Čudo u Torinu nije se dogodilo, Juventus je potvrdio prednost iz prvog susreta i novom pobjedom (2:1) još jednom dokazao da mu je mjesto u finalu Lige prvaka. Tko god bude s druge strane, neka se boji...

Impresivno. Impresivno djeluje stroj koji je od vrlo kvalitetnih dijelova usavršio Max Allegri. Monaco, koji je žario i palio Europom i Francuskom i još uvijek žari i pali Francuskom izgledao je kao drugorazredna momčad protiv Juventusa. Osim jednog igrača, Danijel Subašić bio je na visini zadatka, branio je i što je bilo očekivano i ono što nije, ali suigrači su ga ostavili na cjedilu.

Napadački potentnoj momčadi poput Monaca vjerojatno nije bilo nezamislivo pobijediti nekoga u gostima uz dva gola razlike, jedini je problem bio što taj netko nije preko 600 minuta primio gol u Ligi prvaka. Ili još bolje, netko tko kod kuće nije izgubio u posljednjih 50 utakmica u svim natjecanjima. No Monaco je došao svjestan da nema što izgubiti.

Nije to ni loše izgledalo na početku, Monaco je krenuo vrlo ofenzivno, visio je gol u zraku, gol koji bi posve začinio utakmicu. Juve je nakon desetak minuta bio primoran na zamjenu, ozlijedio se Khedira, umjesto njega u igru je ušao Marchisio.

Monaco nije zabio, Juventus je zaigrao ofenzivnije i počeo opasno prijetiti Subašiću, ali hrvatska jedinica branila je maestralno. Svog reprezentativnog kolegu frustrirao je u nekoliko navrata, Mario Mandžukić je imao sjajnu priliku u 25. minuti, u prostor mu je loptu gurnuo Higuain, hrvatski napadač odlično je pucao, ali Suba brani kao od šale.

Osam minuta kasnije pobijedio je Mandžukić i zapečatio sudbinu Monaca. U samo 24 sekunde lopta je u brzoj kontri od Buffona stigla iza leđa Subašiću. S desne je strane ubacio Dani Alves, iz drugog se plana pojavio Mandžo, odlično pucao glavom, ponovno je obranio Subašić, ali odbijenu loptu hrvatski napadač posprema pod gredu i odlazi proslaviti među navijače prekidanje najdužeg golgeterskog posta u Ligi prvaka, posta koji je trajao šest utakmica.

Mandžo je uz konstantne prijetnje u napadu odrađivao i velik posao u obrani. Tako je u ulozi stopera umalo postao asistent. Poslao je dugu loptu na Higuaina koji ometan od strane jednog Monacovog braniča ipak ne uspijeva opasnije ugroziti raspoloženog Subašića.

Mogao je Monaco utakmicu ponovno učiniti zanimljivom krajem prvog dijela, Mendy je lijepo Alvesa prošao po lijevoj strani, poslao oštru loptu u sredinu, Chiellini čisti ispred Falcaa. Juve je to znao vrlo brzo kazniti, samo dvije minute kasnije poveo je s 2:0. Upravo je Dani Alves uz pomoć Higuaina ukrao Mendyju loptu, gurnuo je do Dybale čiji udarac sjajno brani Subašić. Nakon kornera Subašić boksa loptu na rub kaznenog prostora odakle je fantastičnim volejem Alves šalje u nebranjeni dio mreže. U dvije je utakmice protiv Monaca Brazilac zasigurno bio prvo ime Juventusa.

U drugom je poluvremenu na kočnicu stala domaća momčad, praktički je odustao i trener Monaca Jardim, u 69. minuti već je pripremio zamjenu za Mbappea kada je mladi Monacov napadač na dodavanje Moutinha zabio i postao najmlađi strijelac u polufinalu u povijesti Lige prvaka (18 godina i 140 dana). Može se pohvaliti i da je igrač koji je nakon rekordnih 689 minuta zabio Juventusu u Ligi prvaka.

Juventusu koji je u elitnom europskom klupskom natjecanju neporažen u posljednjih 12 utakmica, Juventusu od kojeg će strepiti madridska momčad u finalu, koja god ona bila.

Izvor: Sportnet.hr


KOMENTARI: