amerikanizacija nogometa u europskoj zemlji u kojoj je izmišljen, događa u najgorem smislu, gdje je sve podređeno zaradi i "zabavi za cijelu obitelj". Znamo gdje je završila prethodna Nogometna NBA, a ova najnovija ide u istom smjeru. Ali, za razliku od Serie A, čiji je sunovrat označio nedostatak ulaganja u infrastrukturu, klubove i transfere, Premier League svoj očiti pad s europskog vrha doživljava zbog toga što je sve više i besramnije bogata.

Engleski poučak: Ako Španjolce i Nijemce ne možemo pobijediti, možemo im nakon najboljih igrača pokupovati i trenere

Dok dolaze milijarde od televizijskih prava i sponzora to je manji problem, a kako bi i njega dokinuli, klubovi iz Premier League su shvatili; ako već Španjolce i Nijemce ne mogu nadmudriti, mogu im nakon najboljih igrača, pokupovati i najbolje trenere, bez obzira što će neki od njih vrlo brzo dobiti otkaze, pa će mjesta menadžera-čudotvoraca u najavnim grafikama pred sezonu, zauzimati Paul Pogba i ostalih par igrača "vrijednih" 100 milijuna eura.

Super-treneri i sin razmetni koji se vratio u Manchester u potpuni zaborav ovog ljeta bacili su glavnu priču cijelog nogometnog svijeta od prije samo par mjeseci: senzacionalni, bajkoviti uspon Leicestera do naslova prvaka Engleske te debakl velikana - aktualnog prvaka Chelseaja, koji je završio prvenstvo na 10. mjestu, Liverpoola tek par mjesta iznad i također bez Europe, te još jedne sezone agonije za Manchester United, koji se nikako nije utješio europskim utješnim natjecanjem.

Leicester prvak i West Ham na korak do Lige prvaka bili su incident koji se neće tako brzo ponoviti: Poremećena 2015/16 nije mogla biti "nulta godina" Premier League, nakon koje se iznova miješaju karte i preraspodjeljuju pozicije moći u "engleskom" nogometu

Ali, nije bilo govora da će takva, potpuno izokrenuta 2015/16, označiti "godinu nultu" Premier League, a ova, sezona koja slijedi, biti ona u kojoj se iznova miješaju karte i preraspodjeljuju pozicije moći u "engleskom" nogometu. Sramotna sezona velikana samo ih je natjerala da još više troše na igrače i trenere i tako je slava slučajnog prvaka Leicestera trajala samo mjesec i pol, dok se Pogba i Raoila nisu stali ceriti iz bazena u Miamiju i zavlačiti s postocima od najvećeg transfera u povijesti, Ibra birati broj i kuću u Unitedu, a Guardiola trošiti 150 milijuna funti na nove igrače u Cityju, za početak.

Mačke su se dakle vratile, futranije nego ikad i s pandžama isukanima kako bi se držale za vrh ili blizu njega kada se opet vrate tamo gdje im je mjesto. To se posebno odnosi na United i Liverpool, koji neće podnijeti još jednu sezonu u zoni Europa Lige, jer u tom slučaju Mourinho i Klopp ne lete samo s grafika koje krase menadžerski superstarovi. Gdje će onda miševi, u prvom redu Leicester, a onda i West Ham, drugi najbolje plasirani klub od malih prošle sezone, nego tamo gdje im je mjesto - u sredinu tablice. Kako smo podvukli, ovo je sve manje engleska liga, ali zadržava bitnu odliku engleskog društva - klasnu podjelu, u kojoj nema ekspresnog preskakanja kasti.

Miševi, nazad u rupe, vraćaju se mačke

Nije da se nisu borili protiv povratka u normalni slijed stvari; Leicester se svim silama trudio zadržati sve zvijezde. Vardy i Mahrez su ostali, ali otišao je motor i srce momčadi, sjajni presretač N'Golo Kante. Tko je gledao Superkup protiv Uniteda, mogao je vidjeti prvi gol novog Mourinhovog kluba, kojeg nikad ne bi vidio da je s druge strane bio onaj koji je postao novi Chelseajaev Makelele. Ali zato je tu Nampalys Mendy, doveden kako bi nadomjestio Kantea i prema onome što je pokazao u Francuskoj, to bi mogao dostojno napraviti. Napad je pojačan Ahmedom Musom, koji bi brzinom i efikasnošću trebao činiti savršen tandem s Vardyjem, dok je mladi Bartosz Kapustka (19) perspektiva u vezi. Schmeichelu je kao rezerva pridružen Ron-Robert Zieler, dok je u obrani konkurenciju pojačao Luis Hernandez.

Prvaka Engleske pojačali su Cracovia, Gijon, Hannover i Nica

Navikli smo da se prvak Engleske pojačava s igračima iz daleko jačih destinacija nego što su Cracovia, Hannover, Gijon, Nica i CSKA, ali kao što znamo, Leicester je bio iznimka, incident u ustaljenom redoslijedu i hranidbenom lancu Premier League, a ove sezone čekaju ga neusporedivo veći izazovi. Momčad koja je praktično u istom sastavu odigrala cijelu sezonu i pri tome, da sve bude kao u bajci, bila pošteđena ozljeda i kartona, sada igra natjecanje više i to ono najjače - Ligu prvaka. Veliki test za Ranierija i njegovu momčad, a ništa manje ne očekuje ih u prvih nekoliko kola, kada prošlogodišnje ubojice palih velikana, igraju protiv nabrijanih na osvetu - Chelseaja, Liverpoola, Manchestera i Arsenala.

West Ham obrađujemo detaljnije zbog hrvatskog menadžera koji ga vodi i koji se također suseće s problemima "malog" kluba koji se bori ostati u višem razredu u koji je nenadano upao. Bilić je dao sve od sebe da kupi ono što mu je lude i neponovljive 2015/16 jedino nedostajalo da se dočepa Lige prvaka - golgetera od 20+ zgoditaka po sezoni. Birao je samo prave mete, raskošne ponude slao na najbolje adrese, ali kada su klubovi prihvaćali desetke milijuna od Dva Davida, napadači nisu htjeli doći u momčad za koju znaju da će se u najboljem slučaju boriti za 6. mjesto.

West Ham je dobio najboljeg igrača: Trebat će dosta da se momčad privikne na njega, ali njegovih 60 tisuća mjesta najveći su mu adut

Kako bi u tome uspio, odnosno ostali među elitom, Hammersi se sele na novi, veliki Olimpijski stadion. Nenogometno zdanje bez duše i s rupom između terena i tribina, nakon obožavanog, ali tijesnog i zastarjelog Boleyn Grounda, doima se kao još jedan skok West Hama tamo gdje mu nije mjesto, na londonski Stade de France ili još gore, Delle Alpi. Ali, na novom stadionu kapaciteta 60 tisuća mjesta, West Ham ima čak 52 tisuće pretplatnika.

Poput Leicestera, West Ham ove sezone očekuje daleko ozbiljniji posao kako bi zadržao dosegnute pozicije. Prošle godine Bilić je igrajući s rezervama namjerno ispao iz Europa Lige kako bi se fokusirao na prvenstvo, ali sada su apetiti i na tom planu veći što se vidjelo po gotovo najjačim sastavima protiv Domžala. Spomenuli smo užasno teški raspored Lisica, ali pogledajte što čeka Čekićare samo u prvih sedam dana sezone: u ponedjeljak otvaranje prvenstva kod Chelseaja, u četvrtak gostovanje u Rumunjskoj kod Astre i u nedjelju dolazak Bournemoutha u drugom kolu Premier League.

Barić je uvijek tražio još dva igrača, Bilić pet

Otto Barić uvijek je tražio još dva igrača, a Bilić je, znajući što ga čeka u novoj sezoni, poželio pet. Nordtveit, Feghouli, Ayew i Masuaku su kupljeni, a Tore i Calleri dolaze na posudbu. Ali, bitni igrači Cresswell i Lanzini ozlijeđeni su, dol Collins, Ogbonna i Payet nisu odradili pripreme zbog produljenog odmora nakon Eura.

Zbog ozljede Creswella lijevo i Bilićevog inzistiranja da na desnom boku igra krilo Antonio, suparnički menadžeri ne moraju biti osobito oštroumni kako bi zaključili na koga u protivničkoj momčadi trebaju igrati. Bilićev dokazani problem prošle sezone je što prima previše golova, a golman Adrian spasio ga je nebrojeno puta, pa tako i nedavno protiv Domžala. Usprkos tome, nije pojačao stopersku liniju. Zato je odlično pokrio centar, krila i polušpice s Nordtveitom, Lanzinijem, Torreom i Ayewom, krilnim napadačem koji je kupljen za klupski rekord od 20 milijuna funti, a puno se očekuje i od Callerija, mladog argentinskog golgetera posuđenog od "urugvajskog drugoligaša".

Prvo mjesto iz Midlandsa seli na North West

Bilić je prošlu sezonu završio kao sedmi, a što se tiče prvog mjesta, ono se iz Midlandsa seli na sjeverozapad zemlje, točnije u glavni grad nogometne Engleske, kojim vladaju najbolji klubovi Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Mourinha čekaju veliki zadaci, kako na osobnom, tako i na klupskom planu, jer njegove zadnje dvije gaže završile su trenerskim neuspjehom (Real) i debaklom (Chelsea), a sada se nakon tri izgubljene godine pod Moyesom i Van Gaalom, u Unitedu od njega odmah traži naslov.

Pogba, Mkhitaryan, Bailly i Ibrahimović nisu dovedeni i plaćeni oko 170 milijuna eura za osvajanje Europa Lige. Osim trofeja, od Posebnog će se tražiti i nešto što nije njegov forte - atraktivna i efikasna igra. Ovo drugo je imperativ za momčad koja je prošče sezone u prvenstvu postigla sramotnih 49 golova. Jedini koji su pri tome dali obol dva su mladića, Rashford i Martial, ali kako se čini, oni će biti gurnuti na klupu, kako bi Ibra bi pred golom, Rooney iza njega, a Mkhitaryan na krilu.

Manchester je opet glavni grad nogometne Engleske: Mourinho je doveden zbog domaće, a Guardiola zbog europske titule

I dok je u United došao trener kako bi vratio naslov prvaka Engleske, City je doveo Guardiolu da osvoji Ligu prvaka. Više od milijardu funti potrošenih na pojačanja u posljednjih pet godina nije bilo dovoljno za više od polufinala prošle sezone, što je stepenica na kojoj je Pep zastao tri posljednje godine u Bayernu. Stones, Sane, Gundogan i Nolito pojačali su momčad kojoj je uz polufinale LP, maksimum bilo osvajanje nebitnog Liga kupa i četvrto mjesto u prvenstvu.

Guardiola će odmah morati puno bolje, točnije ponoviti uspjeh u LP te ozbiljno se umiješati u borbu za naslov. Loše kadroviranje, prije svega u obrani i nije mu osobit temelj za tako nešto, ali i od njega se traže brzi napredak, ogromno poboljšanje, te prije svega dizanje momčadi iz malodušja koje kao da je na nju prenio beskrvni Pellegrini. Pep će tu biti dijametralno suprotan i u najvećem dijelu limitirane igrače Cityja, uvjeriti kako su najbolji na svijetu.

Conte ima najteži posao od trenerskih aristokrata

Preostala su nam još dva uzdrmana velikana, čije nove trenere čeka veliki posao. Najteži je pred Antoniom Conteom, koji s momčadi mora preskočiti barem šest mjesta u odnosu na prošlu sramotnu sezonu. Za razliku od novih trenera mančesterskih klubova, od njega se ne očekuje borba za naslov, ali ulazak u Ligu prvaka je prioritet. Još veći izazov je složiti učinkovitu momčad od igrača koju sačinjavaju velikani koje je pojelo vrijeme (Terry, Ivanović), nezainteresirani umjetnici bez žara i borbenosti (Hazard, Fabregas), a jedini napadač je onaj koji više od protivničkog gola, napada suparnike i suce (Diego Costa).

Conte je u Juventusu i Italiji impresivno dokazao da zna podići pale momčadi i od ograničenih igrača izvući maksimum. Kod Abramoviča ima brojne nove izazove, a neki od njih su: kako da Courtois opet bude vrhunski golman, a ne rupa kao prošle sezone, kako složiti obranu bez ijednog vrhunskog beka ili stopera (zato je odustao od igre s tri središnja braniča) i konačno, kako uigrati momčad da igra s dva napadača? Kao što vidimo, previše pitanja, a jedine dobre vijesti su dolasci Kantea u vezi i Batshuayija u napadu, te čijenica da kvalitetom i kadrovski siromašna momčad, ne mora još igrati i u Europi.

Liverpool će profitirati neigranjem u Ligi prvaka

Liverpool bi također, kao i prije tri godine, mogao profitirati zbog neuspjeha da se plasira u Europu, jer Klopp je prošle sezone kao sivonja svom snagom jurnuo na sva četiri fronta, zbog čega je doduše završio u dva finala, Liga Kupa i Europa Lige, ali i ostao bez trofeja, a u prvenstvu je bio tek osmi. Išao je dakle na sve, a dobio je ništa. Apstinencija od Europe, pažljivije raspoređivanje resursa i određivanje prioriteta, kao i bolje upoznavanje momčadi te dovođenje pojačanja po njegovoj želji, jamac su da ćemo ove godine gledati uspješnije Redse.

Temperamentnom Nijemcu bilo bi najbolje da domaće kupove igra s rezervama i mladima, a svu pažnju, te furiozni tempo, manijakalnu energiju i neizdrživi presing njegove momčadi usmjeri na prvenstvo. Liverpool tamo u prvih pet kola čekaju Arsenal, Tottenham, Leicester i Chelsea. Tko je rekao da Redsi ne igraju Ligu prvaka?

Izvor : Index.hr


KOMENTARI:

Stari Komentari

  • Nema komentara
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara
 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij