OVOG ljeta diljem Mediterana, Europe i svijeta svjedočimo apokaliptičnim prizorima - razorni požari i poplave, pogubni toplinski valovi, pa i tornada. Znanstvenici te ekstremne vremenske nepogode povezuju s klimatskim promjenama, koje jačaju iz godine u godinu. 

No najgore za Europu i Sjevernu Ameriku, sudeći po novoj znanstvenoj studiji, možda tek slijedi. 

Naime, struja Atlantskog oceana, motor klime na sjevernoj hemisferi, u koji spada i Golfska struja, oslabila je do te mjere da bi uskoro moglo doći do velikih globalnih vremenskih promjena, upozorava se u znanstvenoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Climate Change. 

Budući da taj sustav oceanskih struja nosi toplu vodu iz tropskih krajeva prema sjeveru Atlantika i tako čini klimu u sjevernoj i zapadnoj Europi te istočnom dijelu Sjeverne Amerike mnogo toplijom, odnosno umjerenijom nego što bi inače bila, njihov kolaps mogao bi donijeti dramatično zahlađenje tim dijelovima sjeverne hemisfere. 

Studija, objavljena u znanstvenom časopisu Nature Climate Change pod naslovom Rani signali upozorenja na kolaps AMOC-a, temeljeni na opservacijama, otkrila je da bi "opadanje Sjevernoatlantske meridijanske obrtajuće struje (AMOC) posljednjih desetljeća moglo biti povezano s gotovo potpunim gubitkom stabilnosti u posljednjih stotinu godina".

Sjevernoatlantska struja najslabija u posljednjih 1600 godina

Ovaj sustav oceanskih struja već je na najsporijem stupnju u najmanje 1600 godina, no nova analiza pokazuje da se možda približava kolapsu.

Autor studije Miklas Boers s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime je, naime, analizom osam neovisnih baza podataka o temperaturi i salinitetu u posljednjih stotinjak godina utvrdio da globalno zagrijavanje ne mijenja samo tok AMOC-a već i njegovu stabilnost. Opisujući taj efekt, povukao je paralelu sa stolicom - dok je pomičemo, ona je i dalje stabilna ako su joj sve četiri noge na podu. No kad je počnemo naginjati, utječemo i na njenu stabilnost i na njen položaj. 

Ilustracija: Wikipedia/USGRCP

Također, proučavajući podatke iz ledenih ploča u posljednjih 100 tisuća godina, utvrdio je da AMOC ima dva stanja: prvo, brzo i snažno, u kojem je sad, i drugo, sporo i slabo.

"Gubitak dinamičke stabilnosti ukazivao bi da se AMOC približio kritičnome pragu, iza kojeg bi moglo doći do značajnog i u praksi vjerojatno nepovratnog prijelaza u slabiji mod rada", zaključuje se u studiji.

Takav bi događaj, piše Guardian, imao katastrofalne posljedice, i to ne samo u Europi i Sjevernoj Americi već u cijelom svijetu. 

Ozbiljno bi poremetio kiše, o kojima milijarde ljudi ovise za hranu u Indiji, Južnoj Americi i Zapadnoj Africi; izazvao bi sve veće oluje i ekstremne hladnoće u dijelovima Europe; doveo bi i do povišenje razine mora na istočnoj obali Sjeverne Amerike. Također bi dodatno ugrozilo amazonsku prašumu i antarktičke ledene ploče.

Klimatolog za Index: Golfska struja se neće ugasiti

Za komentar na tu temu obratili smo se klimatologu iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) dr. sc Ivanu Guettleru i oceanografkinji s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, dr. sc. Nataliji Dunić.

"Mediji često miješaju Golfsku struju i Atlantsku meridionalnu cirkulaciju (AMOC). Golfska struja je topla struja koja teče niz istočnu obalu Sjeverne Amerike i ona je samo jedan element AMOC-a. Golfska struja je stabilna, neovisno o klimatskim promjenama, i ne trebamo strahovati da će se ona ugasiti. No neki drugi elementi AMOC-a mogli bi kolabirati, što bi, po toj procjeni, izazvalo zahlađenje u sjevernoj Europi", objašnjava nam Ivan Guettler. 

"Međutim, kako imamo globalno zagrijavanje, onda bi se ta dva efekta u sjevernoj Europi poništila. Znači, zahlađenje zbog kolapsa AMOC-a i globalno zagrijavanje. No taj efekt ne utječe toliko na Hrvatsku, više na Veliku Britaniju, Irsku, dijelove Skandinavije itd.", dodaje Guettler.

Može li to ipak, bar u teoriji, rezultirati katastrofičnim zahlađenjem "preko noći" i nekim novim ledenim dobom, kakvo smo mogli gledati u holivudskom filmu katastrofe Dan poslije sutra?

Guettler: Teško je reći koji efekt će tu biti brži, zahlađenje ili (globalno) zagrijavanje

"Ne, takvo zahlađenje preko noći se ne može dogoditi. Kad se takve klimatske promjene događaju, one obično traju po 100-200 tisuća godina, ali ako se AMOC destabilizira, moguće je da se to dogodi u razdoblju od stotinu godina. To stoljeće je za nas jako dugo, ali na geološkoj skali to je jako kratko", odgovara nam Guettler.

"Teško je reći koji efekt će tu biti brži, zahlađenje ili (globalno) zagrijavanje. U svakom slučaju, sjeverni dijelovi Europe se brže zagrijavaju, pa se tako Rusija zagrijava 2.8 puta brže nego ostatak svijeta, budući da se gore otapa morski led, pa više nema refleksije sunčevih zraka, već se more i susjedno kopno zagrijavaju. Ipak, do tog kolapsa oceanskih struja neće doći za 10 godina, to su sporiji procesi", navodi Guettler.

Iako klimatski modeli već otprije pokazuju da je AMOC najslabiji u više od 1600 godina, nije sigurno je li došlo do slabljenja zbog promjene u cirkulaciji ili zbog manjka stabilnosti. Ova studija, nažalost, upućuje na to da se radi o potonjem scenariju. 

Nepovratni prijelaz 

"Gubitak dinamičke stabilnosti ukazivao bi na to da se AMOC približio kritičnome pragu, iza kojeg bi moglo doći do značajnog i u praksi vjerojatno nepovratnog prijelaza u slabiji mod rada", rekao je autor studije Miklas Boers s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime.

"Rezultati podupiru procjenu da opadanje AMOC-a nije samo fluktuacija ili linearni odgovor na rastuće temperature nego vjerojatno znači i približavanje kritičnog praga, iza kojeg bi se sustav cirkulacije mogao urušiti", dodao je.

Zbog kompleksnosti oceanskog sustava AMOC i neizvjesnosti oko razine do koje će globalno zatopljenje ići u sljedećim desetljećima, praktički je nemoguće predvidjeti kada bi moglo doći do kolapsa morskih struja u Atlantiku i hoće li uopće do njega doći.

Dunić: Ako AMOC oslabi, možemo očekivati teže zime na sjeveru i olujna ljeta na jugu Europe

"Ja, nažalost, nisam imala priliku pročitati cijelo istraživanje, već samo njegov abstract (sažetak), stoga ne mogu komentirati dani znanstveni rad. No, ono što me se posebno dojmilo je tvrdnja u nekim medijima da se očekuje zahlađenje nad čitavom Europom. Smatram da je tematika kompleksnija te ne možemo tako olako donositi zaključke. Ako AMOC (Atlantic Overturning Meridional Circulation) te Golfska struja oslabe, eventualno se može dogoditi to da se energija 'pogura' prema jugu. A do koje mjere će se pogurati, bez daljnjih analiza to možemo samo nagađati ", kaže oceanografkinja Natalija Dunić za Index.

"Ako AMOC znatno oslabi, ili se zaustavi, vrlo vjerojatno na sjeveru Europe možemo očekivati jačanje zimskih uvjeta, posebno oborina, dok na jugu Europe, točnije centralnom Sredozemnom području, može biti više kišovitih ljeta. Također se može dogoditi da se tropski monsuni pomaknu južnije, no to opet ovisi o stupnju slabljenja AMOC-a. Pravo pitanje je što uopće znači da će AMOC kolabirati? Bilo koja cirkulacija u morima, pa tako i u oceanima, neće se u potpunosti zaustaviti. Uvijek ćete imati razlike u temperaturi i salinitetu na različitim područjima, i dok god ta razlika postoji, cirkulacija u moru će također postojati. No, može se dogoditi da se određena cirkulacija, pod utjecajem promjene vanjskih i unutarnjih svojstava, smanji", ocjenjuje Dunić. 

"Točke bez povratka": AMOC, led na Grenlandu i Antarktiku, Amazona...

U svakom slučaju, točka na kojoj kolaps AMOC-a postaje nepovratan samo je jedna od devet takvih klimatskih i ekoloških točki bez povratka koje smo možda već prešli, prema analizi koju je više znanstvenika objavilo u časopisu Nature, što bi značilo "egzistencijalnu prijetnju civilizaciji".

"Imamo nekoliko tih točki bez povratka, jedna je ta stabilnost AMOC-a, jedna je stabilnost Amazone pa stabilnost tih ledenih ploča na Grenlandu i Antarktiku, što je, po meni, najbitnije. Jer ako se one destabiliziraju, more se podiže i obalne zone su pod rizikom", objašnjava klimatolog Guettler za Index.

Ima li neke poveznice između poplava i drugih ekstremnih nepogoda kojima svjedočimo ovog ljeta diljem Europe i ove destabilizacije atlantskih struja?

Guettler: Trenutni ekstremi nisu posljedica gašenja AMOC-a, već globalnog zagrijavanja

"Nisu direktno povezani. To je, prije svega, povezano s podizanjem globalne temperature zraka. Prošla godina je, uz 2016., bila najtoplija u povijesti, a u Europi je bila apsolutno najtoplija. Ove godine imamo ekstreme od Amerike do Rusije i Kine", odgovara nam Guettler. 

"Do destabilizacije AMOC-a inače vjerojatno dolazi zbog topljenja leda na Grenlandu i dotoka nove svježe vode, koja mijenja stabilnost oceana", kaže Guettler. 

Naime, AMOC pokreće gusta, slana i topla morska voda koja dolazi s juga Atlantika i na kraju tone u Arktički ocean. Međutim, topljenje slatke vode iz ledenjaka na Grenlandu, izazvano globalnim zatopljenjem, remeti taj ciklus ubrizgavanjem golemih količina hladne slatke vode. A posljedično usporavanje oceanske struje događa se brže nego što su to sugerirali klimatski modeli.

Dunić: Oceanska struja slabi zbog otapanja leda

"Ako imate sniženi salinitet zbog otapanja leda koji završava u sjevernom Atlantskom oceanu i veće temperature zbog zagrijavanja, gustoća vode se smanjuje, pa gusta voda koja se stvori iznad Islanda neće potonuti na dubine na koje inače tone. Zbog toga energija struje slabi", objašnjava nam Dunić.

U svakom slučaju, nema govora o novom ledenom dobu, umiruje nas znanstvenica sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. 

Ipak, autor dotične studije upozorava da kolosalni utjecaj na klimu koji bi takav kolaps imao znači da se nipošto ne smije dopustiti da se dogodi. Treba podsjetiti da nije poznato koja bi razina CO2 izazvala kolaps AMOC-a.

"Znakovi destabilizacije koji su već vidljivi nešto su što nisam očekivao, i to je zastrašujuće. To je nešto što jednostavno ne možete dopustiti da se dogodi. Dakle, jedino što možemo učiniti je smanjiti emisije na najmanju moguću mjeru. Vjerojatnost ovog događaja s dalekosežnim posljedicama povećava se sa svakim gramom CO2 koji unesemo u atmosferu", zaključuje Boers.

Dunić: Poplave u Jadranu mogle bi toliko ojačati da naša obala bude češće pod more

A kakve posljedice možemo očekivati u našim krajevima?

"Ako bi slabljenje AMOC-a (za što je potrebno daljnje istraživanje) dovelo do učestalijih i dugotrajnijih ciklona, to bi dovelo do jačih i snažnijih poplava u Jadranu, zbog dva čimbenika: efekt inverznog barometra te naguravanje vode prema sjeveru uslijed snažnog juga. Takvi valovi se nazivaju olujni uspori. To se posebno očituje  u Veneciji (tzv. aqua alta). No, bitno je napomenuti da na pojave ciklona utječe i tzv. Rossby val (planetarni val)", odgovara nam Dunić. 

"Planetarni valovi u atmosferi nastaju zbog razlike tlakova I temperature između polova i Ekvatora. Kako se pod utjecajem globalnog zatopljenja polovi brže zagrijavaju od ekvatora, takvi valovi slabe, jer se smanjuje razlika u tlakovima. Posljedica toga je da Rossbyjev val usporava te više meandrira (brjegovi se 'uvlače' više prema sjeveru, dok dolovi vala prodiru više južnije). To znači da prodor tople zračne mase s ekvatora može biti dugotrajniji i snažniji te u našim podnebljima može izazvati češće olujne uspore na Jadranu. Kad se priča o klimatskim promjenama današnjice, po meni su takve promjene bitnije za Jadransko more", objašnjava Dunić. 

"Što se tiče Hrvatske i našeg Jadrana, tu su puno bitniji faktori podizanja srednje razine mora, za koje se očekuje oko 0.3-0.5 m u najboljem slučaju, te promjene koje se mogu dogoditi u Rossbyjevom valu, zbog čega oluje nad Jadranom mogu ojačati. Bojim se da bi poplave u Jadranu mogle toliko ojačati da naša obala bude češće pod morem. Promjene AMOC-a će imati puno veći utjecaj na sjever Europe nego na njen južni dio", rezimira znanstvenica. 

Izvor: Index.hr


KOMENTARI:
(Da bi ste mogli komentirati morate biti prijavljeni na Facebook.)

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij