hren
 

TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ
U sporoj, ali izrazito atmosferičnoj triler-seriji scenarist i redatelj Alex Garland postavlja nam neka suštinska pitanja o predodređenosti ljudskog života i odluka, o granicama do kojih visoka tehnologija može nadzirati našu prošlost, sadašnjost i budućnost, ali se bavi i fenomenom pasivnog promatranja tuđih života - stvarnih i izmišljenih

U svijetu u kojem žive junaci serije 'Devs' sve je na vrlo visokoj estetskoj i stilskoj razini. Stanovi u San Franciscu u kojima žive uređeni su minimalistički, ali s mnogo ukusa i stila, u njima gotovo nikad nema prljavštine i nereda, gradske panorame magličastog mosta Golden Gate prava su akvarelska umjetnička djela, zgrada uz park u kojoj živi glavna junakinja toliko je uredna i svježe obojana da se prisutnost beskućnika pred njom čini potpuno nevjerojatnom, kompleks tvrtke 'Amaya' među visokim drvećem istodobno je precizno hi-tech hladan, ali i ispunjen toplinom mekanih, tamnoplavih sofa, a kada se tek dođe do razvojnog odjela, takozvanog Devsa, estetika se uzdiže na nadrealnu razinu.

No sva je ta ljepota popraćena tolikom količinom tjeskobe, zlokobne atmosfere te sablasne, vanzemaljske glazbe koje su u suradnji skladali Ben Salisbury, The Insects i Geoff Barrow da upravo ta ljepota i savršenstvo postaju užasni, odbojni, gadljivi. Glavni likovi ove serije zarobljenici su te ljepote, a zašto je tome tako... Alex Garland nije nam spreman to samo tako otkriti. Pušta nas da polako, dok nam neobjašnjiva jeza puzi kožom, otkrivamo sloj po sloj, ne uvijek redom kojim su nastali.

Priča je od samog početka mračno intrigantna. Mladi par kompjuterskih genijalaca, Lily i Sergej, žive u prekrasnom stanu u San Franciscu. Čak i da ne znamo da novac zarađuju u obližnjoj Silicijskoj dolini, bilo bi to jasno po tome stanu jer si takav stan u tom gradu ne može priuštiti baš svatko, pogotovo ne baš svatko tko je mlađi od trideset, što Sergej i Lily jesu. I sami vrlo stilizirani i estetizirani (u Lilynu slučaju do androginog savršenstva za modne piste, što sigurno nije slučajno jer je za tu ulogu odabrana glumica Sonoya Mizuno, i sama vrlo uspješna manekenka) - Lily i Sergej svakoga se jutra voze luksuznim autobusom kompanije u kojoj rade, koja se zove Amaya prema pokojnoj kćeri vlasnika i koja se nalazi usred prekrasne šume, gdje stabla nadvisuje golem kip djevojčice Amaye - istodobno prekrasan i zastrašujuć.

Onoga jutra kada počinje serija, Sergej ima sastanak s vlasnikom kompanije, izvjesnim Forestom (Nick Offerman), kojemu treba prezentirati svoje novo otkriće. Prezentacija prolazi dobro, ali Forest zapravo nije zainteresiran za Sergejevo otkriće. Ipak, sastanak se pokazuje još uspješnijim jer je Forest zainteresiran za samoga Sergeja, odnosno, želi ga premjestiti u svoj tajni, strogo čuvani, nikome sasvim jasan odjel - Devs, odnosno odjel za razvoj. Sergej je oduševljen, ali kada napokon stigne u nevjerojatnu 'zgradu' tog odjela, uz apsolutnu fascinaciju otkriva i nešto što ga silno uznemiri. Pokušava pobjeći, ali to mu na kraju ne uspijeva. Nikada se ne vraća kući.

Ostatak se serije sastoji od Lilynih pokušaja da otkrije što se dogodilo Sergeju, što vrlo brzo prestaje biti sama potraga za njim, a postaje odgonetanje zagonetke čime se odjel Devs zapravo bavi. Iznimno talentirani Alex Garland, koji je scenarist i redatelj svih epizoda serije, ni ovdje nam, kao ni u svojim filmovima (Ex Machina, Anihilation) ne doputa da preskočimo nijedan korak otkrivanja te zagonetke, pritom nas čak zaustavljajući i tjerajući nas da razmišljamo o vrlo teškim i kompleksnim filozofskim pitanjima, kao što su predodređenost ljudskoga života i/ili svemira, slobodna volja, ali i kontrola u kojoj visoka tehnologija više nema uvid samo u našu sadašnjost, nego i u prošlost i budućnost.

No iako estetski i filozofski veoma ambiciozna, ova serija pati od nekih vrlo banalnih problema. Prvi je - gluma. Sonoya Mizuno u glavnoj ulozi vizualno je upečatljiva i ima vrlo upečatljivu pojavnost pred kamerama, sposobnost govora tijela koju razviju samo najbolje među manekenkama, ali sposobnost izražavanja emocija joj je slaba strana. Varira između beživotnog podigravanja, koje je uglavnom svedeno samo na jedan način ponašanja i mimike - te vrlo ćoškastog preglumljivanja, u kojem se stječe dojam da je i njoj i režiseru neugodno. Nick Offerman, pak, kao Forest, u dramski je žanr prenio svoje komičarsko kameno lice, što ponekad funkcionira, a ponekad baš i ne. Motivacija njegova lika, pak, svedena je na poprilično banalnu sentimentalnost koju cijelo vrijeme doživljavamo kao nešto izvan njega. Na trenutke je to u redu jer Forest djeluje kao žrtva osobne tragedije koja se nakon te tragedije isključila iz svijeta, ali na trenutke je naoko silno motiviran da učini nešto, a nama nije sasvim jasno ni što ni zašto.

Ipak, ovo je serija koja će vas prikovati uz ekran svojom intrigantnošću i onom vrstom paranoje koja je mnogo pametnija od onih koje proistječu iz banalnih teorija zavjere. Ako vam se svidio 'Homecoming', moglo bi vam se svidjeti i ovo. Pa makar raspletu na kraju bio - kao što to kod Alexa Garlanda često biva - pomalo zbunjujuć.

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI:

 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij