hrenfrdeites

 

Velike su razlike u odnosu na početak ove i prošle godine, bar kad je riječ o rock glazbi.

Naime, dok je prije godinu dana zbog smrti Davida Bowiea siječanj protekao u znaku šoka, tuge i nevjerice, ovogodišnji nam je siječanj ponudio nešto potpuno suprotno – niz izvrsnih albuma koji najavljuju kako bi ova 2017. godina za ljubitelje rocka mogla biti godina užitka. Na domaćoj sceni za oduševljenje novim albumima pobrinula se riječka rock scena, točnije grupa My Buddy Moose svojim četvrtim studijskim albumom, te Jonathan s njihovim drugim studijskim radom, pločom »To Love«.

Istina, oba ova albuma tek će u prodaju, ali oni koji su ih čuli zaista mogu, kako je to prije mjesec dana napisao Robert Simčić Vava nakon preslušavanja novog albuma My Buddy Moosea, »skakati u kasni sat po stanu« od oduševljenja odličnom glazbom. Čaroliju sjajnog rock albuma čije već prvo slušanje uljepšava i obogaćuje stvarnost nudi i moćni »To Love«, novi album grupe Jonathan, još jedan dokaz kako su Ri rock snage od svih u Hrvatskoj najbliže pravom rocku, bez obzira bila to americana My Buddy Moosea ili sjajna kombinacija niza rock pravaca s naglaskom na alter rock/new wave što nudi Jonathan. U oba slučaja ostvareni su standardi koji nadilaze naše okvire i ravnopravno se nose s aktualnom svjetskom produkcijom, od odlično odsvirane glazbe pa do dojmljivih tekstova, a sve to praćeno je razoružavajućom iskrenošću i spontanošću.

Introspekcija

U odnosu na debi album »Bliss« iz 2014. godine novi je rad grupe Jonathan kompleksniji, ozbiljniji, žešći i mračniji, a mnogi će reći i bolji, iako je i debi bio odličan. »To Love…« je album introspektivnih tekstova vezanih uz potragu za samim sobom i svojim mjestom u svijetu i društvu, a ta je potraga praćena dojmljivom glazbenom pratnjom u okviru koje je Jonathan u stanju u jednoj pjesmi mijenjati nekoliko glazbenih izraza pa je tako već u uvodnoj »Battles« nakon caveovskog piano nokturalno-baladičnog raspoloženja kreće rock oluja snažnog ritma, dojmljivih gitara, jakih rifova i solaža, a sve skupa prošarano je i dodirma eletronike i industrijskog rocka. Ta neobična, ali slušljiva kombinacija odgovara tekstu kojim nas Zoran Badurina uvodi u temeljnu priču albuma, propitivanje samog sebe o tome tko si i što si, ali i što bi želio biti, kao i spoznaje da do bilo čega u životu ne možeš doći bez borbe i brojnih bitaka od kojih ćeš mnoge i izgubiti. »Coming Again« je odličan žestoki i mračni nastavak prve pjesme o nesavršenosti života i ponavljanju loših stvari uokviren hipnotičkim ritmom koji odlično drže bas i bubanj, dok gitare reže i plaču u pozadini. »Leaving Here« u baladičnom je tonu i zbog svojevrsnog pomirenja sa samim sobom i spremnosti da se prihvati život kakav je i pokuša učiniti što više, a sve to prati i pomalo »filmska« glazbe u kojoj se uz Badurinin vokal sjajno nadopunjuju dominantan bas i twang gitare te gudači.

Nakon pomirenja sa stvarnošću i ulaska u svijet realnosti slijedi ljubavna, radiofonična i plesna »Days« s gitarama koje »ubadaju« sa strane i ukrašavaju pjesmu u tolikoj mjeri da bi bila dobra čak i da je sve ostalo loše, a daleko je od toga. »Moments« je još jedna na trenutke baladična iskrena ispovijed, ovog puta o očaju i boli koji su sastavni dio života, pogotovo ljubavnih odnosa, a »Heaven« je jedan od najboljih trenutaka odličnog albuma. Pjesma o tome kako postoje mnogi načini da odlutaš i pobjegneš iz ovog svijeta, ali je najhrabrije ipak – ostati. Ta je spoznaja iznijeta jednako dojmljivim vokalom, pinkflojdovskom gitarom i s pravom mjerom određenim ozračjem psihodelije. Tu je, nekako, i kraj naglašeno introspektivnog dijela albuma jer predzadnja »Who Lies to Whom« nudi najviše new wave rock potencijala, a žestina i plesnost logična su posljedica stihova koji su umjesto analize osobe sada okrenuti analizi društva s naglaskom na kritiku licemjerja i dvoličnosti. Taj »izlazak u svijet« potom se nastavlja u završnoj izvrsnoj »Allison« koja nakon uglavnom introspektivnih tekstova samoanalize govori o stvarnoj osobi, a čini to na vrlo melodiozan način pa bi mogla postati nova »Maggie«, dakle hit pjesma s kojom su 2013. godine Jonathani na svu sreću postali šire poznati.

Ostali svoji

»To Love…« zasigurno će pomoći u širenju spoznaje o ovoj odličnoj grupi glazbenika. Nedvojbeno vrlo snažan i pun energije, ovaj album ne može ravnodušnim ostaviti nikoga tko iskreno voli rock, bilo da je riječ o starijim ljubiteljima koji pamte šezdesete i sedamdesete, ili pak onima koji su stasali na alt rocku devedesetih. Jonathan je povezao brojne i razne utjecaje, ali prije svega ostali svoji i progovorili o sebi i svom vremenu, složivši sve to skupa u skladnu cjelinu koja slušatelja motivira na onu glazbenicima najdražu reakciju – daj da to čujem još jednom! Pa još jednom, pa još jednom…

Izvor : Rif Magazin

 


KOMENTARI:

Vezane vijesti

hrenfrdeites