hren
 
SEDAMNAESTOGODIŠNJAK U CIUDAD REALU DIJELI POZICIJU S NAJBOLJIM LJEVACIMA NA SVIJETU METUČIĆEM, STEFANSSONOM I BELAUSTEGUIJEM
Nikad nije odigrao prvoligašku utakmicu. Nikad seniorsku utakmicu. Samo za drugoligaški Adriachem iz Kaštel Gomilice. Rukometnoj javnosti totalni anonimac. Uostalom, tek mu je 17 godina.

Tako je bilo do prije dva mjeseca. Danas je Nikola Kedžo igrač najjačeg kluba na svijetu — Ciudad Reala. Za njega će Petar Metličić reći "već za godinu i po moglo bi ga se zvati u reprezentaciju". A kad Pero to kaže...
-  Oče li Pletikosa doć u Hajduka  —  preduhitrio je sva moja rukometna pitanja.
"Došao je".
- Super!
Kad se o Hajduku priča ne treba ga nagovarat. Ali, kad se razgovor povede o njemu i o rukometu, e, onda riječi idu na kapaljku.
Kakav je osjećaj biti u tako velikom klubu i među svim tim zvijezdama zajedno u svlačionici, na parketu, biti im cimer?
- Osjećaj je prva liga, ludilo! Je da je malo čudno, ali nije me straj.
Na početku ljeta ga je menadžer Mile Jureta (Gomiličanin koji se skrasio u Španjolskoj, također bivši igrač Adriachema) plasirao u svemoćni Real. Strašan posao, pogotovo što je Nikola bio nepoznat i u hrvatskim okvirima. Kedžo je zadovoljio struku Ciudad Reala na desetodnevnoj probi i potpisao šestogodišnji ugovor. Rečeno mu je da će prve tri godine na kaljenje u drugu momčad koja igra u Trećoj ligi, kad tamo...
... ubaciše ga u prvu momčad samo par sati nakon što je doputovao u Ciudad Real!?
- Nisan se ni raspakira, a već su mi došli da iden sa prvom ekipon na Sierra Nevadu. Deset sati nakon šta mi je avion sletija.
I starijima i boljima bi se "stisnulo" biti u društvu takvih veličina na desnom vanjskom: Metličića, Stefanssona i Belausteguija. Do Džombe na krilu. Najbogatiji klub na svijetu Ciudad Real ima čak trojicu Hrvata: Metličića, Džombu i Kedžu!
- Je, čudno je, još ne mogu svatit odakle ja s njima? Ritam je jak, teško je, ali izdržin nekako. Fizički ih još ne mogu skroz pratit, u teretani radim po prilagođenom programu.

I pripreme na Sierra Nevadi bile su mu svojevrsan test u očima struke koja će ovih dana odlučiti što i kamo s Nikolom?
— Kad se vratin u grad prvo ću poć nać neki stan. Ne znam još s kim ću trenirat. Oni će odlučit.

Petar Metličić kaže da si "zvir" i da ćeš, ako budeš radio i slušao, već za godinu i po ili dvije bit spreman za reprezentaciju!
To mi samo riči. Triban puno toga ostvarit, radit i sa mo radit, igrat, pa šta bude.
Tek si stigao, kako se snalaziš sa sporazumijevanjem?
- Nešto kužim, nešto ne kužim. Za sada mi Pero i Džole pomažu, prevode, a i sam se trudim skužit ono šta mi triba za razumit trenera. Još nišan počeja učit, sad ću dobit privatnog učitelja.
Tek je pola mjeseca otišao od kuće, ali to su prvi dani, kad nostalgija za kućom, obitelji i prijateljima najviše trese.
Čujem se sa svojima svako malo, tako mi je lakše.
Nije ni njima lako, sin im je otišao u svijet sa 17 godina.
- Mater mi kaže "sinko, mani se lošega društva", a ćaća više pita kakav je Pero, kakvi su igrači, šta se radi na treningu? On je sportski tip.
Metličić je stigao u Ciudad Real na tri godine. Kedžo je potpisao na "tri plus tri" godine. Ove druge tri bi trebao nasljediti Peru. Tako to rade veliki.

Nikola kao rukometna Pepeljuga. Iz Gomilice do Ciudad Reala. Kao potezom čarobm štapića. Samo što se njegova zlatna kočija neće pretvorit u bundevu, a ni konji u miševe još najmanje šest godina.

Metličić: Još malo i treba ga zvati u reprezentaciju

Prvi put san ga vidija i ugodno sam iznenađen. Za svoje godine je dosta dobar — prokomentirao je Petar Metličić svog novog suigrača Nikolu Kedžu s kojim je na pripremama dijelio poziciju desnog vanjskog. Priča o Nikoli umnogome sliči na onu Perinu, priča o darovitom ljevaku iz Splita...
Metličić je potom prikočio "mlad je, rano je još za govorit o njemu", a onda je prasnuo bombu:
- Ako ovako nastavi moglo bi ga se zvat u reprezentaciju već za godinu i po!
Čudesna najava za dečka kojemu je tek 17 godina i koji nikada nije odigrao niti jednu seniorsku niti prvoligašku utakmicu! No, materijal je očito tu. Pravi materijal.
- Trener mi je reka "Bog te, ovaj sprinta ka lud, ide ka avion" — argumentira Pero tvrdnju o blistavoj Kedžinoj budućnosti.
- Vidin da je malo impresioniran šta je i normalno jer je mlad i tek je doša. Za svoje godine je odlično građen i ima sjajne fizičke predispozicije. Brz je, živ, spretan, ima bombu u ruci, ima dobar i visoki šut. Mora popravit rad nogu, plus taktički dio. Ima vrimena. Reka san mu da se ne boji, neka radi, igra, uči. I mora slušat, to prvo.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

Stari Komentari

  • Nema komentara
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara