hren
 

Simbol kojim se danas ponose stanovnici glavnog grada Francuske nekad su doživljavali kao ruglo, a slavni književnik Guy de Maupassant išao je jesti u restoran u tornju s objašnjenjem kako je to jedino mjesto u gradu s kojeg ne vidi golemu čeličnu konstrukciju...

Premda je trenutačno zatvorena za posjetitelje, jedna od najprepoznatljivijih građevina na svijetu ponosno se uzdiže u srcu glavnog grada Francuske. No iako ga danas Parižani ne bi dali ni za što, nekad davno i nije bio odveć popularan.   

Svaka država i svaki grad imaju neki simbol koji vas jasno upućuje na to gdje se nalazite ili koji grad gledate na televiziji ili bespućima interneta. Tako ćete, recimo, Berlin odmah prepoznati po Brandenburškim vratima, London po Big Benu, centar Katalonije Barcelonu po Sagrada Familiji, a Pariz, i pritom svaka čast Louvreu, Notre Dameu i ostalim simbolima grada, po ogromnoj čeličnoj konstrukciji koja je nekad bila najviša građevina svijeta, Eiffelovu tornju. Toranj je predstavljen javnosti 31. ožujka 1889., a za posjetitelje je otvoren 6. svibnja.

Ipak, nije sve išlo tako glatko, jer simbol kojim se danas ponose stanovnici glavnog grada Francuske nekad su doživljavali kao ruglo, a slavni književnik Guy de Maupassant išao je jesti u restoran u tornju s objašnjenjem kako je to jedino mjesto u gradu s kojeg ne vidi golemu čeličnu konstrukciju. No, kako to vremenom biva, toranj je postao zaštitni znak zemlje i po njemu je Francuska danas najpoznatija na svijetu.

Gradnja tornja započela je 1887. godine, a završena je dvije godine poslije, za potrebe održavanja Svjetske izložbe u Parizu. Po završetku mjerio je 324 metra, a sve do 1930. i završetka izgradnje zgrade Chrysler u New Yorku držao je i titulu najviše građevine svijeta. Na početku gradnje, kad je inženjer Gustave Eiffel dao ideju za toranj, došlo je do velikog otpora.

Gore spomenuti Maupassant i ostali vodeći umjetnici tog vremena pisali su peticije protiv izgradnje tornja. Smatrali su ga barbarskim i upozoravali su da će hrpa čelika nepravedno zasjeniti sve druge pariške spomenike, poput Trijumfalnih vrata, katedrale Notre Dame i Louvrea. Unatoč svemu, gradnja je, srećom, nastavljena i toranj je bio spreman za izložbu, ali uz dogovor da može stajati samo 20 godina.

Ubrzo se toranj pokazao vrlo korisnim i u komunikacijske svrhe, ali i za potrebe vremenske prognoze. Građani su ga sve više i više prihvaćali, pa je na kraju i grad odlučio da toranj može ostati. Gledajući iz današnje perspektive, to je bila sjajna odluka. Naime, Eiffelov toranj danas je najposjećenija atrakcija na svijetu u koju se ulaz naplaćuje.

Brojke pokazuju kako ga godišnje posjeti tek nešto manje od sedam milijuna ljudi. S obzirom na cijene karata koje nisu jeftine (ako ste stariji od 24 godine, službena stranica kaže da je cijena oko 17 eura s liftom do drugog kata), ostavljanje ''čelične nemani'' čini se najboljim potezom koji su pariške vlasti svojevremeno napravile.

10 nepoznatih činjenica o Eiffelovu tornju:
1. Za vrijeme Drugog svjetskog rata prilikom Hitlerova posjeta Parizu Francuzi su prerezali kablove lifta, tako da ako je Hitler htio do vrha, morao bi stepenicama.
2. Originalno je namijenjen za Barcelonu, no projekt je odbijen i tako je toranj postao simbol Pariza.
3. Visina tornja varira 15 centimetara, ovisno o temperaturnim promjenama.
4. Ako se želite popeti do vrha tornja, morate prijeći 1665 stepenica.
5. Diljem svijeta postavljeno je više od 30 replika tornja, a možda je i najpoznatija ona u Las Vegasu.
6. Boja potrebna za bojenje tornja teži otprilike kao 10 slonova.
7. 1891. godine u Londonu su odlučili sagraditi toranj viši od Eiffelova. No on se pokazao nestabilnim, nikad nije dovršen i na kraju je 1907. srušen.
8. Gustave Eiffel nije poznat samo po ovom tornju. Naime, on je jedan od najzaslužnijih za izgradnju Kipa slobode!
9. 300 radnika sklopilo je ukupno 18.038 komada željeza kako bi toranj bio dovršen.
10. Na tornju ima oko 20 tisuća žarulja.

Izvor: Punkufer.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij