hren
 

JURIŠ NA NASLOV
Mađari inače nikada nisu igrali disciplinirano, to je onaj njihov brzi, nerezonski vaterpolo protiv kojega se može boriti samo strukturom, smirenošću, a vjerujem da mi to imamo. Mađare njihova nepredvidivost može lansirati u nebesa, a može ih i pokopati – ocjenjuje Maro Joković

Hrvatska vaterpolska reprezentacija potvrđuje staru mudrost po kojoj »apetit raste jedući«. Nakon četvrtfinalne pobjede s Talijanima, a pogotovo poslije poslastice, polufinalnog slavlja sa Srbima, aktualnim prvacima svijeta i olimpijskim pobjednicima, toliko u sportu spominjanim, izabranicima izbornika Ivice Tucaka su ambicije s pravom porasle do vrha pobjedničkog postolja.

To što je s druge strane jedna od višedesetljetnih vaterpolskih velesila, domaćin Mađarska, koja je uz to i domaćin, večerašnjem budimpeštanskom  dvoboju titana na plivalištu »Alfred Hajos«, samo daje dodatni začin. Hrvatska se načekala naslova svjetskog prvaka,  još od 2007. godine i tada pomalo iznenađujućeg slavlja u australskom Melbourneu.

Nakon deset godina u sadašnjoj nacionalnoj vrsti jedan od »posljednjih Mohikanaca« je donedavni kapetan »Primorja Erste banke« Ivan Buljubašić, kojem su ondašnji davni dani  »ponosa i slave« itekakva inspiracija za reprizu osvajanja titule svjetskih vaterpolskih prvaka.

Lavovi

– Zadnji put nam se ovako nešto slično dogodilo u Melbourneu prije deset godina i kamo sreće da se ponovi – rado se nakon teškog hrvanja sa srpskim centrima, a čekajući duele s mađarskim vaterpolskim majstorima, sjeća pouzdani bek hrvatske reprezentacije. –  Pokazali smo karakter i mentalnu snagu te izdržali sve njihove pritiske i na kraju u posljednjoj četvrtini okrenuli i izdržali sve do kraja.

Zna se da je put do vrha posut trnjem,  na strmom usponu pred Buljubašićem i suigračima je najviša stepenica, domaćin protkan brojnim asovima s kojima su se hrvatski majstori godinama susretali u klupskim i reprezentativnim duelima. Bez obzira na kvalitete Vamosa, Hosnyanskyja, Deckera i njegova dugogodišnjeg suigrača na Kantridi Denesa Varge, uza sve štovanje prema suparniku Ivan ne zazire od domaćina.

  – Jasno je da nemamo vremena za odmor, okrećemo se odmah finalu i nadam se da ćemo uspjeti napraviti što i Srbi prije tri godine na Europskom prvenstvu te pomrsiti Mađarima račune  – poručio je optimistični iskusnik Buljubašić.

 Hrvatsku su  u  velikom  trijumfu protiv Srbije  sa po tri gola predvodili hladkokrvni ljevoruki strijelac  Maro Joković i  kapetan Sandro Sukno.

– Primili smo malo previše golova u poizicijskoj obrani, ali dobro je da smo zabili jedan pogodak više.  Teško mi je reći što je odlučilo utakmicu, mislim da je to bio posljednji pogodak kojeg smo dali s igračem više. To nam je bio dodatni imspuls za posljednje dvije minute igre. Borili smo se zbilja kao lavovi.  Veseli me što smo usprkos rezultatu stalno držali punu pripravnost. To nas krasi sve vrijeme turnira, unatoč fizičkim naporima  – rekao je o trijumfu sa Srbijom, čekanom sedam godina Maro Joković. – Mislim da smo stvarno napravili puno, ali naravno da se ne smijemo zadovoljiti. Trebamo zaboraviti sve što je bilo i misliti samo na finale.

Divlji vaterpolo

Mađarska je panonski vaterpolski cvijet,  Brazil s loptom u vodi, protkana brojnim majstorima. Mogu robovati svemu samo taktici ne, to je dvosjekli mač na koji se mogu posjeći i oni, ali i njihovi suparnici. U polufinalu su svladali Grčku 7:5, pitanje je kako će odigrati pred velikim brojem svojih navijača željnih zlatne medalje za zemlju domaćina.

–  Nisam  previše gledao Mađare, ali je očito da ih je sve nekako guralo u finale. Igraju  u takvom ozračju, što će biti teret i za njih ali i za nas. Bit će buke, nećemo se čuti u bazenu. Bit će naporno, no odigramo li kako možemo, pogotovo u napadu, bit će dobro. Dobro se slažemo u igri, sporazumijevamo se sa što manje verbalne komunikacije. Mađari inače nikada nisu igrali disciplinirano, to je onaj njihov brzi, nerezonski vaterpolo protiv kojega se može boriti samo strukturom, smirenošću, a vjerujem da mi to imamo. Mađarima je teško igrati s nama jer imamo sustav u obrani, a u napadu nema iskakanja dok njih, ovisno o danu, njihova nepredvidivost može lansirati u nebesa ili ih pokopati – zaključit će Maro Joković.

Izvor: Novilist.hr


KOMENTARI: