Lukšićki turnir nakon dvogodišnje stanke ovo ljeto ide dalje, ali u organizaciji FK Kaštela

Nakon dvije pandemijske godine tijekom kojih se nije održavao, lukšićki turnir na male branke ove godine ide dalje. Ovog ljeta na rasporedu će biti, kako ga Lukšićani nazivaju, 45. Prvenstvo svita na male branke, no ne više u organizaciji OK Kaštel Lukšić, već organizaciju preuzima ekipa futsal kluba Kaštela.

OK Kaštel Lukšić, na čelu s Nebojšom Omašićem Barom, turnir je organizirao punih 16 godina, no zbog cijelog niza drugih obveza i nemogućnosti da fizički odrade turnir, Bare i ekipa prepustili su organizaciju novoosnovanom FK Kaštela, u kojem se nalazi cijeli niz onih koji su na turniru nastupali i dobro znaju što ih očekuje.

Bare i ekipa ovih su se dana, zanimljivom i emotivnom objavom,  pozdravili s onima kojima je ovaj turnir dio životnih interesa

- Crnilo nam je u svakoj pori kože, svaka sjena na igralištu i branke koje nisu u škvari u oku, svaki grafit i poruka u glavi, svaka šiška s borova na špicu postole...na koncu čini mi se da na tribinama pripoznajen obrise g.....  svakog posjetitelja, navijača i simpatizera, malo je reć da znan di ko sidi, ko šta misli koga gleda i koju mu pismu triba pustit. Ma kakvi esej, Bibliju bi moga napisat od 2006. do danas, a na podacima i bazama od 1964. Aleksandrijska knjižnica bi nam pozavidila. Zahvala svim sponzorima, donatorima, pomagačima i simpatizerima, a tu je teško nabrojat svakoga jer je bilo miljun ljudi koji su na bilo koji način pomogli da se možda i najbitniji događaj Lukšića kontinuirano održava. Da nije bilo vas ne bi bilo ni Prvenstva svita na male branke.
Veliko fala Gradu Kaštela koji je od početka generalni sponzor; našim medijskim promotorima Radio Splitu, Portalu grada Kaštela, Dalmatinskom portalu i Dalmacija danas, koji su nas gurali kad je internet bio mlad i megabajt skup,  Ožujskom pivu koje nas je zadnjih par godina diglo na višu razinu s uvaženom Milenom Kuzmanić; Edi Milanoviću i Alasu, Karmelu Milanoviću, Jozi Latinčiću i Kuli commerce, Klesarstvu Gotovac, Bošku Tomašu i Generali osiguranju, Restoranu Ino koji je zaštitni znak turnira, Mati Ivandi, Parchy computersu, firmi G-5, Alu Brčić; Sportskom centru Korner i braći Gotovac, autolakirerskoj radnji Gusić,Mesnici Mrki ,nekretninama Biliškov, Grafici plus, Ringoelu, svim curama iz Fast fooda Gricko. MJ Getranke, Autopraonici Mlaz, firmi Moderator, Školjkama Katić, Novogradnji i mnogim drugima koji su nesebično pomagali da se turnir održi na najvećoj mogućoj razini.

Nekoliko imena moram izdvojiti, a to su Veselko Andromak, koji je za prvih osam turnira preko Udruge Sv. Lovre od Ostroga nesebično podmentuo leđa i da nije bilo njega ne bi bilo nastavka turnira, Okac koji je svojom osobnošću i gastronomskom ponudom hrane i pića osiguravao opstanak Lušićanima, kao nekad kad mu je baba Merka pekla kruv za cilo selo,  veliki Babo, doajen lušićkih malih branki, živi kompjuter i hard disk s miljardu giga kakvog ni Pentagon nema.
Prošlo je i dosta sudaca koji su svi svoj posal odradili vrhunski ka šta su pokojni Pajo, Bulić, Zec, Doljanin, Galić, Domazet i mnogi drugi, ali eto i tu moramo za mrvicu izdvojit dva čovika. Onaj koji je ka virus uša u krvotok Lušića, čovik koji je poznava psihu svakog igrača i koji se svima dopa je neponovlji Ante Klepić. Veliki čovik, veliki igrač i isto tako veliki sudac, bard nogometa je Denis Ninčević Nina, koji mi i dok ovo pišen proizvodi emociju. Veterane i legende baluna koji su osvajali i oni koji nisu imali tu sriću, koji su tukli stative i bili blizu je teško nabrojat, bilo bi nepravedno nekoga zaboravit, a na žalost dosta je i pokojnih jer ova priča traje 60-ak godina. Kakvi su to bili igrači: Nešo Herman, Cuki, Cince, Kumpar, Veselko, Bobi, Okac stari, Bote, Jozo i Peko Domazet, Jovo, Vlado, Mate Šiško, Pegi, Gari, Mario i Slaviša Žungul, Pudar, Zlatko Vujović, Miro Delić, Konsa, Strize, Grga, Abaza, Pepe, Škico, Livi, Sivi, Tonći Kakica, Brko, Dane, Medo, Boljat, Pikolo, Mlaji Grbeša, Šćapica, Ferki, Slaven, Rabadan, Boško, Štaki, Maleš, Bare, Okac mali, Romić, Silvio, Špiro, Omer, Božo Pesak i mnogi meštri malih branki od Donjih sela do Sućurca...Na koncu tu je odrasta i Marko Livaja današnja živuća legenda Hajduka. Tu bi sta jer se aktivne igrače ne može nabrojat, ima ih miljun, a svoju šansu da ispišu povijest imat će već u srpnju ove godine  - napisao je Bare te podsjetio da je prije pandemije, na 44. turniru sudjelovalo rekordnih 117 ekipa iz svih krajeva Lijepe naše

- Nadamo se da će novi organizatori nastavit gurat veterane, a posebno dicu bar u sklopu glavnog turnira, ipak na njima svit ostaje – poručio je na kraju dojučerašnji alfa i omega lukšićkog turnira Nebojša Omašić.

Foto: arhiva turnira