Ove se godine navršava punih pola stoljeća od 1968. godine, godine uz koju se vrlo često koristi pridjev revolucionarna. Taj je naziv potpuno opravdan s obzirom na zbivanja koja su se te godine odvijala i zbog kojih je svijet nakon ’68. zaista izgledao drukčije.

Nositelji bunta i želje za velikim promjenama bili su naraštaji mladih u Europi i Americi koji su burno i borbeno reagirali na sve očitije društvene nepravde i raslojavanja tražeći puno više jednakosti, socijalne osjetljivosti i poštivanja ljudskih prava no što su ih u tom trenutku iskazivala dva temeljna društvena sustava – kapitalizam i komunizam. Upravo stoga do velikih je nemira dolazilo u naizgled potpuno različitim dijelovima zapadne civilizacije – američkom Jugu, Parizu ili tadašnjoj Čehoslovačkoj.

U SAD-u proteste protiv rata u Vijetnamu smjenjivala su masovna okupljanja vezana uz borbu za građanska, posebno prava crnaca u Americi. U Europi su prednjačili studenti, posebno oni u Parizu kojih je u svibnju te godine na pariškim ulicama bilo više od milijun. Promjene su se tražile i iza tzv. Željezne zavjese, ponajprije u Čehoslovačkoj koja je kroz tzv. praško proljeće tražila političku liberalizaciju i slobodu. Varšavski pakt odgovorio je invazijom u kojoj je na tu zemlju krenulo 750.000 vojnika, 6.500 tenkova i 800 aviona!
Pobuna uzima i žrtve, a najčuvenija, po mnogima i ona koja je djelovala poput detonatora i nakon koje su uslijedili nemiri, bila je ona Martina Luthera Kinga, vođe pokreta borbe za prava američkih crnaca. Četvrtog travnja 1968. godine King je ubijen u Memphisu na prozoru svoje sobe na drugom katu motela Lorraine. Njegova je smrt šokirala Ameriku i nemiri su izbili u mnogim gradovima, a stanje postaje dramatično kada se u demonstracije uključuje i studentska populacija pri čemu je najčuvenija opsada njujorškog sveučilišta Columbia kojeg studenti drže punih osam dana, sve do brutalne i nasilne reakcije policije 30. travnja. Samo dan kasnije u Parizu počinju masovni studentski nemiri tijekom kojih francuski studenti ponavljaju čin svojih američkih vršnjaka, pridružuju im se uskoro i radnici pa je Pariz gotovo puna tri tjedna potpuno blokiran. Petog lipnja u Los Angelesu je ubijen predsjednički kandidat Robert F. Kennedy što je bio novi doprinos košmaru koji je te godine vladao posvuda.

Zločin i kazna

Naravno, svoj doprinos ovim zbivanjima i traženjima promjena dala je i rock glazba. Mnogi autori i grupe te su godine objavili albume koji su ili u cijelosti ili kroz niz pjesama iznosili revolucionarne ideje i stavove. Prvi od takvih albuma pojavio se već u siječnju 1968. Bio je live album »Johnny Cash At Folsom Prison« snimljen u čuvenom američkom zatvoru Folsom. Iako je »radnju« svog albuma smjestio u zatvor, dakle jednu mikro sredinu, album ovog legendarnog country izvođača zahvatio je vječne teme zločina i kazne vrlo oštro se postavivši prema društvenom sustavu koji svojom surovošću često tjera ljude na zločin, a kada ga učine misli samo na kaznu.
Odmah do Casha su Rolling Stonesi koji te godine objavljivanjem sjajnog »Beggars Banquet« po mnogima prvi put »nadigravaju« Beatlese jer više no oni govore o svijetu koji ih okružuje. »Sympathy for the Devil«, »Jumpin Jack Flash« i »Street Fighting Man« svojim su temama i agresivnošću iznosile srž tadašnjeg raspoloženja i polako se pretvarale u himne studentskih pokreta diljem svijeta.
Odmah do njih, bar te godine, su dečki iz kanadske grupe Stepenwolf čiji hit »Born to Be Wild« već te godine postaje i do danas ostaje legenda, kao i dvostruki »White Album« grupe The Beatles na kojem su tek kroz neke pjesme poput »Revolution« i »Helter Skelter« dali svoj doprinos revolucionarnom raspoloženju. Učinio je to i Jimi Hendrix sjajnom obradom Dylanove »All Along the Watchtower« i albumom »Electric Ladyland«, a kritički društven i vrlo ironičan bio je sjajni album »We’re In It For The Money« Franka Zappe i njegovih Mothers of Invention na kojem su se ovi američki rockeri posprdno odnosili prema svemu, čak i rock glazbi pa su svojim albumom direktno ismijavali tada već kultni album Beatlesa »Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band «. Doorsi su na albumu »Waiting For The Sun« pažnju izazvali pjesmom »Unknown Soldier« kojom su vrlo snažno protestirali protiv američke vojne nazočnosti u Vijetnamu. Albumima »Music From The Big Pink« grupa The Band, odnosno »Sweetheart of Rodeo« grupe The Byrds u velikoj je mjeri pažnja skrenuta na folk glazbu kao nepresušni izvor inspiracije suvremenim glazbenicima, a detroitski superbrzi rokeri iz grupe MC 5 albumom »Kick Out The Jamms« pokazali su kako će to u budućnosti zvučati punk.

Inspirativno doba

Ovoj niski fantastičnih albuma svakako treba pridodati i činjenicu da je ova 1968. godina donijela toliko sjajnih debi albuma da je više no očigledno kako je to bilo izuzetno inspirativno doba koje je »rodilo« autore i grupe koji će potom desetljećima, pa i danas, stvarati. Te godine prve su albume objavili Van Morrison, Leonard Cohen, Neil Young, Creedence Clerwater Revival, Elton John, Deep Purple, Genesis, Yes, Jehro Tull, Steve Miller Band, Joni Mitchell… a da sve skupa bude ljepše 7. rujna na svoju prvu turneju kreće britanska skupina New Yardbirds koja će već krajem te godine promijeniti ime koje je danas znano svakom ljubitelju rocka, a glasi – Led Zeppelin!

Povijesno značenje

No, što se te godine događalo u Hrvatskoj, odnosno ondašnjoj Jugoslaviji koje je Hrvatska bila dio? O nemirima u Čehoslovačkoj i Mađarskoj pričalo se sa simpatijama, određeni oblici demonstrativnog ponašanja uočljivi su bili i na nekim hrvatskim sveučilištima, ali bitnijih iskoraka ni pobune nije bilo. Zato su na području rock glazbe promjene bile uočljivije. Naime, baš te 1968. godine objavljen je i prvi autorski rock album u Hrvatskoj i bivšoj nam državi. Bila je to LP ploča »Naši dani« zagrebačke Grupe 220. Pojava tog albuma bila je logičan nastavak svega što se događalo godinu dana ranije kad je ta grupa na čelu s Dragom Mlinarecom nizom singlova stvorila domaći autorski rock potvrdivši kako smisao bavljenja rock glazbom nije prepjevavati tuđe pjesme, već stvarati svoje. Stoga »Naši dani« imaju povijesno značenje u okvirima hrvatskog rocka, kao što i godina u kojoj su nastali isto takvo značenje ima na razini svjetske povijesti.

Koliko su mladi, ponajprije studenti, i rock glazbenici uspjeli u tim svojim »šezdesetosmaškim« traženjima? Nedvojbeno, buntovništvo je itekako imalo smisla jer se od tog trenutka ipak puno veća pažnja počinje poklanjati javnom mnijenju pa je nedvojbeno kako su stotine tisuća studenata i radnika te godine na najbolji mogući način dali svoj doprinos demokratizaciji, odnosno pomogli u slamanju okova rasizma i rigidnog komunizma. Iako nakon tih nemira svijet nije ni blizu sličio onome što su ti buntovnici htjeli, ipak je bio bolji no prije tih nemira pa se može konstatirati kako je čuvena šezdesetosmaška parola »Budimo realni – tražimo nemoguće!«, ipak u određenoj mjeri doživjela realizaciju.

Inovacije i izleti na nova područja

Revolucionarna 1968. godina donijela je i brojne inovacije i izlete na nova područja. Tako krajem godine u Londonu grupa The Who počinje rad na rock operi »Tommy«, a preko oceana počinje se stvarati kultni mjuzikl »Kosa«. Beatlesi te godine stvaraju prvi animirani glazbeni film »Yellow Submarine«, a do vrha top ljestvica s hitom »Sugar, Sugar« dolazi prva crtana rock grupa – The Archies! Nadalje, grupa Pink Floyd na londonskim koncertima prvi put koristi niz tehničkih inovacija zahvaljujući kojima će uskoro postati vodeća koncertna atrakcija…

Petula Clark i James Brown

Na koje su načine rock glazbenici nastojali promijeniti negativnosti pokazuju i dvije zanimljive epizode iz te godine. Prva je vezana uz jednu američku glazbenu TV emisiju u kojoj su pjevajući zajedno nastupili britanska pjevačica Petula Clark i tamnoputi Harry Bellafonte. Izvodeći pjesmu Petula je u jednom trenutku dotaknula Bellafonteovu ruku i zadržala je u svojoj. Budući da je takav dodir crnog i bijelog mnogima još uvijek bio nemoralan, producenti su željeli »izrezati« taj dio. No, Petula Clark to nije dozvolila… Drugi primjer je možda još i jači. Naime, nakon ubojstva Luthera Kinga na nacionalnoj američkoj televiziji nemire su pokušali umanjiti tako da su u goste pozvali ne nekog bijelog uglednog i pristojnog političara, već crnog soul majstora Jamesa Browna čije su riječi i pozive na mir mladi bili puno spremniji slušati.

Brojni incidenti

Koliko je 1968. godina bila žestoka svjedoče i brojni incidenti koji u se tih godina događali glazbencima. Primjerice, hippi pjevača Country Joe McDonalda pretukla je skupina vijetnamskih veterana nezadovoljna njegovim kritičkim stavovima. Rolling Stonsi su se s pravom su se bunili zbog toga što je njihova pjesma »Street Fighting Man« bila zabranjenma uz obrazloženje da potiče na nemire. U prvi plan došao je i sjajni country pjevač Gram Parsons koji je odbio ići s The Byrds na turneju po Južnoafričkoj Republici protestirajući time protiv aparthejda te države.

Deset najrevolucionarnijih pjesama 1968.

1. The Rolling Stones – »Jumpin’ Jack Flash«
2. The Rolling Stones – »Street Fighting Man«
3. The Stepenwolf – »Born To Be Wild«
4. James Brown – »Say It Loud – Im Black And I’m Proud«
5. The Rolling Stones – »Sympathy for the Devil«
6. The Beatles – »Revolution«
7. The Doors – »Unknown Soldier«
8. Jimi Hendrix – »All Along the Watchtower«
9. Johnny Cash – »Folsom Prison Blues«
10. The Rascals – »People Got To Be Free«

Izvor: Rif Magazin


KOMENTARI: