hren
 

NEIZOSTAVNI GADGET ZA AUTO-ENTUZIJASTE
Automobilska i IT industrija nisu nikad imale toliko dodirnih točaka kao sada, pa tako pored odvijača, ključeva, plastičnih vezica, ljepljive trake, tekućine za staklo i ulja, OBD čitači sve češće postaju sastavni dio opreme entuzijasta koji su se pronašli u obje grane

Automobili već odavno postali računala na kotačima, a dolaskom električnih vozila i vađenjem posljednje karike koja im je davala njihov surovo mehanički identitet, motora na unutarnje izgaranje i okolnih mu pokretnih dijelova, što ih je gotovo u potpunosti svelo na putujuća računala. U toj tranziciji zadnjih nekoliko godina povećala se pristupačnost, pa tako i popularnost OBD adapter čitača, čije su mogućnosti u kontekstu nas „vulgaris korisnika“ i naših limenih ljubicama postale vrlo zanimljive, zbog čega smo se i odlučili detaljnije proći kroz ovu temu.

Zacementirani standardi

Slično kao i u IT industriji, automobilska industrija pokrivena je izričitim standardnima i tehničkim smjernicama, bilo da se radi o nečemu jednostavnijem, kao što su to dimenzije guma, ali i nešto kompliciranijim, poput on-board diagnostics (OBD) sustava i njegovog konektora. Direktni prijevod s engleskog jezika odmah vam govori o čemu je zapravo riječ – sustavu koji omogućuje dijagnostiku uređaja koji se nalaze u vozilu. OBD konektor se trenutno nalazi u svojoj OBD2 verziji koja je počela biti ugrađivana u vozila namijenjene američkom tržištu sad već davne 1995. godine, dok je u Europu stigla 2001. za benzinska, odnosno 2003. za vozila s dizelskim motorima. Makar je primarno nastao kako bi se kontrolirale emisije plinova motora, postao je puno više od toga, kako za profesionalnu uporabu, tako i za nas smrtnike.

Iako se u svom početku zapravo koristilo u sklopu profesionalnog okruženja, napretkom tehnologija i razvojem / otkrivanjem tržišnih potreba, ubrzo je isto postalo dostupno i krajnjem korisniku. Naravno, takvi industrijski OBD čitači i dalje postoje, te i dalje nude nemjerljivo više informacija i načina upravljivost, poput onih od Boscha ili Delphija, ili recimo u kontekstu ECU (Engine Control Unit) tuninga, brandovi poput CMDFlasha, Alientecha, FC Technologya i Magic Motorsporta, čiji uređaji koštaju po nekoliko tisuća eura.

Sami OBD standard i konektor se prije svega najčešće koristi u svrhu provjere stanja pojedinih sustava u samom vozilu prilikom servisa, odnosno sakupljanja podataka iz različitih ECU (Electronic Control Unit) jedinica i njegovu interpretaciju krajnjem korisniku. Tih ECU sustava u jednom današnjem modernom vozilu može biti i do 80, a pod njih recimo spada sustav zračnih jastuka, audio sustav, ABS, sustav za kontrolu motora i slično. Svaki od tih sustava predstavlja jednu manju cjelinu, a iste je trebalo spojiti u jednu veliku cjelinu kako bi međusobno mogli komunicirati i koordinirati. To se pak riješilo uporabom posebnih protokola u sklopu OBD2 standarda, a koji se koristi upravo u tu svrhu povezivanja ovih sustava. Jedan od njih je i CAN-BUS (ISO15765), koji je ujedno i najmoderniji od ukupno pet različitih komunikacijskih protokola koje OBD2 standard nosi sa sobom.

OBD konektor najčešće se nalaze ispod volana, u području oko pedala te je direktno pristupačan kod većine vozila, dok ga neki znaju sakrivati iza plastičnih panela, ponekad čak i na mjestu oko centralnog grebena.

Mimo hardverskog standarda, imamo softverske značajke koje ga prate zbog kojih se podaci onda mogu jednako interpretirati neovisno o kojem modelu automobila se radi. Riječ je o SAE standardu koji definira OBD PID-ove (Parameter Identification, unaprijed definirane parametarske oznake) i zahvaljujući kojem zapravo jedan OBD čitač bez problema može jednako raditi na Fiatima ili BMW-ovima, barem u onim osnovnim dijagnostičkim funkcijama. Osim tih osnovnih funkcija i generičkih OBD PID-ova i  DTC-ova (Diagnostic Trouble Code), kao što je to recimo MIL „Check Engine” lampica, postoje i jedinstveni / specifični za određene proizvođače, a koriste se čak i dodatni ne-OBD2 protokoli (KWP2000, KW1281, KW72, KW82…) koji praktički svaki proizvođač automobila postavi na svoju ruku, a isti se onda koriste za „nativnu” dijagnostiku u temeljenu na internim rješenjima i specifikacijama.

U kontekstu servisiranja ili modifikacije, OBD konektor i takav način pristupa ECU sustavima vozila koristeći njegove protokole, bit će i više nego dovoljno dobar za veliku većinu slučajeva gdje korisnik želi nešto prčkati po vozilu, a bez da se stvarno i zamaže. Za komunikaciju s vozilom preko OBD konektora, koji se najčešće nalazi u području između pedala i kolumne volana, koriste se OBD adapter čitači. Oni pak u sebi imaju posebne kontrolere koji omogućuju komunikaciju i spajanje na računalo, pametni mobitel, ili neki treći specijalizirani OBD uređaj. ELM327 je tako jedan od najpoznatijih mikrokontrolera koji se koriste za interpretaciju low-level protokola OBD sučelja i donosi jednostavnije sučelje koje preko UART-a omogućuje da se na njega spojite uz pomoć RS-232, USB-a, Bluetootha ili Wi-Fija. Prva dva se najčešće koriste u sklopu profesionalnog okruženja, tipa servisa i tuning autokuća, dok su druga dva jedne od češćih način konekcije kod većina komercijalnih modela OBD čitača. On i njemu slične varijacije najčešće nalazimo u OBD čitačima koji su više orijentirani prema široj masi, a u kombinaciji s kvalitetnim softverom korisniku donosi veliku razine kontrole nad vozilom.

Čemu sve to?

Makar se OBD konektor i čitač koji ide u njega u većini slučajeva koristi za brzu dijagnozu problema na vozilu i brisanja poruka greški izazvanih tim problemom, dobivanjem ovakvog pristupa ECU sustavima automobila, otvarate jednu sasvim novu dimenziju mogućnosti prilagođavanja i nadgledanja parametara vašeg vozila.  Primjerice, moguće  je namjestiti da grijači stražnjeg stakla traju dulje od nominalnog, da vam svjetlo u kabini dulje stoji uključeno jednom kada zatvorite vrata, da se prilikom ubacivanje u rikverc automatski aktivira stražnji brisač kako bi imali čišći pogled kroz staklo, ili da vam indikator promjene smjera treperi više od tri puta u svojoj među-poziciji kada ga privremeno aktivirate uz lagani polu-klik. Također možete točnije pratiti potrošnju vozila, koja nam se pokazala preciznijom od one koje nam je putno računalo od vozila javljalo, mjeriti točno ubrzanje od 0-100 km/h na temelju brzinomjera auta ili njegov zaustavni put. Sve ovo predstavlja samo djelić mogućnosti, jer one zapravo ovise o samoj kvaliteti aplikacije i OBD čitača. Dobar dio OBD mobilnih aplikacija ovakve mogućnosti nudi kroz one-click radnju uz pomoć skripte koja promijeni potrebne vrijednosti u samom ECU sustava vozila. Kao alternativa tome, postoji i opcija takozvane coding / long coding procedure, gdje ručno  mijenjate / postavljate vrijednosti ovisno o tome što želite aktivirati / promijeniti. Ovo je nešto kompliciraniji postupak čisto iz razloga jer ovisno o proizvođaču, modelu i opremi vozila postoji užasno puno različitih kodova koji aktiviraju određene stvari, pa tako prije svega trebate uopće naći te vrijednosti i biti sigurni da to što radite je točno. Rijetko koji komercijalni OBD čitač u kombinaciji sa svojim ili nekim third-party softverom uopće podržava ovu funkciju, najčešće se mora dodatno platiti.

Uz pomoć Bluetooth OBD čitača i OBD mobilne aplikacije na mobitelu možete pratiti parametre automobila u realnom vremenu.

Isto bi mogli imati ukoliko ugradite kakav aftermarket car specific Android multimedijski sustav, gdje mu onda jednostavno s Google Play trgovine skinete OBD mobilnu aplikaciju, spojite ga s OBD čitačem, i tako dobijete očitanja i upravljivost preko velikog ekrana umjesto na mobitelu.

Iako će većina vas sve ove radnje obavljati preko mobitela spojenog na OBD čitač,  dosta često ćete vidjeti da se spominju OBD čitači i u kontekstu ugrađivanja u vozilo aftermarket multimedijskog rješenja s ekranom na dodir, bazirani na Android operativnom sustavu, gdje i sami proizvođači često nude OBD čitače kao dodatno opremu uz kupnju. Zašto? Obzirom da se radi o Androd sustavu, isti ima mogućnost skidanja OBD mobilne aplikacije preko Google Play trgovine koja se onda može Bluetoothom spojiti s OBD čitačem i prikazivati vam na velikom centralnom multimedijskom ekranom različite podatke o vašem vozilu u realnom vremenu. Zapravo isto iskustvo kao i na mobitelu, samo preglednije i dostavljeno u nekako više cool formi.

Ucjenjivački creme de la creme

Od kvalitetnijih bežičnih OBD čitača, koji su u većini slučajeva gotovo uvijek Bluetooth, za primjer smo imali dva modela prosumer OBD adaptera koji su među korisnicima ujedno i najpopularnija – Carista i OBDEleven.

Caristin OBD čitač je nešto jeftiniji i koštat će vas oko 130 kuna, no zato licenca za njegovu aplikaciju nije jednokratna već će vas na godišnjoj bazi koštati oko 260 kuna. To i je razlog zbog čega smo osobno nekako više naginjali prema OBDElevenu, koji doduše jest u startu skuplji (oko 300 kuna košta čitač), ali vam je zato licenca jednokratna i košta oko 190 kuna. No, s druge strane, OBDEleven službeno podržava samo vozila iz VAG koncerna, makar smo ga osobno bez problema upogonili na drugim autima, ali vrlo vjerojatno one naprednije funkcije i OBD PID-ovi specifični za određene proizvođače i modele vozila neće biti dostupni ukoliko nije u pitanju VAG vozilo. Doduše, moramo priznati da nas je najviše kod ovog dvojca malo mučilo činjenica  da kupnjom adaptera ne dobivate i punu funkcionalnost aplikacije, već morate kupiti licencu njihove naprednije verzije.

Ovo je inače modus operandi većine kupljenih OBD čitača. Pomalo bezobrazno obzirom na to da njihovi adapteri u startu nisu malena investicija, dok smo u zadnje vrijeme primijetili da svako malo na tržište stigne koji novi model, neki čak izgledom kućišta izgledaju kao spin-off postojećih modela. Velika je šansa da imaju istog dobavljača na veliko koji im proda identično rješenje (Viecar i Fixd za primjer Caristi), izgledom kućišta i sadržajem (isti mikrokontroler), a oni onda povrh toga naprave svoju aplikaciju i ovdje si dodatno utrže.

S druge strane, OBDEleven se pokazao bogatiji mogućnostima u usporedbi s Caristom koja nudi par gotovih skripti i opciju skeniranje / čišćenja grešaka. Za primjer, OBDEleven vam daje na opciju da obavite long coding koji smo spominjali, a između ostalog nudi stvarno pregršt gotovih skripti za namještanje određenih postavki u vozilu, kao i daleko detaljniji uvid u cijeli auto, greške, ECU sustave i općenite informacije. Iako ćete za gotovo sve skripte koje nudi morati kupiti napredniju licencu, možete skupljati kredite (na dnevnoj bazi za korištenje aplikacije dobijete jedan besplatno) i s njima onda individualno otključati skriptu i postavku koju želite promijeniti, dok vam Carista u pravili ne dozvoljava ništa osim skeniranje i pregleda grešaka, no zato ju možete koristi s third-party OBD mobilnim aplikacijama, o čemu ćemo malo kasnije.

Od ostatka popularnijih i kvalitetnijih modela OBD čitača izdvojili bi još i BlueDriver, čija je cijena oko $100, te BAFX koji je pristupačnije cijene od oko $25, no oba je nešto teže nabaviti na ovim prostorima.

Može i jeftinije, ali…

Nekolicina vas koja se možda već i susrela s Bluetooth OBD čitačima vjerojatno se pita zašto se uopće spominjemo njihovu skuplju braću, kada se isti mogu nabaviti s eBaya po cijeni od tridesetak kuna. Da, kuna. Kao što ti i nače bude sa svakim „koliko para, toliko muzike” slučajem, generički OBD čitači rijetko kada pružaju mogućnosti onih provjerenijih modela OBD čitača. Jedan takav generički smo i nabavili, a iako se reklamirao kao OBD čitač baziran na ELM237 čipsetu, zapravo se radi o daleko manje sposobnoj kopiji toga mikrokontrolera, što je zapravo i njihov glavni problem. Tako se takvi generički OBD čitači ne slažu po pitanju svih mogućnosti koje jedna naprednija i provjerenija OBD mobilna aplikacija pruža, jer što hardver i softver razvijeni ruku pod rukom. Prije svega ovdje je glavni problem to što nedostaju određeni komunikacijski standardi i naredbe kako bi izvršavali određene naredbe, što se uglavnom odnosi na nestandardne OBD PID-ove. Većina takvih generičkih OBD čitača onda neće funkcionirati onako kako bi se očekivalo obzirom na to što sama aplikacija nudi.

Razvojna kuća jedne od poznatijih aplikacije za OBD čitače, inCarDoc, čak je napisala blog članak o tome kako prepoznati takve generičke kopije. One se mogu identificirati po specifičnoj hardverskoj MAC adresi koju su očigledno vrlo generičke, a ne unikatne (neke od njih su 66:35:56: … 88:35:56:… 00:00:00… AA:BB:CC…), a koju možete saznati spajanjem na OBD čitač putem OBD mobilne aplikacije, jer obično tada izlista ime i MAC adresu OBD-a.  Također možete uz pomoć „ELM327 Identifier” mobilne aplikacije proskenirati koje sve naredbe dotični OBD čitač podržava, a kod kopija je to uglavnom vrlo mali broj. Još jedna detalj koji ih odaje jest i unaprijed definirano Bluetooth ime uređaja, gdje takve kopije često imaju generički „OBDII” ili „ELM327 v2.1” naziv.

Nažalost, sve ove provjere možete obaviti tek jednom kada i nabavite OBD čitač, no ima načina kako da ih uočite i prije same kupnje. Ukoliko vidite da netko prodaje OBD čitače pod imenom verzije firmwarea, poput ”v2.1”, ili generalno nekim drugim vrlo generičkim imenom, takvi su u većini slučajeva polu-funkcionalni. Modeli koji su se krili pod „v1.4” i „v1.5” imenom su čak biti i solidni u kontekstu kopija, ali nakon toga se sve srozalo, dok je trenutna službena verzija firmwarea za originalne ELM327 mikrokontrolere v2.2. Zapravo rijetko kada ćete vidjeti da se netko tko prodaje vjerodostojan OBD čitač reklamira uz pomoć ELM327 imena.

Kao što smo i spomenuli, ono što je problem kod ovih kopija, a što smo i sami doživjeli, jest to da dobar dio mogućnosti ne rade kako treba ili uopće. Velik dio OBD mobilnih aplikacija se neće uopće spojiti na njih, makar ih recimo uspješno uparili u Bluetooth postavkama samog mobitela. U nekim slučajeva promjena pametnog telefona može pomoći pri spajanju, tako je barem u našem slučaju bilo, očito mu novija verzija operativnoga sustava nije odgovarala. Kada se podvuče crta, imajući na umu da je tržište OBD adaptera nakrcano raznoraznim kopijama modela koji imaju vrlo malen broj osposobljenih komunikacijskih funkcija / protokola / naredbi, mišljenja smo da se definitivno isplatiti ići za onim nešto skupljim, ali provjerenim modelima OBD čitača, jer kako je to CEO Nvidije, Jensen Huang, jednostavno sročio  – „It just works.

Torque OBD mobilna aplikacija jedna je popularnijih na tržištu, a nudi dosta opcija, između kojih je i praćenje / zapisivanje radnih parametara vozila, a napredna verzija košta svega tridesetak kuna na Google Play trgovini.

CanZE OBD mobilna aplikacija namijenjena je Renaultovim električnim vozila, ali obzirom da je ovo tržište još u povojima po tom pitanju, još uvijek ne pruža velika razinu upravljivosti osim nadgledanja potrošnje, napona ćelija, te ostalih informacija vezano uz baterijski paket i pogon, uz dosta neprivlačno sučelje, a slična situacija je i kod drugih električnih vozila

Neizostavna simbioza

I dok cijenom, pouzdanošću i mogućnostima nešto konkretniji modeli OBD adaptera dolaze s vlastitim aplikacijama, na raspolaganju je vam daleko veći broj mobilnih aplikacija na odabir. Obzirom da je sve dobrim djelom standardizirano, što je ujedno i razlog zašto broj tih aplikacija velik, takvi prosumer OBD adapteri također bez problema mogu raditi s third-party OBD mobilnim aplikacijama koje možete naći na Google Play ili Apple App trgovinama. Tek nekolicina proizvođača pomalo podlo zaključava svoje adaptere, primjerice OBDEleven koristi vlastiti enkriptirani protokol za komunikaciju s pametnim telefonom, tako da njega nećete moći iskoristiti s drugim aplikacijama. No, zato Caristin OBD čitač bez problema radi s popularnijim mobilnim aplikacijama za komunikaciju i kontrolu preko OBD čitača, a neke od njih su – Torque, inCarDoc i Car Scanner. Naprednije (čitaj: plaćene) verzije ovih aplikacija i sami posjedujemo, te često skačemo između njih ovisno o tome što nam treba, neke to bolje odrađuju jedna od druge, neke imaju opcije koje druge nemaju, a u kombinaciji s Caristinim OBD čitačem do sada nismo imali nikakvih problema. Ove OBD mobilne aplikacije također rade i s generičkim modelima OBD adaptera baziranih na kopiji ELM237 mikrokontrolera, ali imajte na umu, kao što smo i prije spomenuli, da velik dio funkcija koje nudi aplikacija vrlo vjerojatno neće raditi kako treba ili nikako u kombinaciji s takvim OBD čitačima. Zanimljivo je da Caristina OBD mobilna aplikacija također radi s third-party OBD čitačima, ali ne bi smo vam baš preporučili tu kombinaciju, jer koliko smo imali prilike čitati od tuđih iskustva, ne prolazi sve baš glatko, što nas opet vraća na prednost uparivanja hardvera i softvera razvijenog ruku pod ruku.

U svakom slučaju, ako ste zainteresirani imati ovaj gadgetom u svom autu, po je nama najbolje solucija da kupiti provjereni OBD čitač koji podržava thrid-party OBD mobilne aplikacije, te kupiti i skinutu neku od njih (obično su simbolične cifre u pitanju) ili eventualno iskoristi originalnu mobilnu aplikaciju koja je rađena na temelju tog OBD čitača, odnosno ako je uopće ima i ako vam odgovaraju njezine funkcije.

Bit će zanimljivo vidjeti u kojem smjeru će sve ovo krenuti u kontekstu električnih vozila, da li ćemo potencijalno dobiti kontrolu nad samim pogonskim sustavom vozila, možda ćemo ih moći overclockirati poput kakvog računala, podići im lagano napon i voila – evo dodatne snage. Malo banaliziramo, ali shvaćate što želimo reći. Trenutno situacija nije baš najbolja, imali smo prilike isprobati neke od postojećih OBD mobilnih aplikacija u sklopu električnih nekih vozila (LEAF i ZOE), a iako OBD čitači rade bez problema, niti jedna od postojećih OBD mobilna aplikacija poznatijeg imena ne radi kako spada, zapravo uopće ne rade, već je potrebno posegnuti za specijaliziranim aplikacijama koje su sami korisnici napravili specifično za neke modele. U pravilu nećete dobiti ništa osim pokoje informacije uz baterijski paket i pogon, eventualno koju osnovnu postavku poput one za vrata, svjetla i prozore. Vjerujemo da će trebati još neko vrijeme dok će se postojeće OBD mobilne aplikacije zainteresirati i za ovaj dio tržišta, a pretpostavljamo da je problem iskomunicirati / saznati od proizvođača točne PID-ove, protokole i postavke.

Izvor: Autonet.hr


KOMENTARI: