hren

I sad vi meni recite, kako ostat ravnodušan na činjenicu da je Kinezima tribalo skoro manje vrimena za izgradit ovoliki most, nego Strabagu za 200 metri vodovoda i kanalizacije u mojoj bidnoj štradi?!

Početno veselje i osmjehe na licima brojinih naših sugrađana zbog konačnog početka rješavanja jednog od gorućih problema, a ujedno i osnovnih civilizacijskih potreba u 21. stoljeću - vodovodne i kanalizacijske mreže, s vremenom su zamjenili ljutnja i nemoć kad su spoznali da će se na njih ipak još načekati!

Tako sve češće možemo čuti negodovanja brojnih Kaštelana koji su prisiĺjeni mjesecima preskakati rovove do svojih ulaza, bez rješenja gdje za to vrijeme smjestiti automobile bez kojih je život nemoguć, baš kao i bez pitke vode, koja im je sve češće isključena zbog istih tih radova, pa ni mi novinari više ne možemo pohvatati puste obavijesti iz Vodovoda i kanalizacije o tome kad će koja ulica ostati suhih "špina". Računi za vodu, dakako dolaze, ne baš uredno jer se dogodi da i dva ili tri dobijete "od bote", ali to je već druga priča.

Ono što ljuti stanovnike ulica u kojima je Strabag započeo s radovima, osim prašine, buke i činjenice da zapravo nikad ne znate kad ćete zapravo i ostati bez vode jer je "normalno" da je ne isključe kad je najavljeno već dan kasnije bez ikakvog objašnjenja ili obavijesti, to je što se radnici na gradilištu znaju ne pojaviti danima. Mjesecima čak!

Njihovu (ne)sreću dijeli i potpisnica ovih redaka, čija je ulica među prvima došla na red za spajanje godinama priželjkivane kanalizacije. Bilo je to još u studenom prošle , a završetak radova bio je najavljen za veljaču ove godine. Kao da je bilo jučer, sjećam se panike kad smo doma shvatili da je septička puna i da je treba praznit, a da ne znamo hoće li i kako cisterna uopće uspjet doć do nas. Kad smo radnike pitali hoće li taj dan ulica bit prohodna, jer nikad se ne zna hoće li na kraju dana i radnog vremena iskopi u koje su polagali cijevi ostati ograđene narančastom trakom ili zatrpane, kroz šalu su rekli da je ispustimo u potok, da to ionako svi rade! Koliko puta smo već istu tu proceduru prošli, ni sama ne znam!

Ono što znam je da radovi nisu ni blizu privedeni kraju, iako je već kraj srpnja!? Mjesecima su radnici u ulici navraćali samo kako bi uzeli opremu, bagere i materijal koji im treba za radove u okolnim ulicama. Danima smo čekali da zatrpaju rupu koju su nam iskopali na ulazu i ostavili nezaštićenu jer su radove preselili u onu susjednu.

Da su nekom zatrebali Hitna ili vatrogasci ne znam šta bi bilo s obzirom da je riječ o slijepoj ulici, a  alternativnih pravaca, koje je izvođač dužan osigurati, naravno nema!

Kao što jučer cijeli dan nismo imali vode, a najavili su da nećemo ni sutra, baš kao što je cijeli tjedan ulica neprohodna za automobile. Možda i bolje jer su svi ih stanari već oštetili na brojnim šahtama među kojima treba voziti slalom jer ni jedna nije u istoj razini.

Doduše ni za pješake nije baš sigurna, jer svako malo negdje izvrneš gležanj! Kako se osjećaju oni koji uza sve to iznajmljuju apartmane i čije su goste na plus 35 dočekali ovakvi uvjeti, možete samo pretpostaviti.

Mogla bih do sutra nabrajati muke s kojima se svakodnevno susrećemo i koje dijelimo s brojnim naših sugrađanima koji sanjaju dan  kad će se probuditi iz ove noćne more. More, koja će, sudeći po obrazloženjima nadležnih iz Strabaga, još potrajati...

A možda da je, sad kad su završili pelješki most, bilo prebacit Kineze u Kaštila, njima je, kako sam rekla u uvodu, ipak manje vremena trebalo za taj povijesni pothvat, nego Strabagu za jednu ulicu od par stotina metara? A ulica poput ove, u našem je gradu i previše...!

 

Foto: PGK


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij