Prigodnim programom danas je obilježen Dan antifašističke borbe u Splitu. Centralna svečanost priređena je pred Hrvatskim narodnim kazalištem. Okupljenima su se obratili predsjednik Zoran Milanović i gradonačelnik Ivica Puljak. 

'Obilježavajući Dan antifašističke borbe Republike Hrvatske odajemo počast svima koji su hrabro ustali u obranu suštinskih ljudskih vrijednosti, postavili temelje suvremene demokracije stvorene na vrijednostima mira, suradnje, slobode, tolerancije i ljudskih prava te nas zadužili u promicanju trajnih i univerzalnih antifašističkih ideala koji nemaju alternative. 

Ujedinjeni u tim vrijednostima antifašizma i demokracije, naša je trajna zadaća i obaveza znanjem i odgovornošću stvarati pretpostavke za dostojanstveni život svakog pojedinca u našem društvu, stvarati društvo jednakih mogućnosti u kojem su sloboda i međusobno uvažavanje svima dostupni. 

Uvijek se trebamo sjećati činjenice da je Hrvatska utemeljena na vrijednostima antifašizma i Domovinskog rata. U nadi da će nas izazovi sadašnjice još više povezati i osnažiti u nastojanjima da gradimo tolerantnu zemlju otvorenu za sve i promičemo dobro u ime vlastite budućnosti i budućnosti naše djece, svima čestitam Dan antifašističke borbe', kazao je Puljak. 

Predsjednik Milanović podsjetio je na dalmatinske revolucionare i borce za slobodu. 

'Došao sam ovdje radi svog djeda i njegovog brata, svoje babe i njezine braće Romac, koji u rat nisu otišli kao antifašisti. Nisu ni znali što to znači. Moja baba je govorila: 'Čovjek nije moga durat.' To očito mora da je bilo grozno. 

Đordano Borovčić, Alfred Santini, Vicko Ožić, govore li vam šta ta imena. To su imena palih boraca Prvog splitskog odreda sastavljenog od mladih splitskih komunista. Oni nisu bili borci za demokraciju. Oni su bili revolucionari. Žestoki, katkad i nepravedni, spremni na svoju žrtvu, spremni žrtvovati drugoga. To su ljudi koje teško shvatiti iz današnje perspektive razmaženosti, komfora i potrebe da se svaka čežnja i želja zadovolji što prije. Danas takvih ljudi više nema. 

Oni su bili ta iskra iz koje je planuo narodni ustanak. Hrvatska to slavi na ovaj datum, Srbija i Bosna i Hercegovina imaju nešto slično i ja ne znam niti za jednu drugu zemlju koja ima osnovu za slaviti ovakav praznik. Hrvatska, naš narod, mi dalmatinski Hrvati i naša braća i sestre u Drugom svjetskom ratu po oružju, Srbi koji su se borili zajedno u dalmatinskim brigadama, momci i cure iz okolice Knina, sve su to bili borci za istu stvar, slobodu. 

Nisu bili ljudi od libra, dijalektički materijalisti, niti su kasnije postali komunisti. Znam da je ovaj dan praznik koji nekim ljudima u Hrvatskoj smeta. Znam da je bilo nepravdi i ubojstava, svaka je revolucija gruba, sirova, nepravedna i vrlo često, ako ne pojede, nagrize svoju djecu. Ali to je bila cijena koju je trebalo platiti. 

Znamo li tko je Ćiro Gamulin? Ima li Split ulicu ili školu nazvanu po njemu. Nije bio komunist, ako to nekome smeta. A tada su se jedino komunisti bili spremni tući. Ćiro Gamulin je bio niti četrdesetogodišnjak, omiljeni profesor biologije u muškoj realki u Splitu koji je svoje đake učio da ne priznaju talijansku vlast. Zatukli su ga i ubili. Umro je. 

Nisam Splićanin, ne očekujem ništa ni od koga, ali da Split nema ulicu po tom čovjeku? Imao je škole, obrazovne centre, to je ono zajedničko, toplo, ljudsko, što se rijetko nalazi jer taj rat je bio grub, surov, nemilosrdan i da se nikada ne ponovi. 

Pedeset godina kasnije, neki drugi hrabri ljudi, jer uvijek se radi o malo dobrih, hrabrih ljudi, u slučaju Splitskog odreda, to je bilo 66 mladića, od toga su 25 strijeljani prijekim sudom. U slučaju hrvatskih boraca za slobodu u Domovinskom ratu, to je opet bio mali broj ljudi koji su bili spremni i hrabri ući u borbu, riskirati vlastiti život, ali isto tako suočiti se s najvećom morom čovjekovom, a to je oduzeti drugome život pa makar to bio i neprijatelj. To je teško. S tim se teško živi. 

Osamdeset godina kasnije Hrvatska je ipak, što god mi mislili o sebi, nismo dobri samo u nogometu, nego i u nekim razumnim stvarima. I ovaj skup danas, miran, civiliziran, građanski i pučki, ljevičarski, ali tradicionalno dalmatinski je pokazatelj kako je ovo u stvari jedno normalno i mirno društvo kojem samo malo treba da se složimo oko nekih stvari. 

Bez sloge među hrvatskim ljudima nema napretka. Malo nas je i samo zajedničkim naporima, koliko god to ofucano zvučalo, ali vrijedi ponavljati, možemo dalje i možemo napredovati. 

Toplo mi je oko srca. Sutra idem u Brezovicu gdje je bio prvi ustanak. Ali to što je majka Dalmacija dala u borbi za slobodu, nije nitko. Sve te žrtve su bile vrijedne, to su bili naši stričevi, divojke bolničarke na Sutjesci, masovno pobijeni od njemačkog okupatora. Sve je to ovaj narod morao proživjeti, proći kroz kasnija razočarenja da bi danas živjeli u svojoj državi. Nije naš čovjek bio duboki filozof, nije mogao durati. Ne dovedi našeg čovjeka u napast', kazao je Milanović.

 

 


KOMENTARI:
(Da bi ste mogli komentirati morate biti prijavljeni na Facebook.)

 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij