Po vlastitim riječima Eric Clapton će, ponajprije zbog godina, bitno smanjiti svoje koncertne aktivnosti pa ga je, kad se god ukaže prilika, dobro pogledati na pozornici.

Na svu sreću ta najava ne znači i smanjenje njegovih diskografskih aktivnosti o čemu najbolje svjedoči upravo ova godina koju legendarni britanski blues gitarist kraju privodi s čak dva nova albuma. Prvi je glazba iz dokumentarca o njegovu životu i glazbi nazvanog »Eric Clapton: Life in 12 Bars«, a drugi je »Happy Xmas«, kojem već i ime jasno naznačuje o čemu je riječ – kolekciji božićnih pjesama.

Ljubiteljima Claptonovog zvuka oba će ova albuma (prvi je dvostruki!) predstavljati vrhunsku poslasticu pri čemu »dokumentarni« nudi izbor glazbe koja je čak i bolja od ne baš odviše pozitivnim kritikama ocijenjenog filma koji je režirala oskarovka Lili Fini Zanuck. Naime, za soundtrack su Clapton i suradnici složili kolekciju od čak 32 pjesme od kojih je njih sedam do sada neobjavljeno pa sa svojih 49 minuta trajanja predstavljaju, u stvari, novi album!

Odabir pjesama

Od tih sedam do danas neobjavljenih snimaka poslastica je sedamnaest minuta duga izvedba pjesme »Spoonful« grupe Cream u LA Forumu, odlična je i »Little Wing« koju su Clapton i Derek and the Dominoes izveli početkom sedamdesetih u Filmore Eastu, a mnogima će možda i najdraža biti sjajna izvedba Berryijevog rock’n’roll standarda »Little Queenie« s Claptonovog solo koncerta u Long Beach areni. Od »noviteta« tu su još i miksevi Claptonovih pjesama »After Midnight« i »Let it Rain«, pjesma grupe Derek and the Dominoes »High 311« te najduža (6. 50) verzija velikog Clapton/Marley hita »I Shott the Sheriff«.

Odabir pjesama vezan je, sukladno zahtjevima biografskog dokumentarca, uz kronološki slijed priče o »12 taktova« koji su odredili Claptonov život pa su tako na sam početak albuma smještene tri pjesme klasičnih blues majstora kao što su Big Bill Broonzy i Muddy Waters koji su itekako utjecali na Claptona, priča se potom nastavlja s dvije The Yardbirds i dvije pjesme Johna Mayala i Bluesbrakersa na kojima, naravno, svira i Clapton, tu su i dvije pjesme na kojima Clapton svojom božanstvenom gitarom pomaže Arethi Franklin (»Good To Me As I Am To You«), odnosno Beatlesima (kultna »While My Guitar Genley Weeps«) i grupi Blind Faith, a prvi CD u najvećoj je mjeri u znaku supergrupe Cream koju su činili Clapton, Ginger Baker i Jack Bruce i koja je zastupljena s čak 7 pjesama. Drugi CD je vezan uz post Cream razdoblje u kojem E.C. surađuje s raznim grupama (Delaney & Boney, Derek and the Dominoes) i legendama poput Georgea Harrisona, a svemu tome pridodane su i pjesme iz njegove bogate solo karijere pa ovaj soundtrack dokumentarca o Claptonovom životu predstavlja ne samo priču o njegovoj karijeri, već i zbirku velikih svjetskih hitova (»Sunshine of Your Love«, »I Feel Free«, »After Midnight«, »My Sweet Loird«, »Layla«, »I Shott the Sheriff«, »Tears in Heaven«) zbog čega može privući pažnju i onih koji nisu fanovi gitarista zvanog Slowhand.

Vrhunac rasplesanosti

Oni koji ipak žele nešto novo, ipak će radije odabrati »Happy Xmas«, dvadeset i četvrti studijski album na kojem je Clapton obradio čak 14 klasičnih božićnih pjesama pri čemu je uspio gitarom i glasom pretvoriti glazbu i pjesme koje već pomalo postaju i dosadne zbog prečeste uporabe, u nešto svježe, slušljivo i novo.

Slijedeći temeljne obrasce bluesa Clapton je većini od 14 pjesama uspio udahnuti novi život pa samo treba birati između snenih i sporih preko onih srednjeg blues ritma do razigranih i raspojasanih. Nježnošću privlače »Sentimental Moments«, »Have Yourself a Merry Little Christmas« te briljantno izvedena »Merry Christmas Baby« sa sporim blues dodirima tipičnim za kasne noćne sate. »Away in a Manger« lijepo spaja soul i blues, a čuvena »Silent Night« i »Home for the Holidays« nude i dašak reggae ritma što upotpunjuje ugodu i vrijednost tih pjesama. Uvodna kultna »White Christmas« zbog svog je srednje brzog blues ritma i uvjerljive izvedbe daleko od patetičnosti te pjesme, a po tom životnom veselju bliske su joj »It’s Christmas« te »Everyday Will Be Like a Holiday«, dok je vrhunac te rasplesanosti i poleta ostvaren u sjajnoj »Lonesome Christmas« koja ima tako moćan i zarazno plesni ritam da čovjek odmah zaboravlja na samoću iz naslova.

In Memory of Avicii

Božićni album nudi i dva neobična trenutka. Prekrasna »Christmas in My Hometown« iznimno je dobro pogođena kombinacija cajun zvuka, country i blues utjecaja, a izvedena je tako kao da Clapton i ekipa sviraju u nekom trošnom baru u zabiti Louisiane što znači da čujemo divne back vokale diskretne gitare, prave cajun violine i harmoničice, piano… Suprotnost tome je svima znana »Jingle Bells (In Memory of Avicii)« koja iz podnaslova upućuje kako je posvećena sjećanju na nedavno preminulog electro gurua pa je stoga i sva u tom elektroničkom ritmu kroz koji se jedva probija Claptonova gitara pa se ni po čemu, osim po činjenici da se nalazi na ovom albumu, ne može zaključiti da je ovo pjesma s Claptonovim potpisom.

Izvor: Rif Magazin


KOMENTARI: