hren
 

Korejska kinematografija već desetljećima spada među vrhunce svjetskog filma, no izvan Azije, a pogotovo kod nas, i dalje se percipira kao nešto egzotično i 'art'. No prava je istina da, iako naravno ima i korejskih art filmova, tamošnju filmsku scenu definiraju prije svega mainstream, žanrovski filmovi - horori, trileri, kriminalističke drame, komedije i povijesni filmovi - koje, međutim, od mora sličnih vrlo često izdvaja slojevitost u oslikavanju likova, društvena kritičnost i vrhunsko zanatstvo.

Takav je uostalom i 'Parazit'. Osim toga, korejska publika obožava korejski film. Prošle godine najgledaniji film u korejskim kinima bila je akcijska komedija 'Extreme Job' sa skoro 120 milijuna dolara zarade, a 'Parazit' je bio peti najgledaniji film s do sada utrženih 72 milijuna dolara. Općenito, čak je osam korejskih filmova na listi 15 najgledanijih u prošloj godini na tamošnjem box officeu. To se zove podrška domaće publike!

Mogli bismo zaključiti da je i bilo vrijeme da južnokorejski film dobije zasluženo priznanje, i to ne samo festivalske publike i filmofila, nego i široke publike i takve mainstream glasačke mašinerije kakva je ona Američke akademije, a koja je taj sjajan film nagradila s čak četiri Oscara - za najbolji film, za najbolju režiju, najbolji strani film i najbolji originalni scenarij.

'Parazit' je osebujna kombinacija trilera, socijalne drame i crne komedije u kojoj Bong ne štedi nikoga, pa ideološko čitanje filma izluđuje čak i ljevičare koji smatraju da je isuviše kritičan prema potlačenom proletarijatu, iako je redatelj deklarirani socijalist i član Nove progresivne stranke (lijevi centar). Nema tko nije parazit u svijetu u kojem svatko svakoga iskorištava, svatko živi na nečijoj grbači, svatko nečim obespravljen, ugrožen ili barem lijen. U Bongovu filmu nema pravih pozitivaca ni pravih negativaca, svi imaju barem poneku dobru osobinu ili gledatelj ima razloga suosjećati s njima, ali svi, baš svi, bar su malo pokvareni. Cijelu tu moralku u kojoj relativizira poštenje siromašnih i svemoć bogatih zaogrnuo je u formu napetog trilera, prepunog humora, pa i oni gledatelji koji ne bi bili skloni ideološkoj analizi mogu uživati u brojnim prevratima.

U središtu radnje je obitelj Kim, u kojoj je pater familias Ki-taek (glumi ga Bongov omiljeni glumac, stalni suradnik Song Kang-ho). Kimovi su nezaposleni i siromašni, a žive u suterenskom stanu loveći wi-fi od susjeda i smišljajući kako bez puno truda doći do novca. Nakon neuspjeha sa sklapanjem kartonskih kutija za jednu pizzeriju rješenje se ukaže kad sin Ki-woo (Choi Woo-shik) dobije priliku zamijeniti svog prijatelja i podučavati engleski bogatu djevojčicu. Ki-woo doduše nema diplomu, no to ga neće spriječiti da ju sa svojom sestrom, talentiranom umjetnicom Ki-jung (Park So-dam), falsificira i lažno se predstavljajući dobije posao u bogataškoj obitelji Park, koja živi u božanstvenoj vili, projektu slavnog korejskog arhitekta. Dok gospodin Park (Lee Sun-kyun) radi, njegova dokona supruga Yeon-kyo (Cho Yeo-jeong) brine se o njihovo dvoje djece, no 'nemoćna' je bez svesrdne pomoći posluge - kućne pomoćnice, šofera i tutora. Ki-woo brzo shvati da bi sve te poslove za obitelj Park bez puno muke mogli obavljati članovi njegove obitelji...

Klasni sukob kakav prikazuje u 'Parazitu' česta je tema Bongovih filmova, a svakako je bio najuočljiviji u njegovu (za sada) jedinom filmu na engleskom jeziku 'Snowpiercer' iz 2013. Taj postapokaliptični, znanstvenofantastični film s holivudskim zvijezdama poput Chrisa Evansa i Tilde Swinton, snimljen prema francuskom stripu Le Transperceneige, nastao u južnokorejsko-češkoj koprodukciji, čista je metafora međuklasnih odnosa i u vrijeme premijere proglašavan je najpolitičkijim filmom godine. Za svibanj ove godine najavljena je i serija 'Snowpiercer' s Jennifer Connelly, a Bong je jedan od izvršnih producenata.

Snowpiercer

Bong Joon-ho rođen je 1969., studirao je sociologiju i bio vrlo aktivan sudionik studentskih demonstracija tijekom borbe za demokraciju krajem 1980-ih. Prve kratke filmove snimio je u studentskom kino klubu, potom je upisao filmsku akademiju, a debitantski dugometražni film snimio je 2000. Bila je to crna komedija 'Barking Dogs Never Bite'.

Tri godine kasnije snimio je film 'Sjećanja na ubojstvo', a on će ga učiniti međunarodno poznatim redateljem. Već tada je bilo jasno da je riječ o jednoj od najzanimljivijih autorskih osobnosti svjetske, a ne samo korejske kinematografije. Taj film bio je prava senzacija i već se u njemu vidjelo sve ono zbog čega kritika i publika danas obožavaju 'Parazita'. Film vješto kombinira žanrove - krimić, satiru i komediju - te slojevito oslikava svoje nesavršene, ali i dalje neizmjerno simpatične junake. Nadahnut je stvarnim događajima i višegodišnjom potragom za serijskim ubojicom koji je harao Južnom Korejom između 1986. i 1991., no ta radnja poslužila je kao okvir kroz koji se prelamaju velike društvene promjene u zemlji. Glavni junaci dvojica su detektiva Park i Seo, a detektiva Parka glumi Song Kang-ho, otac iz 'Parazita'.

Sjećanja na ubojstvo

Uslijedio je 2006. 'Domaćin' (i u njemu glumi, pogađate, Song Kang-ho), punokrvni i gotovo klasični monster movie čija je tema ekološka u kombinaciji s kritikom inertne države, srednje klase, utjecaja Amerike... Bio je to njegov prvi film koji se uspio probiti do Cannesa, a ušao je u program 'Director's Fortnight'. Tri godine kasnije snimio je film 'Majka', koji je ponovo ušao u Cannes, ovoga puta u program 'Izvjestan pogled'. Film o odnosu majke i sina bio je glumački forte južnokorejske glumice Kim Hye-ja te ona u toj, za Bonga osebujnoj kombinaciji trilera i psihološke drame glumi naslovnu ulogu.

Njegov prvi film koji se uspio probiti do glavnog natjecateljskog programa u Cannesu bio je 'Okja', no ta ekološka bajka (ili možda basna) nastala je u produkciji Netflixa i izazvala je cijeli skandal. Film je izviždan u velikoj mjeri jer su se francuski kinoprikazivači pobunili protiv ideje da jedan streaming servis, koji snima filmove što ih ne planira prikazivati u kinima, uopće dobije mjesto na tako prestižnom festivalu kao što je Cannes.

Uslijedila je zabrana prikazivanja Netflixovih filmova u Cannesu (akvizirati ih mogu, ali prikazati ih smiju tek nakon festivala), no Venecija je širom otvorila vrata američkoj streaming platformi i odlučila udariti kontru Cannesu s posve drugih pozicija. Pobjednik u toj borbi je i dalje neizvjestan, no ovogodišnju filmsku bitku svakako je izvojevao 'Parazit', drugi Bongov film prikazan u službenoj natjecateljskoj konkurenciji u Cannesu, nakon fijaska s podcijenjenom 'Okjom' (koja možda i jest njegov najslabiji film, no to samo znači da je dobar, a ne briljantan).

Zlatna palma u Cannesu bila je prvo veliko priznanje koje je osvojio s 'Parazitom' prije pomalo neočekivanog trijumfa na Oscarima. Treba se nadati da će ovaj sjajni redatelj nastaviti raditi ono što zna najbolje, a to je nizati svoje istovremeno pametne i zabavne filmove. Iako je to formula koju mnogi žele otkriti, snimiti film koji će jednako cijeniti kritika i publika te koji će jednako dobro prolaziti na najuglednijim međunarodnim festivalima i na kinoblagajnama - nešto je što uspijeva uistinu samo rijetkima.

Bong Joon-ho jedan je od tih rijetkih.

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI:

 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij