hren
 

REKAO 'NE' PENTAGONU
Ovog tjedna navršilo se 53 godine od dana kad je svjetski boksački prvak Muhammad Ali (1942.-2016.) službeno odbio regrutaciju u američku vojsku i odlazak u rat u Vijetnamu.

Po mnogima najbolji sportaš 20. stoljeća, Ali je u povijesti ostao upamćen ne samo po vrhunskom boksu i dugogodišnjoj dominaciji u elitnoj teškoj kategoriji, već i po gesti koju je izveo 28. travnja 1967. u sjedištu američkih oružanih snaga u Houstonu – gdje se pojavio po pozivu koji je prethodno dobio kao vojni obveznik – kada je vojni službenik tri puta prozvao njegovo ime, a Ali sva tri puta odbio ustati sa stolca.

Službenik ga je potom upozorio da to što čini (odnosno, preciznije: to što ne čini) predstavlja kazneno djelo za koje može dobiti do pet godina zatvora i novčanu kaznu od 10.000 dolara, te je nakon toga i četvrti put prozvao Alijevo ime. Tada 25-godišnji svjetski prvak i četvrti put se oglušio i ostao sjediti na stolcu.

Kako je Clay postao Ali

Bio je to logičan nastavak stava koji je Ali javno zauzeo godinu dana ranije, kad je od američke vojske pismeno obaviješten da može biti mobiliziran u vojsku za rat u Vijetnamu, koji su SAD vodile protiv tamošnje komunističke vojske Viet Conga. Čim je dobio to pismo, Ali je javno poručio da neće sudjelovati u tom imperijalističkom ratu. Čuvena je njegova izjava iz tog doba: “Ja nemam nikakvih sukoba s Viet Congom... Oni me nikada nisu nazvali crnčugom”.

Stoga nije bilo pretjerano iznenađenje kad je taj svoj stav Ali potvrdio i godinu dana kasnije pred vojnom komisijom. Imperij je udarac uzvratio promptno: istog tog 28. travnja 1967. američka atletska komisija suspendirala je Alijevu boksačku licencu te su mu oduzete sve titule. Nije išao u zatvor, ali mu je na tri godine ukinuto pravo bavljenja sportom, što se protegnulo na gotovo četiri godine, sve do 1971., kada je Vrhovni sud SAD-a ukinuo osuđujuću presudu iz 1967. i omogućio Aliju povratak u ring.

Tog 28. travnja 1967. Ali je već tri godine bio svjetski prvak u teškoj kategoriji, nakon što je 1964. tehničkim nokautom u sedmoj rundi pobijedio dotadašnjeg prvaka Sonnyja Listona, te je u iduće tri godine nekoliko puta obranio svjetski naslov. No planetarno poznat postao je već 1960. godine, kada je na Olimpijskim igrama u Rimu kao 18-godišnjak osvojio zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji. Tada se još uvijek zvao Cassius Clay, što je ime pod kojim je rođen i pod kojim je proživio prvih 19 godina života.

Godinu dana nakon osvajanja olimpijskog zlata priključuje se crnačkom pokretu “Nacija islama”, militantnoj muslimanskoj organizaciji Afroamerikanaca koja se borila protiv ropstva, rasizma i ugnjetavanja afroameričkog stanovništva. Najprije uzima ime Cassius X – po uzoru na najpoznatijeg člana pokreta Malcolma X-a – da bi mu potom vođa pokreta Elijah Muhammad dao ime koje će nositi do smrti: Muhammad Ali.

Upravo je prelazak na islam bio jedan od važnijih razloga zbog kojih je Ali odbio kao američki vojnik ići u Vijetnam, o čemu se nije libio i javno govoriti:

“Rat je protiv učenja Kur’ana. Mi ne smijemo učestvovati u ratovima, osim ako ih Allah ili Poslanik ne proglasi. Ne sudjelujemo u kršćanskim ratovima ili ratovima nevjernika”, poručivao je u to vrijeme američkoj javnosti.

’Neprijatelj – bijeli čovjek’

Bilo je to doba uspona građanskog pokreta za prava Afroamerikanaca, kojem je na čelu stajao Martin Luther King, smireni i decentni intelektualac čiji se pristup borbi za crnačka prava ponešto razlikovao od Alijeva, o čemu je mnogo godina kasnije, povodom Alijeve smrti, prozborio poznati američki boksački promotor Bob Arum:

“I dok je Martin Luther King nastupao smisleno i govorio o napretku koji bi se mogao postići na njegov tihi način, veliki brbljavac Ali je grmio zahtijevajući građanska prava za afroameričke ljude”, rekao je Arum te 2016. godine u razgovoru za agenciju Reuters.

I doista, Ali je tih šezdesetih godina svojim borbenim govorima postao ikona antiestablishmenta i uzor za tisuće Afroamerikanaca koji su, slijedeći njegov primjer, odbijali služiti u američkoj vojsci. Iz tog vremena osobito se pamti njegov govor studentima na Harvardu, mahom bijelcima:

“Moj neprijatelj je bijeli čovjek, a ne Viet Cong ili Kinezi ili Japanci. Ti si moj protivnik kad želim slobodu. Ti si moj protivnik kad želim pravdu. Ti si moj protivnik kad želim jednakost. Nećete se založiti za mene ni u Americi, zbog mojih religioznih uvjerenja – i želite da idem negdje i da se borim, ali nećete se založiti za mene ni ovdje, kod kuće”, grmio je Ali u svom prepoznatljivom stilu.

Tog 28. travnja 1967. Ali je pred vojnom komisijom pokazao da je spreman platiti cijenu za svoja uvjerenja: na vrhuncu sportske moći i snage bio je prisiljen na višegodišnju stanku, ali nikad nije zažalio. Po povratku u ring još je dvaput osvajao titulu svjetskog prvaka – 1974. protiv Georga Foremana i 1979. protiv Leona Spinksa – otišavši u povijest i kao sportski šampion i kao heroj antiratnog pokreta.

Izvor : Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij