MLADI DANAS ZABAVU TRAŽE ŠTO DALJE OD KAŠTELA
Još jedan otužan i predvidljiv vikend kuca na vrata mladim Kaštelanima. Iako Split nudi niz kafića i klubova s glazbom uživo gdje se naši mladi mogu zabaviti, u njihovom gradu, kako sami kažu „nikad nema ništa“. Razgovarala sam s nekolicinom mladih u rasponu od sedamnaest do trideset godina i svi su se izjasnili kako ako se žele zabaviti najčešće odlaze u Split ili Trogir.

Gotovo je nevjerojatna činjenica da su se sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina naši roditelji i starija braća i sestre bolje zabavljali. Nekad su Splićani i Trogirani željni zabave dolazili na ples u hotel Palace, Resnik ili u Plavi Jadran. Mjesto prvoga je danas napušteno, zapaljeno, ruševno zdanje, leglo narkomana i opasnost za prolaznike. Na mjestu nekadašnjeg restorana s plesnjakom, a kasnije i mjestu kultne diskoteke Plavi Jadran u kojoj su na terasi na otvorenom tijekom toplih ljetnih večeri uživajući uz lagane melodije brojne generacija upoznavale svoje buduće supružnike, danas stoji ni manje ni više nego parking. Hotel Resnik se također već odavno ne diči starom slavom. Unatoč pokušajima, diskoteka ni tamo već godinama ne postoji. Da nije tragično, bilo bi smiješno to da su te lokacije uz more na prekrasnim mjestima kaštelanske rivijere koja je nekad imala toliko potencijala da su je uspoređivali s Opatijom dočekale takvu sudbinu.

Starije generacije i danas se s veseljem i nostalgijom prisjećaju tih dana kad su Kaštela bila lijepo i sigurno mjesto iz kojega nitko nije pokušavao pobjeći glavom bez obzira. U razgovoru s bračnim parom iz Kaštel Štafilića saznala sam su nakon plesnjaka išli dalje, u Mali raj koji je radio do ranih jutarnjih sati. Nisu imali aute, ali im nije bio problem svaki vikend šetati između Resnika i Lukšića. Kao dobro mjesto za izlaske navode i Kulu u Nehaju.

Onda su došle devedesete, neka nova vremena i neka nova mladež. Oni koji su se deset, petnaest godina prije ljuljali uz „Dok palme njišu grane“ sada su već imali svoju djecu koja su počela otkrivati noćni život Kaštela. Sada su ti izlasci izgledali malo drugačije, ali još uvijek je tu bio čitav niz kafića i klubova o kojima današnje generacije mogu samo sanjati. Mogao si krenuti od Trećeg svijeta koji se neko vrijeme zvao Tajni grad, Kuma, Easy ridera, Gabina, Biosa, Timea, Love storyja, Bugsyja, pa završiti u Chivasu ili Malom raju. Uvijek je bilo izbora. Nisu ni razmišljali o izlascima izvan Kaštela.

Iz godine u godine, kafići i klubovi su se zatvarali, mijenjali vlasnike, a s time i vrstu glazbe i posjetitelja. Samo su najuporniji opstali, ali oni su rijetkost. S vremena na vrijeme nađe se neki optimist koji želi nešto pokrenuti, ali jako brzo i to nestane. Prije desetak godina pokušalo se s Caravellom na Resniku i Balunom u Gomilici, ali ni to nije bilo dugog vijeka. Već godinama se vrte događanja na nekoliko istih mjesta Twister, Bugsy i Virus. Jedini novitet je Red lion, pub  koji se trudi zadržati lokalnu mladež čestim svirkama, craft pivom i kvizovima. Svaka čast njima, ali tih par mjesta nije dovoljno da bi zadržalo mladež jednog od desetak najvećih gradova u Hrvatskoj. Slično kao i u poslovnom smislu, tako i u smislu zabave, Kaštela su postala samo spavaonica.


KOMENTARI: