NA TATAMIJU
Kad ispred sebe imate djevojku koja se natjecala u modelarstvu i raketarstvu, plesala folklor, trenirala gimnastiku, plivanje, veslanje, jedrenje, odbojku, rukomet, tenis, mali balun... I koja zbog sportskih obveza u školi odgovara i piše testove unaprijed, a ne s odgodom, jasno je da joj je bilo suđeno da na kraju nađe sport koji će je odvesti visoko do zvijezda.

Tako se 15-godišnja Katarina Krišto, stanovnica Kaštel Gomilice, prije četiri godine našla u judu, u klubu Dalmacijacement. Reći će vam da se s natjecanjima u tom sportu ozbiljnije počela baviti tek sredinom prošle godine. A onda se nedavno sa zlatom oko vrata vratila s međunarodnog turnira u Varšavi, na kojem je nastupilo 1800 natjecatelja i na kojem je ta kadetkinja pobijedila u šest borbi u kategoriji do 63 kilograma. Nizozemka s kojom se borila u finalu bila je za glavu veća od nje.

Na hokejaškom stadionu bilo je uređeno deset borilišta. Ostaneš bez daha kad vidiš koliko je ljudi na tribinama. Katarina je ovogodišnja trostruka prvakinja Hrvatske u judu, jer zlato je uzela za uzraste mlađih kadeta, kadeta i juniora. Uz to je osvojila treće mjesto u konkurenciji mlađih seniora, odnosno do 23 godine.

Nije mi problem boriti se s toliko starijim od mene jer dva puta tjedno imamo zajedničke treninge. Tamo dolaze sve cure iz Splita, Solina i Kaštela koje žele nešto napraviti u tim sportu. Djevojke moje dobi su fenomenalne za svoj uzrast, ali za mene su preslabe i ja radim s jačima i iskusnijima, onima od 23, 24 godine. Treniram i s momcima moje kilaže, no ponekad se dogodi da se oni naljute kad ih bacim, pa znam dobiti modricu da mi pokažu tako da nisu “curice”.

Katarininim ambicijama nema kraja i uporno radi da ih ostvari.

Ove godine sam nastupila na Europskom prvenstvu do 18 godina u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji gdje nisam prošle najbolje, ali sve mi je to priprema. Tek mi je 15 godina i sljedeće godine ću na Europskom prvenstvu ostvariti bolji rezultat, te se želim kvalificirati za nastup na Svjetskom prvenstvu – kaže Kaštelanka.

Priča kako bi druge sporto ve prestala trenirati kad bi joj prijatelji odustajali od treninga, pa bi se društvo, kako kaže, razvodnilo. Tako je bilo s gimnastikom u vrtićkoj dobi, pa s tenisom u školskoj dobi u kojem se zadržala četiri godine.

Kad je bila u trećem i četvrtom razredu osnovne škole, nakon doručka doma bi došla tek na večeru jer bi između imala po tri, četiri zanimacije. Jedrila bi, igrala odbojku, bavila sam se modelarstvom...

Prošla je brojne kaštelanske sportske klubove.

Puno sam toga probavala i mijenjala što mi nije odgovaralo – kaže mi.

Samo se u jednom sportu zadržala kratko i to do prve jače zime.

Volim ja more, ali kad sam jedrila, uvijek sam imala strah zimskog treninga, onog u siječnju i veljači kad po buri i hladnoći upadneš u more. To mi se dogodilo jednom i više se nisam vratila. Natjecala se i u kulturi i spretnosti vožnje bicikla. Osvajala je, kaže, prva mjesta u Županiji i na državnoj razini te je zahvaljujući tome otišla u Norvešku. U modelarstvu je, nastavlja, bila druga u državi.

Jako sam voljela tehnički odgoj, sve gdje treba dodir s materijalom i nešto raditi s rukama. Kad nam je jednog dana nastavnik objavio osnivanje sekcije modelarstva, bila sam sretna jer sam ionako to već doma sama radila, ali tada sam dobila izliku za roditelje zašto sam im isprljala dnevni boravak i pretvorila ga u radionu – kroz smijeh će.

Izrađivala je kućišta satova, kućice za ptice i lutke, rakete...

U raketarstvu sam bila tre- ća u državi. Znači izrađivala sam rakete s pogonom na barut koje bi poletjele do oko 50 metra u visinu. No, treba imati tri takve rakete i sve moraju biti dobro napravljene. Čije najduže ostanu u zraku, taj je pobjednik. Jedino se ne želi hvaliti s godinu i pol dana provedenih na folkloru.

Nikome nikada nisam po kazala fotografiju iz tog vremena. To je jedna faza koju želim zaboraviti – smijući se kaže Katarina.

Sada pohađa drugi razred srednje škole Dental centar Marušić.

Pripremam se postati dentalni tehničar, jer volim sve oko čega se treba potruditi. Kad krenem raditi, u glavi točno imam sliku kako bi to trebalo izgledati. Volim modelirati, probavati različite materijale i uvijek iskušavati nešto novo, a ne biti zatvorena u nekakvim okvirima. Svaki dan putuje na nastavu u Split, nakon škole i ručka ide na trening kondicije ili snage, zatim uči, a od 21 do 22.30 sati ima judo.

Kaže da je oduvijek disciplinirana u prehrani. Ujutro si priprema ručak za u školu kojeg onda na odmoru jede na zidiću.

Na zidiću uvijek ima problema jer sam drugačija, a tinejdžeri u ovoj dobi vole malo provocirati. Ne prihvaćaju nikoga tko nije u nekakvom njihovom điru. Ali doći će oni do mene – smije se Katarina.

Otkrila je i kako se hrani.

Najbolje je ono što kupite svježe i sami doma pripremite. Treba izbjegavati sve što se prodaje u kesicama i drugim pakiranjima, jer po tome odmah znate da tu nešto nije u redu. Znači nema gumenih bombona, dok čokolada može, te poneki kolač za posebne prihode. Nisu dozvoljene nikakve mesne prerađevine, kao što su paštete i salame. Pizza može samo povremeno. Tako je ćevape u somunu zadnji put pojela prije godinu i pol dana i to kad se vračala s natjecanju u Bosni, dok inače od doma nosi salate, piletinu... Palačinke - ne jede. Iznimno se s njima počastila 2015. godine kad ju je nagovorila prijateljica. Pržene krumpirići joj nikada nisu na meniju.

Nemojte misliti da mi je netko rekao da se tako moram hraniti, već sam takva oduvijek. Virujte mi da čak nisam iz sportske obitelji. Mome ocu Tadiji je vrhunac bio kad je dva puta bio u teretani.

Kaže da je najveći “problem” imala prošle godine.

Tijelo se razvija, hormoni pr- šte na sve strane, a treba dr- žati kilažu. Bila sam u kategoriji do 57 kilograma i nisam to više mogla održati, već sam odlučila ići u višu kategoriju. Za to sam pola godine pripremala tijelo tako da kilažu dobijem gradnjom mišićne mase, a ne dobivanjem masnog tkiva – kaže Krišto.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI: