LISTOPAD 1989: Naelektrizirana atmosfera lebdjela je Zagrebom toga, 17. listopada, kad se već u ranim večernjim satima rijeka ljudi počela slijevati prema Trgu Republike dajući naslutiti da će Zagreb biti svjedok dotad neviđenog spektakla. Kakvog?

"Prljavo kazalište" upriličilo je besplatan koncert "Voljenom gradu". Na feštu je stiglo i 110 autobusa iz cijele Hrvatske, a u 20 sati na Trgu je bilo ljudi kao nikada dotad. Procjene se kreću oko stotinu tisuća do uistinu fantastičnih tri stotine pedeset tisuća posjetitelja.

Središnjem zagrebačkom trgu nije se moglo ni prići, jer su i sve okolne ulice bile preplavljene znatiželjnom i uzbuđenom masom ljudi.

Sam koncert, dakako, nadilazi okvire glazbenog događaja te zadire u sfere sociologije, ali i medijske senzacije. "Prljavo kazalište" na najboljem je putu da postane kultna grupa, a karizma koju oko sebe šire Jasenko Houra i društvo puni dvorane širom Hrvatske, stvarajući euforiju neslućenih razmjera.

Razlog je više no jasan: pjesmu "Mojoj majci", u kojoj se dva puta spominje pridjev "hrvatska", pučanstvo masovno pjeva u gotovo ushićenom transu. Tako je jedna pjesma - nastala doboko u intimi autora kao oda umrloj majci - postala simbol nečega o čemu autor Houra nije ni razmišljao u trenucima stvaranja.

U našoj isprepolitiziranoj svakodnevici, ta je pjesma, naima, dobila različita dodatna tumačenja i značenja. Jedni su je prigrlili kao "svoju nacionalnu budnicu", a drugi je osporavaju, tvrdeći da je nacionalistička...

Noć nakon nesumnjivo povijesnog koncerta na Trgu, razgovarali smo s Jasenkom Hourom o situaciji u kojoj se "Prljavo kazalište" našlo nakon jedanaest godina svoga, više no uspješnog, djelovanja.

Kako komentirate ove posljednje događaje oko "Prljavog kazališta"?

Došli smo u poziciju da se o nama govori kao o nekom fenomenu. I ja se pitam: "Zašto?" Nije mi potpuno jasno!

Pokušati zanemariti opću političku situaciju u objašnjavanju toga fenomena, značilo bi zatvaranje očiju pred očitim činjenicama.

Točno! Politička je situacija odigrala određenu ulogu. Hrvati su pjesmu "Mojoj majci" prihvatili i pjevaju je kao dokaz svoga nacionalnog bića. Identificirali su se s njome. Nedavno su me u jednim novinama pitali "Je li pjesma 'Mojoj majci' (Zadnja ruža hrvatska) nadomjestak za pjesmu o banu Jelačiću?"...

Pa, je li?

Možda je netko i tako doživljava, no ona u sebi nosi sasvim drukčiju poruku. Možda pravi razlog leži u tome što je to prva pjesma u kojoj se, nakon dugo vremena, javlja pridjev "hrvatska". Čemu skrivati nacionalnu pripadnost? Zašto u tome uvijek tražiti negativne konotacije?

Meni je moja majka uistinu bila - zadnja ruža u životu! Pišući tu pjesmu, u meni se odvrtio cijeli film moga djetinjstva. Sve što je moja majka ulijevala u mene. Učila me o povijesti, o Zrinsko-Frankopanima, o slikarstvu i umjetnosti uopće. Ona je, za mene, uistinu bila zadnja ruža hrvatska.

U Hrvatskoj su vaši koncerti rasprodani. No, niste li kultom oko "Ruže hrvatske" sebi zatvorili vrata na Istok?

Ne vjerujem! Iako je "Ruža" u ovom trenutku vrlo bitna pjesma za "Kazalište", ona ne oslikava naš cjelokupni opus. Bili smo popularni i prije nje, a vjerujem da ćemo to ostati i poslije nje. Siguran sam da bismo u ovom trenutku bez teškoća rasprodali dvoranu i u, naprimjer, Skopju.

Sporno je samo kako u ovoj ekonomskoj situaciji zatvoriti financijsku konstrukciju, jer su u Makedoniji cijene ulaznica vrlo niske, a troškovi putovanja i organizacije golemi. Mi i tamo moramo doći s nekoliko kamiona tehnike. A to mnogo stoji!

Inače, ako govorimo o nekakvom zatvaranju "istočnog" tržišta ili, konkretnije, Srbije - tada moram reći da to nije odnos tamošnje publike prema nama, nego prije svega medija koji su naš posljednji album gotovo posve zanemarili.

Neki vas otvoreno optužuju i za nacionalizam.

Teške riječi! Nažalost, kad u nas želiš nekog eliminirati, dovoljno je da mu prilijepiš etiketu nacionalista. Tada si siguran da si neprijatelja skinuo s vrata! Time se najčešće igraju ljudi kojima je zapravo zadatak da pronalaze dežurne neprijatelje. Nekad se takvim poslom bavila inkvizicija. Mislim da bi se i ti ljudi morali zamisliti: kome je to danas uopće potrebno?

Postoji li, možda, opasnost da doživite svojedobnu sudbinu Vice Vukova?

Ne vjerujem... Bilo je određenih pritisaka na nas: mali razgovori na SUP-u i tome slično. No, ipak ne vjerujem da će se ponoviti glupost kao s Vicom Vukovom jer  mi smo prije svega muzičari! Možeš nekome zabraniti političko djelovanje, ali njegov posao i njegovu ljubav prema svome poslu, to ne možeš zabraniti!

Što biste radili da ne svirate u "Prljavom kazalištu"?

Bio bih u prvom redu na koncertu "Prljavog kazališta"!

Kako ste osobno doživjeli koncert na Trgu Republike?

Bilo je fantastično. Okupiti, kako neki procjenjuju, čak tri stotine tisuća ljudi a da pritom ne dođe ni do kakvih neugodnosti i ispada... i to potpuno sami, bez pomoći "struktura" u gradu - to se doživi jednom u životu! Cijela ta večer odisala je pozitivnim nabojem.

Ne mislite li da je taj koncert ipak u sebi nosio i stanovitu simboliku?

Paaa... vjerojatno jest!

Zbog traženosti na sve strane, odgodili ste snimanje novog albuma.

Kad završimo ovu, ponovljenu turneju, prihvatit ću se pisanja novih pjesama. Polako i smireno. Znam da "Ružu" više ne mogu ponoviti, jer to je pjesma koja se napiše samo jednom. Tako neopterećen, mislim da ću napraviti mnogo drugih dobrih pjesama.

Izvor : Index.hr


KOMENTARI:

Stari Komentari (1)

  • (Gost_8174)

    Ruuužo , moja Ružiceee , . . . , iden ja pivat za šaku sitniša u Beograd , . . . , sve , svašta , i svatko ima svoju cijenu , . . . , nažalost !!!??!!!

    Ostaje samo sjećanje na ranu mladost i pisme: "Crno bijeli svijet" , "Mi plešemo" , "Sve je lako kad si mlad" , "Korak od sna" , . . .

    oko 1 godine prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara