hren

mala

Prava pučka fešta održana je jučer u Biogradu, posebni su to dani kad Hajduk gostuje negdje u Dalmaciji (a da to nije Šibenik). Već od ranog popodneva u pitoreskno mjesto krenuli su se slijevati ljudi sa svih strana. Od te pitoresknosti zapravo su malo vidjeli, stadion Primorca neobična imena Kazimir i Silvio na samom je ulazu u Biograd, oko njega se samo može uživati u arhitekturi prodajnih centara i nešto kuća koje su vjerojatno prije 20-30 godina bile nekakvo predgrađe.

Ali većini navijača to nije bilo bitno. U prodajnom centru uz sam stadion ponajveći prostor zauzeo je Jysk, ali na kutu je i Boši bar. Opet čudna imena, valjda je to popularno u Biogradu. Lokacija idealna za privremeno udomljavanje vojske navijača. Za one koji su željeli razveseliti nepce, preko puta Bošija je pečenjara, bilo je onih koji su pivo začinili ćevapima. Pametniji su nešto ranije ipak pojeli kakvu ribicu i lignjicu. Atmosfera je idilična, svi su u ljubavi sa svima, nakaradno je vidjeti da je policija brojna, kad ne treba niti jedan zapravo. No, onda se iz proračuna ne bi moglo ubosti jako dobro plaćene prekovremene sate.

Na terasi je krenula i pjesma bila, neko baca pošalicu da će lokal u jedan dan imati mjesečni promet, a treba se začuditi i stupnju povjerenja. U takvim situacijama s brojnim gostima i hrpom ljudi već na pokojoj pivi, lokali obično piće naplaćuju odmah po donošenju na stol. Ne i Boši, oni su išli na povjerenje, plati na kraju. Isplatilo im se. Zamijetili smo unutra i starijeg gospodina u Hajdukovim bojama, pitamo ga odakle je. Iz Zatona šibenskog, al' sad živi u Njemačkoj. I kaže da ima dva puta po četrdeset godina.

mala

A onda na stadionu show. I kratkovidni odmah zamjećuju da je ipak više ljudi u publici nego li po kapacitetu treba biti. Jasno je, Primorac želi nešto i zaraditi. Dolazi do toga da skoro stojimo u krilu reportera prijenosa na HNTV, Igora Ćurkovića Ćurke, a moj suputnik obogaćuje taj prijenos spominjanjem majke linijskog suca.  No, Ćurka je mogao biti i sretan, spriječili smo drugima put do kablova opreme i bar mu donekle olakšali neuobičajene radne uvjete. Bilo je i onih kojima je bilo gore, visiti na krovu kuće za pogledat ovu utakmicu neki su smatrali posve dobrom idejom. Sama utakmica zapravo je nebitna, na kraju su rezultatom svi bili zadovoljni, a domaći trener je iskoristio svih pet zamjena kako bi što više igrača jednog dana moglo svojim unucima pričati da su odigrali utakmicu protiv Hajduka.

Na kraju dvoboja novi spektakl, invazija navijača na teren, slikanja s igračima, žicanja dresova... Bilo je i suza, Marko Livaja ima samo jedan dres u kojem igra za podijeliti, a da ih je jučer imao sto, svejedno bi neko dijete na kraju moralo plakati. Baš je Livaja bio glavna meta, skoro sat vremena nakon utakmice je ostao kod centra terena s razdraganom masom. Zamijetili smo i da je Marin Ljubičić u svlačionicu otišao samo u boksericama i holteru za mjerenja, sve ostalo je morao podijeliti. No, izdržali su to Hajdukovci na kraju, znaju da su ih ljudi po manjim mjestima željni i da je ovo nešto o čemu će djeca pričati mjesecima. Vjerojatno bi i godinama da Livaja igra u tridesetak dresova.

Foto: D. Radaljac


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij