U nizu ovogodišnjih grupa i izvođača koji su se na scenu vratili nakon poduže stanke svakako je u vrhu Sting, britanski glazbenik znan ne samo po samostalnoj karijeri, već i kao pjevač i tekstopisac novovalnog sastava Police.

Od 1984. godine i trenutka odlaska u vode solo karijere Sting je često pokazivao kako ga zanimaju različiti glazbeni izrazi nevezani uz rock pa se tako posljednjih desetak godina više bavio ozbiljnom glazbom, etno zvukovljem i glazbom za kazalište ili mjuzikl. Štoviše, album rock ili pop opredijeljenja Sting nije objavio punih 13 godina, točnije od 2003. godine kad je objavio »Sacred Love«. Stoga je najava njegovog novog »normalnog« albuma izazivala još krajem prošle godine podosta pažnje.

Brži i žešći

»57th & 9th«, dvanaesti Stingov studijski solo album ime je dobio po raskršću u New Yorka kojeg je tijekom tri mjeseca rada na ovom albumu svakog dana prolazio na putu do studija u Hell’s Kitchen. Najavljujući album Sting je u nekoliko navrata rekao kako će na njemu biti podosta rocka, a te su se najave pokazale točnim jer je Sting na ovom albumu brži, agresivniji i žešći no na svojim ranijim albumima. Naravno, to ne znači da je odustao od svog tipičnog bijelog soula i čistog popa, kao ni od svojih starinskih folk balada u čijem je izvođenju pravi majstor. Slušateljima je ponudio 10 novih pjesama dugih 37 minuta i osam sekundi, a najava albuma je aktualni singl »I Can’t Stop Thinking About You«, pitka i brza pop melodija s podosta gitarističkog rocka u sebi, pjevnim refrenom i zaraznim ritmom te porukom kako u životu moraš imati nekoga (nešto) za što živiš i što (tko) ti daje smisao životu. Tu notu rocka u sebi nosi i vrlo dobra »50,000« posvećeno sjećanju na Princea, Bowiea, Glenna Freya i Lemmyja čija je smrt inspirirala Stinga ne samo da im uputi poruku kako rock zvijezde nikada ne umiru, već i da se kritički postavi prema star sustavu, ali i iskreno progovori o svojim već pomalo i poznim godinama zbog čega je ova pjesmu jedna od ponajboljih na albumu. Rock, i to blues rock, u srži je najbrže pjesme albuma, dinamične road rock pjesme »Petrol Head« koja obrađuje mitsku rock and roll temu putovanja prostranstvima SAD-a i u kojoj Sting više glasom liči na Stevena Tylera no na sebe.

No, ta je promjena dobra jer je uglađeni i ispolirani Sting zvuk pomalo već i dosadan što se najbolje osjeti u bljedunjavim pop, r’n’b i soul gemištima kao što su ljubavno gubitnička »Down, Down, Down« i povijesna crtica »Pretty Young Soldier« u kojoj se poigrava aspektima homoseksualnosti. Trunčicu je bolja »If You Can’t Love Me« koju iznad prosjeka klasične ljubavne rasprave i najava kraja s predugim tekstom izdiže dovoljna doza jazz nervoze kojom se uspješno iskazuje kaotično stanje veze. Nažalost, u red ovih glazbeno pomalo dosadnih ide i ekološka »One Fine Day« u kojoj se direktno obraća svjetskim liderima i traži da promjene svoje ponašanje ironično se pitajući hoćemo li biti pametniji jednog lijepog dana i hoće li uopće itko dočekati taj dan. Kao i uvijek i ovog je puta Stingov angažman za pohvalu, ali teško ekološko stanje Zemlje i zabrinjavajuće klimatske promjene zaslužuje puno žešće glazbene okvire od sladunjavog i slabunjavog popa.

Sjajne balade

Uz već spomenute žešće rock trenutke najbolji dio albuma su sjajne balade s podosta folk utjecaja u sebi. »Heading South on the Great North Road« akustična je balada utemeljena na britanskoj folk tradiciji, a nudi priču o riskantnom odlasku europskih iseljenika u nepoznato u ime boljeg života. Od te sličice iz povijesti još je bolja izvrsna »Inshallah« kojom uz orijentalni ugođaj i pomoć ritam mašina Sting daje dojmljivu sliku trošnog čamca punog žena i djece, izbjeglica sa Srednjeg Istoka koje uz molitvu putuju prema, nadaju se, slobodi koja ih čeka u Europi. Za kraj Sting ostavlja pravi mali biser, akustična balada »The Empty Chair« inspirirana je otmicom i ubojstvom američlkog novinara Jamesa Foleya u čiji se lik Sting uživljava i prenosi njegove misli i osjećaje vezane uz sjećanje na dom u koji se nikada nije vratio.

Deluxe izdanje nudi i dvije live izvedbe koje, kao i nekoliko pjesama s ovog albuma, potvrđuju kako je dobro je da se Sting vratio rocku. Ovaj 65-godišnji nekadašnji idol i tiha patnji brojnih tinejdžerki itekako još ima što za reći i zna to činiti onako kako treba pa se treba nadati da do novog pop rock albuma neće opet proći trinaest godina.

Dugogodišnji suradnici

Grupu koja je uz Stinga snimila ovaj album činili su njegovi dugogodišnji suradnici bubnjar Vinnie Colaiuta i gitarist Dominic Miller te Jerry Fuentes, Diego Navaira i Derek James iz Tex-Mex grupe The Last Bandoleros koja na turnejama u posljednje vrijeme prati Stinga. Upravo nazočnos Tex-Mex ekipe iz San Antonia pripomogla je u kreiranju izraženijeg i ritmičnijeg rock zvuka koji za Stinga baš i nije uobičajen.

Izvor : Rif Magazin


KOMENTARI:

Stari Komentari

  • Nema komentara
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara